U petak navečer, uoči svetkovine “Oluje”, u Selcima na Braču, prije samog proloma oblaka završila je uspješna jezično-pjesnička smotra temeljena na Zlatnoj formuli hrvatskoga jezika ča-kaj-što.
Smotru je 1991. utemeljio akademik dr. Drago Štambuk, njome upravlja i organizira je zajedno s Općinom Selca, udrugom “Croatia rediviva” i KUD-om “Hrvatski sastanak”.
Smotra je počela obraćanjem dr. Štambuka koji je komemorirao 80. godišnjicu talijanskog fašističkog paljenja Selaca i pet inih bračkih mjesta. Naveo je kako Inke kataklizmički udes koji dijeli vrijeme na ono prije i poslije katastrofičnog događaja nazivaju Pachakuti; kazao je da se Selca, napredno kamenoklesarsko i graditeljsko mjesto nikada više nisu oporavila do starog uljudbenog apogeja.
Istaknuo je središnju uloga svojega oca, načelnika općine Selca koji je sve učinio za spas mještana, ali nije uspio spasiti gradić prepun palača i kamenoklesarskih bisera. Svaki Selčanin, navede, čovjek je s povijesnom ranom u grudima i začudnim oblakom tmastog pepela u svojoj imaginaciji.
Za ovu obljetnicu upravo je u Selcima dovršen krasan Vatrogasni dom kao jungovski sinkronicitetni podsjetnik na veliku nevolju.
Je li smisao povijesti, upitao se Štambuk, trpnja i spoznajni rast prema višoj svijesti i plemenitosti, navevši primjer domoljubnog i čovjekoljubnog načelnika koji dijeliše sve s pukom, kojemu bi i otac i majka u najgorim ratnim vremenima.
Za Zlatnu formulu hrvatskoga jezika ča-kaj-što koju osmisli već u djetinjstvu navede iskustvo u pučkoj školi gdje je selačka čakavska većina susrela sumartinsku štokavsku manjinu koja je odmah došla na svoje, dok su se čakavci morali učiti štokavici.
Navede kako Zlatna formula koja postade kulturnim dobrom Republike Hrvatske jest tu kao stožer i integracijska snaga u jezičnom, književnom, identiteskom i političkom smislu, pa je tako i temelj budućega zakona o hrvatskome jeziku. Jer kako istakne jezik jest ozemlje.
Brojnoj publici na Trgu obratili su se i općinski načelnik Ivan Marijančević, izaslanik ministrice kulture dr. Radoslav Bužančić, te iranski novi veleposlanik Saeed Kathibzadeh koji je naveo da je za ča-kaj-što čuo već u svojoj zemlji, istaknuvši perzijsku poeziju kao duhovno bogatstvo Irana.
Ivana Kurtović Budja, istaknuta lingvistica, govorila je nadahnuto o mukotrpnom procesu koji je doveo do stavljanja Zlatne formule hrvatskoga jezika na Nacionalnu listu zaštićene nematerijalne baštine.
Akademik Štambuk, pročitavši amblematsku Nazorovu pjesmu “Maslina”, otkrio je 32. ploču kajkavske prošlogodišnje oliveatkinje Vere Grgac s njenim urezanim stihovima, a zatim je krenuo poetski maraton pjesnika iz svih triju hrvatskih jezičnih dionica.
Bračni par Darko Rundek i Sanda Hržić održao je mali ekološki performans s važnom porukom o nestajanju života na planetu Zemlji i opasnostima koje su među nama. Pjesnici su blagoglagoljili svoje ponajbolje pjesme, a odlukom prosudbenog vijeća (Luko Paljetak, Štambuk, Vlasta Vrandečić Lebarić) Maslinov vijenac jednoglasno je dodijeljen Draženu Katunariću koji je time postao poeta oliveatus, s pravom da mu se ploča s uklesanim stihovima dogodine podigne kao 33. na Zidu od poezije. Ovjenčao ga je, kako se uobičajilo, utemeljitelj Štambuk.
U pauzi vijećanja publiku je darivao svojim novijim skladbama istaknuti kantautor čakavsko-otočnoga vala Žan Jakopač.
Pjesnici sudionici ove godine bili su: Vera Grgac, Acija Alfirević, Pjero Mirić, Stanka Gjurić, Drago Štambuk, Davor Grgurić, Vladimir Tomaš, Stanko Jerčić, Sanda Hržić, Darko Rundek, Ivona Džimbeg, Stana Šćapec, Silvija Buvinić, Marina Katinić Pleić, Jerko Rošin, Darija Žilić, Sanja Mošić, Anastazija Komljenović, Dražen Katunarić, Hrvoje Peruzović, Vlasta Vrandečić Lebarić, Evelina Rudan i Luko Paljetak.