Otpornost stabla masline, produktivnost i kvaliteta ulja vezani su za optimalni status dušika u stablu masline. Što je dušik, zašto je važan i gdje ga ima i kako biljka dolazi do njega?
Dušik je kemijski element čiji je simbol slovo N (od latinske riječi Nitrogenium). To je ono slovo N koje se nalazi na pakovinama mineralnih gnojiva, nekad stoji samo, a nekad u kombinaciji s drugim slovima tj. biljnim hranivima, primjerice NPK.
Osnovni je biogeni element, što znači da je sastojak biološki važnih spojeva te biljke bez njega ne mogu živjeti. Iako je osnovni sastojak zraka (78 %), i kao takav obilato okružuje biljke i sve nas, priroda je uredila tako da ga biljke ne mogu usvajati izravno iz zraka.
Vrijeme stajnjaka
Dušik je vrlo oskudan u zemljinoj kori, pa time i tlu. Dušik iz zraka najprije se mora preraditi ili „fiksirati” u oblik koji biljke mogu usvojiti; obično je to amonijak. Dio fiksacije dušika dešava se tijekom grmljavine kada se proizvode dušikovi oksidi, iako se za glavninu biljkama dostupnog dušika pobrinu bakterije putem enzima poznatih kao nitrogenaze. Kada biljke usvoje dušik, on se koristi za tvorbu proteina.
Životinje koriste spojeve dušika za sintezu svojih proteina, hraneći se i probavljajući biljke, što znači da kroz izmet opet vraćaju dušik u tlo, a kada uginu i razgrade se, vraćaju slobodni dušik u atmosferu.
Tako dušik neprestano kola između atmosfere i živih organizama, što uzgoj biljaka oduvijek čini jako ovisnim o dodavanju dušika u poljoprivredno tlo, a što se tradicionalno rješavalo dodavanjem stajnjaka. Kroz dugu povijest agrikulture obim proizvodnje ovisio je o ograničenim kapacitetima ovih bioloških sustava i ciklusa.
Nova era i sintetička dušična gnojiva
Kad je u prvoj dekadi dvadesetog stoljeća otkriveno kako industrijski fiksirati, odnosno uzeti i preraditi dušik iz zraka, započela je jedna potpuno nova etapa u poljoprivrednoj proizvodnji koja traje do danas, a koja je agrikulturu učinila neovisnom o gore ukratko opisanom prirodnom stalnom kruženju između dušika vezanog u tlu i onog elementarnog u atmosferi.
Nova etapa ublažila je naglašeni nedostatak dušikovih spojeva do te mjere da se danas većina globalne proizvodnje hrane oslanja na sintetička dušična gnojiva. Potrošnja dušičnih gnojiva u svijetu naročito je povećana od šezdesetih godina prošlog stoljeća naovamo; u tom razdoblju narasla je sa desetak milijuna tona na preko sto milijuna tona godišnje.
Upotreba dušičnih gnojiva nedvojbeno je korisna u opskrbi biljaka hranjivim tvarima, ali ona može i loše utjecati na tlo te površinske i podzemne vode, a time i na zdravlje ljudi.
Kada se ispire, dušik iz gnojiva dovodi do eutrofikacije vode (povećanja produktivnosti fitoplanktona uzrokovane hranjivim tvarima) i stvaranja mrtvih zona, jer rast bakterija potaknut dušikom iscrpljuje kisik u vodi do te mjere da svi viši organizmi umiru.
Osim za okoliš, prekomjerna upotreba dušika nije dobra ni za samu biljku, pa tako ni za maslinu; nije dobra ni za maslinovo ulje ni za nas koji ga volimo i konzumiramo. Velika je to priča i tema koju se sve više istražuje, i svako malo zaljulja se ono za što smo do jučer mislili da je nepobitna istina.
Što dobroga maslini donosi dušik
Dušik je vrlo važan i potreban za rast biljaka. Glavni je sastojak nekoliko najvažnijih biljnih tvari i smatra se najvažnijom komponentom za potporu rasta biljaka. Dušik je dio molekule klorofila, koji biljkama daje zelenu boju, pa se nedostatak dušika očituje općim žutilom (klorozom) biljke.
Dušik je najznačajniji element o kojem treba voditi računa kada se govori o gnojidbi masline. Njegov učinak na rast i izgled biljke je toliki da je ponekad jedino hranivo koje uzgajivači primjenjuju.
Prihvaćenost primjene dušika proizlazi iz pozitivnog iskustva da se dušikom potiče rast stabla, stvara veću rodnu površinu i potiče zametanje plodova masline. U literaturi je zabilježen veći postotak potpunih cvjetova kod masline kao odgovor na povećanu dostupnost općih resursa, pa i dušika.
Niska razina dušika povezana je s većim udjelom abortiranih cvjetova na stablu masline. Nedostatak dušika negativno utječe na zametanje ploda, prinos i rast izbojaka. Značajno smanjenje intenziteta cvatnje povezivano je s razinom dušika u listu manjom od 1,3 %.
Ovi rezultati dobiveni su obično kod nenavodnjavanih stabala masline uzgajanih na siromašnim tlima. Na šljunkovitim i plićim tlima, koja su obično jako izložena ispiranju, a uz to slabo opskrbljena organskom materijom, prirodni sadržaj dušika je vrlo nizak, a dodani dušik se ne zadržava dugo u tlu. U takvim uvjetima stabla osobito povoljno reagiraju na dodatak dušika.
Međutim, u težim, dubljim i tlima bogatim organskom materijom, dobar dio svojih potreba maslina može zadovoljiti iz tla, pa u takvim uvjetima može izostati uobičajena reakcija na dodani dušik.
U masliniku dobro ishranjenom dušikom daljnja gnojidba dušičnim gnojivima neće polučiti rezultate kao kad se gnoji slabije ishranjena stabla. S količinom dušika ne valja pretjerivati, jer dušik se ne može pohraniti u tlu, a iznad neke količine niti u biljci.
Štoviše, u zadnje vrijeme se pojavljuju istraživanja koja govore kako u određenim okolnostima dušik može negativno utjecati na prinos, kvalitetu ulja i bolesti lista masline.
Što lošega dušik nosi maslini
U svjetskoj literaturi već je zabilježeno kako ne pretjerivanje i razumno upravljanje gnojidbom dušikom može pomoći u smanjenju pojave bolesti lista maslina. To su paunovo oko i olovna bolest. Obje bolesti uzrokuju otpadanje lišća, a to, ovisno o jačini zaraze, negativno utječe na prinos.
Osobito je delikatan utjecaj dušika na zametanje ploda, dok u lošijim uvjetima dušik potiče zametanje, u boljim uzgojnim uvjetima visoke razine dušika utječu negativno na zametanje ploda i posljedično broj plodova na stablu.
Nedavna istraživanja pokazala su da jača primjena dušika u maslinicima može imati značajno negativan učinak na kvalitetu ulja.
Ovo se posebno odnosi na sadržaj fenola u ulju, koji su važni jer ulju daju značajna nutritivna i tehnološka svojstva. Utvrđeno je linearno smanjenje fenola kao funkcija povećane koncentracije dušika u lišću masline; pojednostavljeno, što više dušika u lišću to manje fenola u ulju.
Dušik i osjetljivost na „minuse“
Naša opažanja stradavanja maslina od niskih temperatura, do kojih je kod nas došlo krajem veljače i početkom ožujka 2018. godine, pokazuju da su najveće štete nastale u intenzivnijim maslinicima. Ima li dušik što s time? Nekome su masline smrzle, a nekome nisu, često na susjednim parcelama.
I najnevjerniji Tome uvjerili su se kako nije sve do sorte, ni do starosti nasada, pa ni do klime na mikrolokaciji. Bilo je još nečega. Još je netko bio u toj igri zime, iznenadnog mraza i maslina te donio prevagu da sve krene na ovu ili onu stranu.
Dobro znamo kako je preuranjena ili oštra rezidba mogla doprinijeti pozebi, ali ni takvoj rezidbi ne može se sve pripisati. Znamo što je ljuta zima, je li 2018. bila baš takva?
Podaci tih dana na Glavnoj meteorološkoj postaji Split-Marjan pokazuju da je minimalna temperatura zraka krajem veljače i početkom ožujka 2018. godine iznosila: -0,9 °C (25 veljače); 26. veljače ‑3,7; 27. veljače -5,2; 28. veljače -4,9 te 1. ožujka -2,5. U našim krajevima pamte se velike pozebe maslina 1929., 1956. i 1985., godine, ali tada su u primorskim gradovima zabilježene temperature od -8, do čak -14 °C.
Ali, evo, u godine loše za maslinu, ostat će upisana i 2018. godina, premda temperature nisu bile tako niske kao u ranije navedenim godinama. Štete su nastale ne zato što bi te temperature bile previše niske ili što bi predugo trajale, već zato što su se pojavile nakon dužeg blagog zimskog razdoblja, tako da nisu zatekle stabla masline fiziološki pripremljena za takvu hladnoću.
U literaturi se navode pojave pozebe maslina pri temperaturi od -3°C pa do -5°C, ako se zahlađenje javlja nakon početka kolanja sokova. Španjolski znanstvenici istraživali su povezanost statusa dušika u listu masline (od 1,1 do 1,8 % N) s kontroliranim smrzavanjem tih listova (od 0 do ‑26 °C) u različitim godišnjim dobima. Utvrdili su da priroda te veze ovisi o godišnjem dobu.
Rezultati su pokazali kako je baš u proljeće lišće s manjom razinom dušika tolerantnije na niske temperature, dok tijekom zime nisu uočene razlike.
Kako ćemo dalje
Ključno je pitanje: koliko se intenzifikacija još može pojačati, a da ne ugrozi održivost i kvalitetu koja sada karakterizira našu proizvodnju?
Naši stari maslinici nisu znali za ništa sintetsko. Od kad smo im se „vratili“ sedamdesetih godina prošlog stoljeća, traje bez prekida razvojni put koji naše maslinarstvo drži jednom od rijetkih poljoprivrednih proizvodnji u Hrvatskoj koje su uspješno prebrodile sve društvene i gospodarske promjene.
Prosječni godišnji prinos ploda masline u Hrvatskoj od 10.273 tona godišnje s početka tog preporodnog razdoblja (1978. – 1980.) narastao je na 39 000 tona godišnje (2009. – 2012.). Naše maslinarstvo i dalje raste i razvija se.
U novim nasadima povećana je brojnost stabala po jedinici površine, a primijenjena agrotehnika, uključujući gnojidbu, prilično je bliska intenzivnoj poljoprivredi, odnosno sustavu uzgoja gdje se ulaže više rada i novca u primjenu gnojiva, insekticida, fungicida, herbicida, visokoučinkovite strojeve, navodnjavanje i slično.
Dio smo Europske unije, zajednice koja je daleko najveći proizvođač maslinova ulja na svijetu, ne lošeg, premda nerijetko jeftinog ulja. Stoga će našim maslinarima veliki izazov biti podignuti konkurentnost proizvodnje.
Moderna maslinarska proizvodnja, koju karakteriziraju visoki i stabilni prinosi koji proizvod čine jeftinim, daleko je od ekološki prihvatljive, pa se otvara pitanje koliko se kod nas intenzifikacija može proširiti ili povisiti, a da ne ugrozi održivost i kvalitetu koja sada karakterizira našu proizvodnju. To je ključno pitanje!
Da se vratimo na staro? Teško - objektivno nismo ni odmakli daleko. Unatoč svim postignućima od sedamdesetih naovamo, opća slika našeg maslinarstva još uvijek ima neka obilježja ekstenzivne proizvodnje, odnosno proizvodnje u koju se ulaže malo i čiji urod u prvom redu ovisi o prirodi, tlu i klimi, a što se prepoznaje kroz velike oscilacije u prinosima od godine do godine.
Koga slušati?
Tijekom posljednjih desetljeća kroz brojne manifestacije, stručne članke, radionice i predavanja, stručnjaci nastoje popularizirati rezultate svojeg i tuđeg znanstveno-istraživačkog rada kako bi te informacije našle svoj put do maslinara.
Međutim, u tom obilju informacija nekad se nekritički prenose saznanja iz neusporedivih ekoloških uvjeta uzgoja i potpuno različitih sustava proizvodnje masline (često neusporedivo intenzivnijih), koja se u pravilu ne mogu jednostavno preslikati.
Isto tako, popularizacija nekad zna nepažljivo skliznuti u reklamu. Nije najbolje, što se katkad praksa ishrane masline temelji više na popularizaciji primjene hraniva nego na stvarnim eksperimentalno ili analitički utvrđenim rezultatima o potrebi njihova dodavanja, ili ekonomskim učincima njihove primjene. I to nije samo naša specifičnost.
Naša ranija istraživanja pokazala su da različite forme dušika, kao ključnog elementa od utjecaja na rast, primjereno primijenjene mogu učinkovito povisiti razinu dušika kod masline. Listovi i stabla maslina predstavljaju skladišne organe za dušik, pa ti organi oslobađaju dušik kao odgovor na metaboličke zahtjeve rasta i razvoja reproduktivnih i drugih vegetativnih organa.
Stoga je sezonska promjenjivost i uopće varijabilnost koncentracije dušika kod masline velika što otežava pravilno dijagnosticiranje stanja ishranjenosti.
Godišnja dijagnoza statusa dušika u stablu analizom lišća najbolji je vodič za gnojidbu dušikom.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....