I velika pobornica multikulturalnog koncepta, bivša njemačka kancelarka Angela Merkel, svojedobno je priznala da on nije uspio. To nije pokolebalo njemačke vlasti da, gladni radne snage i visokog životnog standarda, i dalje provode politiku useljavanja, koriste jeftinu radnu snagu; kako oni, tako i ostale zemlje stare i bogate, razvijene Europe. I u tom nije bilo ničega lošeg. I ničeg nezakonitog.
Upravo zahvaljujući tim istim migrantima, među kojima su desetljećima prednjačili Balkanci, Zapadna Europa je koliko-toliko popravila demografsku sliku i barem za sada spasila mirovinske fondove od bankrota. Uz to, cijelo se vrijeme pokušavalo to stanovništvo s manjim i većim (ne)uspjesima uklopiti u moderno društvo. Tu onda dolazi do problema različite vrste: getoizacije, kada u određene arondismane u Parizu Francuz jedva može poviriti, ili snažnog ataka na sekularno društvo poput klanjanja na ulici i burki u kojima se pokušava umarširati u državne institucije, pozivajući se na ljudska prava.
Na te i takve probleme nakalemio se migrantski val, zapravo seoba naroda iz siromašnijeg, nazadnijeg dijela svijeta u Europu, Ameriku i Australiju. Odjednom se sve te nesretnike koji su ovamo nahrlili ne može zaustaviti, nahraniti, zaposliti i udomiti. Ogledni primjer je talijanski otok Lampedusa, na kojem je više izbjeglica iz afričkih ratova nego domicilnog stanovništva. I odjednom EU nalikuje na Rimsko Carstvo koje više ne kontrolira vlastite granice jer se unutar sebe urušava, pa ukida najveću blagodat za svoje stanovnike - slobodu prolaza schengenskim prostorom.
Istovremeno, zbog tko zna kojeg rata po redu na Bliskom istoku, Starim kontinentom bjesne prosvjedi pobornika i protivnika Izraela i Palestine, SAD-a i arapskih zemalja, Židova i muslimana. Kao da nije bilo dosta što je Europska unija gurnuta u klinč između Amerike i Rusije koja je nasrnula na Ukrajinu i dovela nas pred novi svjetski rat, već joj sada prijete i teroristi spavači, kojih, obavještajni podaci kažu, ima po svim velikim gradovima i koji spremaju napade kakvima smo već svjedočili.
Znači li sve ovo da treba odustati od melting pota i da ubuduće ne treba "miksati" stanovništvo: različite rase, narode, kulture i religije? Ne; jer naprosto zajednički život u različitosti, u svijetu koji je tehnologija pretvorila u globalno selo, nema alternativu. Dalje, problemi koje sam nabrojio ne mogu se rješavati ovdje, već tamo gdje su nastali: EU mora posredovati između zaraćenih strana na Bliskom istoku, pokušati zaustaviti rat između Rusije i Ukrajine za zelenim stolom i tako u konačnici ne samo drugima već i sama sebi osigurati mir i blagostanje. Iluzija? Naravno da jest, ali postoji li u ovom trenutku išta osim vjerovanja u čuda i nadu koja umire posljednja? Dotle, šefovi vlada i ministri unutarnjih i vanjskih poslova EU-a - glave na kup. Reda biti mora. Borba protiv ekstremista svih boja prioritet je svih prioriteta.
