O gastarbajterima iz šezdesetih i sedamdesetih godina govorilo se kao o ljudima na "privremenom radu" u inozemstvu. Dok se baratalo tom frazom, nitko nije mogao znati koliko je ona istinita ili lažna, ona je tek zrcalila utješnu nadu da će se ljudi koji su svoju domovinu napustili, kad-tad, čim zarade dovoljno para, u nju i vratiti.
S ove distance, možemo reći da je većina tako i postupila, iako je nezanemariv broj ekonomskih migranata iz toga vala, a osobito njihove djece, odlučio ostati u zemljama koje su im dale kruh. Stari kraj njima je danas samo emocionalna činjenica, mjesto u koje svrate jednom godišnje, ako i tada, tek da bi obišli grobove predaka.
Hoće li tako biti i s mladim ljudima, njih nekoliko stotina tisuća koji su zadnjih godina napustili Hrvatsku? Dobar dio...