Dalmatinsko sveto voće: tko se još sjeća bakinih višanja u šećeru?

U ovo vrijeme, kad nemale šolde iz takujina imamo izvaditi eda bismo nemali one okuse vitamina i zdravlja što ih pamtimo iz odrastalačkih dvora djetinjstva i šaliža naših seoceta na otocima, kao i zaselaka u zabrđu, jamačno je zadnja ura u kojoj razboritost nam je probuditi, pa mješte zatrovanih jabuka i krušaka, bresaka i nektarina valja nam okusiti što to pod korom skrivaju, i za nas čuvaju, voćke koje jednoć bijahu dobre prijateljice s našim nonotima i nonama.

Kostela, murva, omendula...

Znamo li čemu služe krvoliko crvenilo višnje, sladostrasni šećer smokve ili mirisni prašak rogača? Imamo li uopće pojma kakav je gušt prigristi oskorušu, te oćutjeti slatkastu trpkost njezine okruglice; sjećamo li se uopće bradavičastog ploda murve, blijedo-žutog ili...