Gospođa Ana Luković (66) svoje umirovljeničke dane provodi vrlo aktivno – pleše tango, bavi se nordijskim hodanjem, igra badminton, svaki dan pliva... Reklo bi se – živi punim plućima, no u njezinu slučaju “tuđima”!
Evo me, još sam tu...
S organom nepoznatog donora, naša sugovornica, naime, udiše zrak već gotovo osam godina, otkako je podvrgnuta transplantaciji u bečkoj Sveučilišnoj bolnici, najpoznatijem europskom centru za presađivanje pluća.
– Što da vam kažem, dobila sam priliku za novi život i odlučila je iskoristiti do maksimuma. Kad me pitaju čega sam se iz onog “prijašnjeg” života morala odreći nakon transplantacije, kažem im baš ničega, dapače, ne sjećam se da mi je ikad bilo bolje, čak i kad sam bila upola mlađa – kaže Ana, inače...
Evo me, još sam tu...
S organom nepoznatog donora, naša sugovornica, naime, udiše zrak već gotovo osam godina, otkako je podvrgnuta transplantaciji u bečkoj Sveučilišnoj bolnici, najpoznatijem europskom centru za presađivanje pluća.
– Što da vam kažem, dobila sam priliku za novi život i odlučila je iskoristiti do maksimuma. Kad me pitaju čega sam se iz onog “prijašnjeg” života morala odreći nakon transplantacije, kažem im baš ničega, dapače, ne sjećam se da mi je ikad bilo bolje, čak i kad sam bila upola mlađa – kaže Ana, inače...
