”Bugarska je književni prostor zanimljivosti, a ne duhovne nužnosti.” Citiranu rečenicu prije četvrt stoljeća napisao je Stanko Lasić u tekstu pod naslovom “Moral tjeskobe”. Ruku na srce, velikog je teoretičara i književnog povjesničara u trenutku pisanja bilo malo briga za književne prilike u toj balkanskoj državi.
O nju se očešao samo zato što mu je trebao primjer koji će opisati njegovu ravnodušnost prema srpskoj književnosti u novim političkim prilikama, kada više ne živimo u istoj državi. “Ta je književnost (srpska - op. a.) u mojim preokupacijama dobila status bugarske književnosti i daleko je ispod onoga što mi govore druge europske književnosti kao recimo španjolska, danska, nizozemska, da ne spominjem talijansku, francusku ili englesku...