U izoliranim selima u planinama Sardinije, u zabačenim vrletima, još uvijek živi sjećanje na ustaše.
Stari mještani dobro su pamtili da su pred početak Drugog svjetskog rata među njima boravili ljudi s dalekih strana. U početku su im bili jako čudni, ali su ih malo-pomalo prihvatili.
Sardinijskim seljacima bilo je jasno da je te strance tu smjestila država Italija. Tom se odlukom fašističkih glavara nije smjelo, a ni moglo prigovoriti. Od kolovoza 1937. godine u ta je sela talijanska država smještala skupine od četiri do šest osoba. Živjeli su tu, daleko u zabiti Sardinije, bez mogućnosti komunikacije s bilo kime, u vrlo teškim uvjetima, odvojeni od svojih obitelji i od svijeta.
Jedini kontakt bili su im mještani. Tako je bilo sve do 1941., kada je Italija u travnju...