Bit će sto posto onih koji će kazati "A ludog li čovika, šta mu to triba...". Ali nećemo se na njih ni osvrnuti, mi ćemo radije o pozitivi. A Frane Galzina iz splitskog Velog Varoša je baš takav.
Dakle, Frane svakog ranog jutra, prije odlaska u svoju firmu, protegne noge do vrha Marjana. Baci oko, pogleda što je noć donijela, rezimira jeli sve na svome mjestu i onda se mirno spusti u grad.
Barem nekoliko puta tokom tjedna, u popodnevnim satima, na leđa stavi mali ruksak, pa krene svojom rutom.
U ruksaku je uvijek isti asortiman, boca vode, škare za obrezivanje, nož, mašklinić, šegac, gumeni konop.
I onda Frane ide od jerule do jerule, od biljke do biljke, koje je svojom rukom posadio i odgojio. Ovdje peruniku, tu cvijet, malo poviše kaktus, agavu, alou veru.
Putem...
