Još se sjećamo ožujka 2016. kad se Toyota C-HR prvi put pojavila spremna za serijsku proizvodnju na Salonu automobila u Ženevi. Avangardni coupe SUV kao BMW X6 ili Audi Q8. Samo broj manji.
S dugim poklopcem motora, minijaturnim bočnim prozorima, skrivenim stražnjim kvakama i podignutom stražnjicom stršao je u društvu beskrajno dosadnih Yarisa, Aurisa, Avensisa, RAV4... Gotovo da se i nije razlikovao od ranije predstavljene studije C-HR Concept. Hrabar potez nije prošao nezapaženo, barem u Europi, u kojoj je već u prvoj godini na tržištu pronašao put do 120.000 kupaca, a u sljedećih šest čak 700.000.
Što je još važnije, nijedan drugi model nije privukao više novih kupaca japanskom proizvođaču, niti je više pridonio rastu udjela na europskom tržištu s 4 posto u 2016. na današnjih 7 od u Turskoj proizvedenog C-HR, čije je ime kratica od Coupe High Rider. Japanci bi sada, dakako, željeli ponoviti uspjeh prethodnika. I to u najprodavanijoj klasi na tržištu, u kojoj su lani čak i na našem tržištu prodana prilična 14.674 automobila, najviše Dacia Duster, Renault Captura, Suzuki Vitara, Volkswagena Taigo i T-Cross, Toyote Yaris Cross... Za razliku od prethodnika, novi C-HR neće se više prodavati u SAD-u, već prije svega u EU-u, pa je i dizajniran u Toyotinu europskom centru ED2 u Belgiji. I opet, baš kao i prethodnik 2017., izgleda spektakularno. Proporcije su manje-više ostale iste, i dalje je to coupe SUV, ali je sad prepun suvremenih detalja – od bumerang svjetala s novog Priusa, preko oštrih linija u obliku slova Y na boku do stražnjeg spojlera sa svjetlećim natpisom Toyota C-HR. Stražnje kvake više nisu visoko u okviru stražnjih vrata kao na prethodniku, daleko izvan dosega djece, nego na uobičajenu mjestu, ali skrivene u karoseriji kao na električnim automobilima (ne i bZ4X). Stoga ne čudi što se prolaznici i dalje okreću za Toyotom C-HR, pogotovo s dvobojnom crno-žutom karoserijom i aluminijskim naplacima od 19 cola.
Novi C-HR nije preuzeo unutrašnjost s visoko ugrađenom instrumentnom pločom i broj manjim upravljačem iz bZ4X i Priusa, već se drži uobičajene digitalne instrumentne ploče, središnjeg zaslona od 18 ili 31 centimetra, reda prekidača za ventilaciju i joysticka za rukovanje bestupanjskim mjenjačem (e-CVT). I više ne djeluje jeftino kao 2016. Plastika je vidljivo kvalitetnija nego u prethodniku, a vesele i detalji poput alcantarom presvučene obloge na vratima, ambijentalne rasvjete ili twittera s metalnom mrežicom. Sljedeće ugodno iznenađenje je sasvim pristojna preglednost, unatoč širokom stražnjem nosaču krova i visokoj stražnjici.
Pogon je na prednje ili sva četiri kotača, međuosovinski razmak kreće se između 2,64 i 2,85 metara, a hibridni pogon razvija 140 do 223 KS. Kod nas su zasad u ponudi već poznati osnovni 1,8-litreni benzinac s elektromotorom (140 KS) i 2,0-litreni benzinac s jednim ili dva elektromotora (197 KS, prednji ili pogon 4x4), a uskoro stiže i plug-in hibrid (223 KS). U sva tri slučaja riječ je o atmosferskim četverocilindrašima s Atkinsovim ciklusom. U gradu se novi C-HR osjeća kao kod kuće, pogotovo sa snažnijim 2,0-litrenim hibridom od 197 KS. Ne samo što je s 8,1 sekundom prvi na svakom semaforu, nego se polukružno okrene između dva rubnjaka udaljena samo 10,8 metara i bez straha penje na rubnjake zahvaljujući karoseriji od tla udaljenoj priličnih 15 centimetara. Sa svojih 4,36 metara duljine, pak, stane na svako parkirno mjesto i zavuče se u svaku podzemnu garažu, jer je visok još uvijek suzdržanih 157 centimetara. Uz to, upravljač pritiskom na prekidač postaje lagan kao pero, a i ovjes suvereno upija neravnine zahvaljujući ne pretjerano niskoprofilnim gumama (225/50 R19). Najljepše je, međutim, što s radarom povezano regenerativno kočenje ovisno o situaciji na cesti maksimalno puni u prtljažnik ugrađenu litij-ionsku bateriju od 4,1 kWh, pa potrošnja ni u žustrijoj vožnji ne prelazi 5 litara. Nama je prosjek u gradu nakon tjedan dana iznosio 4,6 litara, što danas ne uspijevaju ni najštedljiviji dizelaši. Ljuti jedino prerevna sigurnosna elektronika, koja dramatično reagira već i na najmanji znak opasnosti. Poput živice na parkiralištu, pred kojom se ukopala kao da je riječ o betonskom zidu. Ili svakog pogleda u stranu kažnjenog strogom zapovijedi na instrumentnoj ploči – Driver Inattention Detected. Look Forward! A zvučna upozorenja prilikom lagane vožnje po parkiralištu bez pojasa ili svakog, pa i najmanjeg prekoračenja brzine da i ne spominjemo.
C-HR je prilično uvjerljiv i na otvorenoj cesti. Pod uvjetom da prekidačem Drive Mode kraj joysticka mjenjača prije polaska uključite program Sport. Jer, osim što smanji servo-podršku ne pretjerano osjećanog upravljača, kao da zategne inače poput žvakaće gume rastezljivu remenicu bestupanjskog mjenjača, pa automobil gotovo trenutno reagira na pokrete papučice gasa. Sjajna stvar, jer ne pretjerano visoko težište, multilink stražnja osovina, niskoprofilne gume i regenerativno kočenje koje na ulascima u zavoje usporava automobil i istodobno puni bateriju omogućuje jurnjavu uz potrošnju manju od 6 litara. Čak se i ne sjedi previsoko, na 64 centimetra od tla. Ljute jedino jednoličan zvuk četverocilindraša bez podrške turbopunjača prilikom pretjecanja i nejasan osjećaj na papučici kočnice, ali to je boljka svih današnjih hibrida i električnih automobila. Potrošnja skače samo na autocesti, ali i pritom je riječ o još uvijek prihvatljive 6,2 litre pri zakonom propisanih 130 km/h.
