Nedavni NATO samit u Vilniusu potvrdio je, među ostalim, da glavni neprijatelj NATO-a više nije samo Rusija, nego i Kina. Stoga bi se sljedeći rat, kažu analitičari, mogao dogoditi na Pacifiku.
Pojedini autori drže da ćemo u budućem odnosu između Zapada i Kine gledati reprizu odnosa Zapada prema Rusiji nakon 1991. godine. A taj je odnos itekako utjecao na današnja zbivanja u Europi.
Kako u svojoj najnovijoj tjednoj analizi piše Zoran Meter, glavni urednik portala Geopolitika News, Zapad je po osamostaljenju Rusije 1991. vrlo brzo – u sklopu „politike obuzdavanja” - počeo Rusiji uvoditi razne političke i ekonomske sankcije, da bi lanjsku rusku agresiju na Ukrajinu de facto iskoristio za vojni obračun s Rusijom putem ukrajinske vojske.
Meter pritom ukazuje da „prema Kini upravo jača ovaj prvi element, ranije primijenjen na Rusiju – pokušaj sprječavanja širenja njenog globalnog utjecaja i njenog ekonomskog rasta i razvoja posredstvom političkih pritisaka i ekonomskih i trgovinskih sankcija i barijera”.
A rezultat takve politike prema Kini, kaže spomenuti analitičar, mogao bi biti isti kao s Rusijom:
„Pošto je jasno kako ti pritisci i sankcije, kao i u slučaju Rusije, neće dati po Zapad željene rezultate (tim više što je Kina ekonomski neusporedivo jača od Rusije), jasno je kako prije ili poslije slijedi scenarij vojnog rješenja ‘kineskog problema‘ za SAD (kao predvodnika Zapada) – bilo posredstvom Tajvana ili nekog drugog kriznog žarišta od visoke važnosti po kineske nacionalne interese”, piše Meter.
Dokaz povećanog interesa NATO-a za pacifičku regiju je i činjenica da su na nedavni samit u Vilniusu prvi put bili pozvani i čelnici Japana i Južne Koreje, što analitičari tumače jasnim znakom namjere širenja politike i infrastrukture NATO-a i na istočnu Aziju, bilo kroz posebne odnose s Tokijom i Seulom, bilo i kroz njihovo formalno članstvo, što također ne treba isključiti u budućnosti.
Nije stoga čudno što je Kina prošli tjedan oštro upozorila da će se suprotstaviti svim pokušajima širenja NATO-a na prostor Azije. Zvuči poznato? Kao da čujemo eho dugogodišnjih upozorenja Rusije da će se suprotstaviti svim pokušajima širenja NATO-a prema Ukrajini i Gruziji. Ali ta upozorenja na kraju nitko nije čuo, pa se to pitanje sada rješava ognjem i mačem na terenu.
Što možemo očekivati u slučaju da se „ruski scenarij” ponovi i s Kinom, pa da u ne tako dalekoj budućnosti nastupi realnost u kojoj kineska vojska napada Tajvan, a vojska SAD-a intervenira u Tajvanskom prolazu kako bi spriječila „pobjedu autokracije nad demokracijom”?
Upravo se tim mogućim ratnim scenarijem oko Tajvana nedavno pozabavio američki think-tank Centar za strateške i međunarodne studije (CSIS).
Potaknuti nestašicom municije koju je razotkrio rat u Ukrajini, američki istraživači provjerili su raspoložive zalihe na Zapadu u slučaju rata s Kinom oko Tajvana, te su simulirali ratnu igru koja je otkrila neugodnu istinu: Zapad nema dovoljno odgovarajućih projektila, nužnih za slamanje kineske invazije Tajvana.
Drugi nepovoljan nalaz bio je da ni vojna industrija NATO saveznika nije u mogućnosti pomoći SAD-u po ovom pitanju.
Kako je ovog tjedna objavio Financial Times, simulacija koju je proveo spomenuti think-tank CSIS pokazala je da u slučaju sukoba sKinom oko Tajvana vojska SAD-a ima tek oko 450 protivbrodskih projektila dugog dometa, što je dovoljno samo za tjedan dana borbe.
Drugi istraživački think-tank, Centar za novu američku sigurnost (CNAS), konstatirao je tim povodom da je postojeći inventar američkih projektila „premali da bi otupio početnu invaziju, a kamoli da prevlada u dugotrajnom sukobu protiv Kine”.
U zaključku izvještaja CNAS-a navodi se da su Pentagonu, kako bi odvratio i porazio Kinu, „potrebne velike zalihe raketa za obranu, oružja za pomorske udare i slojevite zračne i raketne obrane”.
Također se notira da Pentagon daje prioritet brodovima, avionima i tenkovima, „ostavljajući premalo novca za projektile i municiju”.
Ističući da je od veljače 2022. kolektivni Zapad potrošio ukupno 170 milijardi dolara na vojnu i financijsku pomoć Ukrajini, dok se Kijev „ipak žali na nestašicu municije”, Financial Times apstrofira „nesposobnost” američkog vojno-industrijskog kompleksa „da poveća proizvodnju u ratu”.
U tom kontekstu, navodi se da je samo pet kompanija odgovorno za glavne ugovore s Pentagonom, a neke dijelove proizvode samo jedan ili dva dobavljača, „bez načina da se nestašica nadoknadi na drugom mjestu”.
- Obrambena industrija je toliko konsolidirana da se ne može brzo proširiti kako bi podržala veću potražnju. Dakle, spori smo i zaostali i nemamo dovoljno ničega – rezimira za CNAS-ova analitičarka Stacie Pettyjohn.
Iz CNAS-a dodaju da ni saveznici iz NATO-a „ne mogu uskočiti” kako bi nadoknadili zastoj, jer je višedesetljetno nastojanje SAD-a da promovira oružje proizvedeno u Americi ostavilo europsku obrambenu industriju „zakržljalom i polomljenom”.
Drugim riječima, Zapad u ovom času nije spreman za sukob sa Kinom. To je možda još jedino što stoji između nas i katastrofe.