U borbama u pograničnom ruskom gradu Sudži u Kurskoj regiji, koje je ukrajinska vojska nedavno osvojila, stradao je i spomenik vođi Oktobarske revolucije i ocu SSSR-a Vladimiru Lenjinu. Konkretno, Ukrajinci su ga uništili. Najprije su se pojavile fotografije na kojima se vidi da brončanom Lenjinu nedostaje veliki dio lica i glave, a potom je ukrajinsko Ministarstvo kulture i informacijske politike objavilo fotografiju praznog postolja na centralnom gradskom trgu, tvrdeći da je kip uklonjen nakon što ga je oštetilo ukrajinsko topništvo.
Iz te formulacije moglo se shvatiti i da je spomenik možda oštećen slučajno, bez namjere, ali ta je pomisao demantirana službenim opisom rečene fotografije. „Proces dekomunizacije se nastavlja. I u Sudži”, objavilo je, naime, ukrajinsko ministarstvo. Kako je poznato, nakon državnog udara u veljači 2014. u Kijevu, kada je nasilno srušen proruski ukrajinski predsjednik Viktor Janukovič - što je dovelo do oružane pobune na istoku zemlje, u koju se prije dvije godine agresijom na Ukrajinu uključila i Rusija - nove kijevske vlasti donijele su zakone o dekomunizaciji kojima se Ukrajina željela riješiti sovjetskog komunističkog nasljeđa.
Među ostalim, provođenje tog zakona sastojalo se u promjenama imena ulica i javnih toponima, kao i u rušenju brojnih spomenika iz sovjetskog doba, uključujući i Lenjinovih. Prvi Lenjinovi spomenici u Ukrajini zapravo su rušeni već krajem 2013., kada su prozapadni prosvjednici srušili Lenjinov kip u centru Kijeva i razbili ga čekićima. Tadašnji ukrajinski premijer Mikola Azarov oštro je osudio taj čin, usporedivši ga s talibanskim rušenjem kipova Bude u Afganistanu 2001. godine. „Rat protiv spomenika je uvijek divljaštvo”, rekao je tadašnji premijer.
Otac Ukrajine je otac SSSR-a
Deset godina kasnije Ukrajinci i dalje imaju „nježne osjećaje” prema Lenjinu: čim ugledaju njegov spomenik, osjete poriv da ga sruše, kao nekidan u Sudži. S jedne strane, takav gnjev prema ruskom revolucionaru nije neshvatljiv: napadnuti od moćnog ruskog susjeda, mnogi Ukrajinci razvili su neselektivnu mržnju prema svim Rusima. Međutim, s druge strane, ako postoji Rus kojemu bi čak i najžešći ukrajinski nacionalisti morali biti povijesno zahvalni, onda je to baš Vladimir Iljič Uljanov (Lenjin).
Jer upravo Lenjin je Ukrajincima prije sto godina dao državu, koju faktički nikad prije toga nisu imali. Iako je Ukrajina danas najveća europska država – ne računajući europski dio Rusije – nesretna je historiografska činjenica da su kroz čitavu povijest različiti dijelovi današnje Ukrajine bili u sastavu većih i moćnijih država i carstava, što je sprečavalo uspostavu i razvoj njezine državnosti: od Velike kneževine Litve do Poljsko-Litavske Unije, od Kraljevine Poljske do Ruskog Carstva i Austro-Ugarske.
S iznimkom kratkotrajne kozačke Zaporoške Republike iz sredine 17. stoljeća – u vrijeme hetmana Bogdana Hmeljnickog – i još kratkotrajnije Ukrajinske Narodne Republike, formirane neposredno nakon Oktobarske revolucije 1917. godine, Ukrajina je stoljećima bila plijen moćnijih sila. Sve do Lenjina, koji je 1922. formirao Ukrajinsku Sovjetsku Socijalističku Republiku (iz koje će 1991. nastati samostalna i nezavisna Ukrajina).
Vidimo da je povijest ponekad izrazito satirična: stoljetnu želju Ukrajinaca za nacionalnom državom ispunio je jedan prezreni Rus. Ispostavilo se da ukrajinski „anđeo povijesti” nije nitko drugi doli taj ruski komunist čiji su spomenik u Sudži nekidan srušili. Otac Ukrajine je onaj isti otac SSSR-a.
Putinov govor
Kad je ruski predsjednik Vladimir Putin 21. veljače 2022., tri dana uoči pokretanja agresije na Ukrajinu, objavio da priznaje separatističke narodne republike Donjeck i Lugansk, u poznatom nacionalističkom govoru žestoko se obrušio upravo na Lenjina, optuživši ga da je 1922. „izmislio” Ukrajinu otimanjem ruskog teritorija, odnosno teritorija dotadašnjeg Ruskog Carstva. „Počet ću s činjenicom da je modernu Ukrajinu u cijelosti i u potpunosti stvorila Rusija, točnije boljševička, komunistička Rusija. Taj je proces započeo gotovo odmah nakon revolucije 1917., a Lenjin i njegovi suradnici su to učinili na vrlo grub način prema samoj Rusiji – odvojivši joj i otrgnuvši joj dio vlastitih povijesnih teritorija.
Naravno, milijune ljudi koji su tamo živjeli nitko ništa nije pitao”, rekao je tada Putin, ustvrdivši da bi sovjetsku Ukrajinu trebalo zvati „Lenjinovom Ukrajinom”: „On je njen izumitelj, njen arhitekt. To u potpunosti potvrđuju i arhivski dokumenti, uključujući Lenjinove oštre direktive o Donbasu (...). A sada su ‘zahvalni potomci‘ srušili Lenjinove spomenike u Ukrajini. To je ono što zovu dekomunizacija. Želite li dekomunizaciju? Pa to nam sasvim odgovara. Ali nije potrebno, kako kažu, stati na pola puta. Spremni smo vam pokazati što prava dekomunizacija znači za Ukrajinu”, zlosutno je tada najavio Putin ono što će uslijediti tri dana potom. Kako vidimo, službeni Kijev se ovdje nije postavio po onoj maksimi „neprijatelj mog neprijatelja je moj prijatelj”. Lenjin je stvorio modernu ukrajinsku državu, a Putin je želi uništiti, ali oni su obojica za Kijev jednaki. To se događa kad umru nijanse i razumom zavlada onaj smrtno opasni Bog generalizacije.