Nije rijetkost za igrače koji dođu iz drugih sredina ili stranih država na Poljud da se lako vežu uz Hajduk. Isti slučaj je s nizom igrača koji su dolazili iz BiH, a među njima je i nekadašnji defenzivni veznjak Dario Damjanović. On je s Hajdukom osvojio i posljednji naslov prvaka, a u siječnju 2008. godine je otišao u Rusiju kod bivšeg trenera Zorana Vulića.
Vulić je jako cijenio Damjanovića, a legendarna je ostala i ona njegova izjava da bi ovaj igrao u Realu da je Brazilac. Cijenio je i Damjanović Vulića pa je prije transfera u Luč-Energiju govorio kako bi za njim išao i na kraju svijeta što mu se i ispunilo jer je prodan u klub iz Vladivostoka.
- Vulića cijenim kao trenera i čovjeka, a očito je da je taj respekt obostran. Znam da on ima želju odvesti me u Luč-Energiju. A što mogu reći na to nego da bih s Vulićem otišao i na kraj svijeta, ako treba – iskreno je tad govorio Damjanović za Jutarnji list.
Nedavno je Damjanović gostovao u podcastu (IN)Direct gdje je između ostalog govorio o svojoj povezanosti s Hajdukom, a zanimljiva je priča kako je došao na Poljud. U Hajduk ga je zvao Igor Štimac, tadašnji sportski direktor Hajduka. Otkrio je kako se spremao raditi na benzinskoj pumpi, a onda je stigao poziv koji ga je izvukao iz siromaštva.
- Sjeli smo jednom prilikom poslije treninga na piće. ‘Dobar dan‘, ‘dobar dan ovdje Igor Štimac‘ kao ‘jeste li vi zainteresirani da dođete u Hajduk?‘ Pomislio sam da su to one neke zezancije. Kažem mu ja da meni nije do zezancije, a on mi odgovori ‘sutra do 12 sati da se nacrtaš na Poljudu‘. Kažem mu da stvarno nemam kako doći, a on mi odgovori da ga apsolutno ne zanima. Nazovem onda jednog prijatelja Nuriju Vukovića, to je stari menadžer iz Šamca, i on je Hašeta jednog taksistu angažirao. Prije toga sam zvao pokojnog Milana Jelića i on je zvao neke svoje prijatelje u nogometnom savezu Hrvatske te se stvarno ispostavilo da imaju moje ime. Došli mi na Poljud, dolazi Mercedes kabriolet iz kojeg izlazi Igor Štimac. I sad čitam ja taj ugovor gdje piše u kunama 20 tisuća. Osjećao sam se onda najbogatijim čovjekom. Računam ja kako ću pomoći svojoj obitelji i prijateljima, a kad sam došao u Split imao sam samo četkicu za zube. Ni marke u džepu – prepričao je Damjanović koji je na Poljudu proveo tri i pol godine.