Predsjednik Ukrajine od ovacija do mlakog pljeska: Zapad se umorio od rata, Volodimiru Zelenskom ovo je najveći strah

stdClass Object ( [id] => 1326745 [title] => Predsjednik Ukrajine od ovacija do mlakog pljeska: Zapad se umorio od rata, Volodimiru Zelenskom ovo je najveći strah [alias] => predsjednik-ukrajine-od-ovacija-do-mlakog-pljeska-zapad-se-umorio-od-rata-volodimiru-zelenskom-ovo-je-najveci-strah [catid] => 241 [published] => 1 [introtext] => [fulltext] =>

Prvih mjeseci rata bio je medijska zvijezda i dobivao aplauze gdje god bi došao. Prkosan stav prema nadmoćnom ruskom agresoru učinio ga je popularnim širom Zapada, a žestoki otpor ukrajinske vojske – pod njegovim vrhovnim vodstvom – čak je naveo zapadne stratege da pomisle kako preko njega mogu nanijeti strateški poraz Rusiji. Zato su mu sva vrata bila otvorena i svuda je nailazio na ovacije. Ali ta su vremena za ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog sada prošlost, što je pokazao njegov nedavni posjet SAD-u.

U New Yorku je, na Općoj skupštini UN-a, dočekan mlakim pljeskom nevelikog auditorija. Kako je opisao Washington Post, Zelenski je “svoje obraćanje održao pred polupraznom dvoranom, a mnoge su se delegacije odbile pojaviti i poslušati njegov govor”.

Ni obraćanje Vijeću sigurnosti UN-a nije prošlo puno bolje: tamo su ga podržali samo SAD i europske članice Vijeća. Ali najveći udarac Zelenski je dobio u Washingtonu, prilikom posjeta američkom Kongresu. Čelnik Zastupničkog doma, republikanac Kevin McCarthy, nije mu dopustio da se obrati zastupnicima, već je organizirao zatvoreni sastanak s nekoliko republikanaca, koji su ukrajinskog čelnika “izrešetali” pitanjima na kakva dosad nije navikao.

Ta su se pitanja mahom odnosila na “tokove novca”, odnosno na nerazmjer između goleme američke financijske pomoći Ukrajini i mršavih rezultata na terenu – gdje dugo najavljivana ukrajinska protuofenziva nije dala očekivane rezultate – u kontekstu imidža Ukrajine kao najkorumpiranije zemlje Europe. Pred novinarima je naknadno, nakon zatvorenog brifinga Senata o Ukrajini, najoštriji bio republikanski senator Josh Hawley iz Missourija:

– Ako postoji put k pobjedi u Ukrajini, danas ga nisam čuo. Ali sam čuo da neće prestati zahtjevi za financiranjem. Esencijalno nam je rečeno: “Pripremite se i izvadite čekovnu knjižicu.” To su novci američkog naroda. Potrošili su 115 milijardi dolara, a dosad nisu praktički ništa pokazali zauzvrat – rekao je Hawley, dodavši da SAD “ne bi trebao potrošiti više ni centa na Ukrajinu”.

Usput je zatražio i reviziju sredstava koja su već poslana Kijevu.

’Dani pljeska su prošli’

Tako je Zelenski iz prve ruke doznao što čeka Ukrajinu ako na američkim izborima dogodine pobijede republikanci. Pritom je rezon Republikanske stranke određen (ne)raspoloženjem vlastite stranačke baze: prošlomjesečna anketa CNN-a pokazala je da se većem financiranju Ukrajine protivi većina Amerikanaca, a među republikanskim glasačima njih više od dvije trećine (71 posto).

---

---

U tom smislu, predsjednik Ukrajine je u SAD-u doživio “hladni tuš”, kako to u članku pod naslovom “Dani pljeska su prošli”, objavljenom 22. rujna, sugerira i njemački list Zeit.

“Vrijeme za pljesak je prošlo. Ovaj posjet SAD-u bio je gorko razočaranje za Zelenskog, i to dvostruko. Niti predsjednik Biden trenutno Ukrajini daje oružje koje joj je toliko potrebno, niti Kijev može biti siguran da će dolari nastaviti teći iz Washingtona kao prije”, piše Zeit.

Njemački list apostrofira da je Zelenski ovaj put u Kongresu doživio bitno drukčiji doček u odnosu na njegov prvi posjet Washingtonu u prosincu prošle godine.

“Prije devet mjeseci američki Kongres je ovacijama pozdravio Zelenskog kao heroja. Sada je drugi put od početka rata došao na Kapitol, ali je doček bio mnogo trezveniji. Posebno su se mnogi republikanci držali na distanci”, navodi Zeit, dok američki portal Axios notira da se dvominutni pljesak koji je Zelenski dobio lani u Kongresu “čini kao daleki san u usporedbi s onim što je doživio za svog drugog putovanja u Washington”.

A da se nešto u vezi međunarodnog statusa Volodimira Zelenskog u posljednjih godinu dana zaista promijenilo, dalo se naslutiti već i iz godišnje liste najutjecajnijih Židova koju je 15. rujna objavio izraelski list Jerusalem Post. Za razliku od lani, kada je bio naveden kao prvi od 50 najutjecajnijih Židova u svijetu, ove se godine Zelenski nije uopće našao na listi.

Loše vijesti iz Njemačke

Vodeći američki mediji već su i uoči dolaska Zelenskog u SAD upozoravali da zapadni entuzijazam oko daljnjeg pomaganja Ukrajini blijedi i iščezava. Tako utjecajni američki časopis Foreign Affairs u članku “Hoće li Zapad napustiti Ukrajinu”, objavljenom 12. rujna, piše da se “Kijev mora pripremiti za moguću promjenu mišljenja u Americi i Europi”, odnosno da se “ne može zajamčiti kontinuirana predanost Zapada Ukrajini”.

“Političko biračko tijelo u Europi i SAD-u dovodi u pitanje dugoročnu potporu Ukrajini. Zasad su takvi glasovi u manjini, ali množe se i postaju sve glasniji”, piše američki list, navodeći kao primjer rastuću popularnost krajnje desne stranke Alternativa za Njemačku (AfD), koja “želi povući Njemačku iz NATO-a i zaustaviti podršku Ukrajini”, a prema anketama je postala druga najjača stranka u Njemačkoj.

Navodeći da je “optimizam u pogledu uspjeha Ukrajine počeo jenjavati”, Foreign Affairs konstatira da je tome pridonio “razvoj događaja na prvim linijama bojišnice – posebno relativno spor tempo i skromni dobici protuofenzive Ukrajine, pokrenute ranije ovog ljeta”. Kako stoji u članku, taj neuspjeh ukrajinske vojske “ohrabrio je skeptike u pogledu potpore Zapada Kijevu”.

Američki list ocjenjuje da “svojevrsni umor uzima danak u Europi”, što osnažuje kritičke glasove prema “ukrajinskoj politici” Zapada, koja nije uspjela uništiti Rusiju, ali je uspjela srozati životni standard građana Europe.

---

---

“Što rat dulje traje, to bi se Europljanima više mogao činiti nerješivim i skupljim, više sredstvom održanja moći SAD-a nego temeljnim europskim interesom”, piše Foreign Affairs, ukazujući da bi se u tim okolnostima “poduzetni političari mogli fokusirati na domaću frontu i okriviti elite u prijestolnicama i Bruxellesu da im je više stalo do Ukrajine nego do vlastita stanovništva”.

Američki list pritom ne spominje izričito nijednu europsku zemlju, ali je jasno da se potonja rečenica odnosi na Mađarsku i – Slovačku.

Naime, upravo ovog vikenda u Slovačkoj se održavaju parlamentarni izbori, a sve projekcije ukazuju na sigurnu pobjedu stranke Smer i njezina lidera, bivšeg premijera Roberta Fica, čija se kampanja temeljila upravo na radikalnoj promjeni politike prema Ukrajini.

– Mi smo miroljubiva zemlja. Ukrajini nećemo više poslati ni jedan jedini metak – govorio je Fico u kampanji, pozivajući na ukidanje sankcija Rusiji i jačanje odnosa s Moskvom nakon rata, a najavio je i da će Slovačka, ako on postane premijer, blokirati bilo kakav pokušaj Ukrajine da uđe u NATO.

Slične poruke odašilje i Ficov zamjenik Luboš Blaha, bivši član Komunističke partije Slovačke, koji sukob u Ukrajini opisuje kao “rat američkog imperija protiv ruskog imperija” koji se ne može dobiti, jer je Rusija nuklearna sila.

– Raspoloženje u Europi se mijenja – rekao je Blaha u nedavnom intervjuu, tvrdeći da će zemlje koje ne žele naoružavati Ukrajinu uskoro “biti u većini, dok će pristaše Ukrajine biti u manjini”.

Ovaj slovački primjer potvrđuje teze iznesene u citiranom tekstu iz Foreign Affairsa, u kojem se kao dodatni problem za Kijev ističe sve veća nezainteresiranost svijeta za ukrajinski rat, odnosno činjenica da “izvan Ukrajine vijestima dominiraju priče koje se ne odnose na rat”, što ne ide u prilog Kijevu.

“Što dulje sukob bude trajao, to će borba Davida i Golijata iz ranih dana sve više nestajati u pozadini, potičući percepciju uzaludnosti i pozive da se pronađe barem kozmetičko rješenje”, predviđa američki list u rečenom članku od 12. rujna.

Samo dvanaest dana kasnije takvo “kozmetičko rješenje” doista je ponudio kolumnist američkog Bloomberga, glasoviti britanski povjesničar Niall Ferguson, kojeg je časopis Time još 2004. uvrstio među 100 najutjecajnijih ljudi na svijetu. U članku “Strpljenje Zapada je kraće od rata u Ukrajini”, objavljenom 24. rujna, Ferguson piše da “podrška SAD-a počinje slabjeti” i da građani Europe “gube vjeru” u pobjedu Kijeva, te Ukrajini predlaže da zamrzne konflikt, odnosno da se ugleda na – Južnu Koreju.

“Umjesto da riskira dugotrajni rat s dodatnom opasnošću od slabljenja zapadne potpore, Ukrajina treba zadržati ono što je već postigla. (...) Razmislite samo o izvanrednom gospodarskom i političkom napretku Južne Koreje tijekom 70 godina, iako primirje iz 1953. nikada nije postalo pravi mir i ostaje vrlo opasna granična zona prema neprijateljskom susjedu. Godine 1991. BDP po stanovniku bio je nešto veći u Ukrajini nego u Južnoj Koreji. Danas su Južnokorejci četiri puta bogatiji”, piše Ferguson.

Britanski povjesničar svoj prijedlog obrazlaže nizom statističkih indikatora koji potvrđuju slabljenje zapadne podrške Ukrajini, ali i vlastitim dojmovima iz Kijeva, gdje je bio ranije ovog mjeseca.

“Euforija koja se mogla osjetiti kad sam posjetio Kijev prije godinu dana, baš kad su Ukrajinci prisilili Ruse na povlačenje iz Harkiva, uglavnom je nestala, a zamijenila ju je prkosna iscrpljenost. Vojnici koji su se vratili s prve crte bojišnice su umorni i ne ustručavaju se to priznati. Od ljetne protuofenzive očekivalo se više nego što su uspjeli postići”, piše Ferguson.

---

---

Ravnodušnost pred užasima

Upozorivši da “zapadni saveznici Ukrajine sve to gledaju sa strepnjom”, spomenuti autor smatra da će međunarodna potpora Ukrajini “zasigurno postati kontroverznija u godini koja je pred nama”, te ističe da je “neki oblik potpore u ukupnom iznosu od 250 milijardi eura” dosad dalo ili obećalo svega 39 zemalja.

“Tih 39 zemalja predstavlja 59 posto globalnog BDP-a, ali samo 11 posto svjetske populacije”, ističe britanski povjesničar.

Na osnovi toga, Ferguson konstatira da većina zemalja svijeta na ukrajinski rat gleda drukčije od Zapada, odnosno da “mnoge zemlje Globalnog juga imaju dvojbe” oko pružanja potpore Ukrajini.

“Te nacije ne prihvaćaju analogiju ruskog otimanja zemlje s europskim kolonijalizmom. Imaju razloga zašto ne žele otuđiti Rusiju i Kinu koja je podržava. Čuju odjeke hladnog rata i sjećaju se argumenata protiv toga da budu na strani SAD-a u onome što se tada nazivalo Trećim svijetom. Zamjeraju SAD-u što manje pažnje pridaje ratovima u Africi (Etiopija, Sudan). I vide učinke rata na afričke zalihe hrane kao uvjerljiv argument za mir temeljen na ukrajinskim ustupcima”, piše Ferguson.

Bloombergov kolumnist navodi da su od početka ruske agresije na Ukrajinu provedena dva velika istraživanja Eurobarometra o stavovima građana Europske unije – u travnju 2022. i u kolovozu ove godine – te da njihova usporedba pokazuje kako “Europljani i dalje podržavaju Ukrajinu, ali je entuzijazam oslabio”.

“Za 19 posto smanjen je udio onih koji se ‘potpuno slažu’ s prihvaćanjem ljudi koji bježe od rata. Za 17 posto pao je udio onih koji se ‘potpuno slažu’ s financiranjem nabave i isporuke vojne opreme Ukrajini. Udio onih koji se ‘potpuno slažu’ s financijskom i gospodarskom potporom Ukrajini pao je za 16 posto”, iznosi britanski povjesničar.

Kako je naveo, i udio onih koji se “potpuno slažu” s uvođenjem ekonomskih sankcija Rusiji pao je za devet posto.

“Sve manje Europljana sada kaže da ‘potpuno odobrava’ ili da se ‘potpuno slaže’ s različitim naporima da se pomogne Ukrajini”, rezimira Ferguson.

Taj nas rezime vodi do pitanja: zašto je to tako? Zašto u zapadnoj javnosti dolazi do slabljenja potpore Ukrajini i pada interesa za ukrajinski rat?

Jedan od razloga je i evolucijski adaptivna osobina čovjeka da se brzo privikne i na najveće užase. Bez te osobine ljudski rod se ne bi održao, ali njezino naličje je ravnodušnost koja jednako brzo nastupa ako tim užasima čovjek nije direktno pogođen.

Ta je ravnodušnost rezultat ograničenog kapaciteta ljudi za procesuiranje tuđe nesreće i općenito za suosjećanje; kad je taj kapacitet ispunjen, čovjek se od preplavljivanja neugodnim sadržajima brani povlačenjem.

Drugi razlog je činjenica da građani Europe i Zapada nisu toliko ugroženi ukrajinskim ratom – koji se još uvijek odvija daleko od njih – koliko ekonomskim posljedicama rata, u vidu inflacije kao povratnog efekta antiruskih sankcija. A kako ruski poraz, koji bi “vratio stvari u normalu”, ipak nije na vidiku, nije čudno da sve više građana intimno priželjkuje bilo kakav način “povratka u normalu”, makar uz cijenu teritorijalnih koncesija Rusiji.

---

---

Sukob s Poljskom

Treći razlog odnosi se na politiku kao kreatora javnog mnijenja. Od početka ukrajinskog rata – odnosno od početka rasta inflacije – gotovo svi izbori u Europi okončani su porazima vladajućih.

Europski birači teško podnose pad standarda, kažnjavajući na izborima svoje vlastodršce, zbog čega ovi koji su još uvijek na vlasti, ako tu vlast žele sačuvati – a dogodine su izbori u nizu EU zemalja – osjećaju pritisak da moraju barem donekle promijeniti agendu prema Ukrajini.

Tako nešto upravo se događa u najvećoj europskoj saveznici Kijeva – Poljskoj. Uoči tamošnjih izbora, zakazanih za idući mjesec, Varšava i Kijev sukobili su se oko ukrajinskog žita, čiji uvoz brine poljske poljoprivrednike, koji su baza vladajuće partije Pravo i pravda (PiS). Zato je Varšava produljila embargo na uvoz žita iz Ukrajine, na što je Kijev reagirao tužbama. Da ne izgubi potporu vlastitih glasača, poljska vlada morala je zaoštriti retoriku prema Ukrajini, pa se spominjao čak i prekid vojnog pomaganja (što bi Ukrajini dramatično smanjilo ratne šanse).

A pritom je poljski ministar EU poslova Szymon Szynkowski vel Sęk indikativno poručio da ukrajinske prijetnje Poljskoj “ostavljaju određeni dojam na poljsko javno mnijenje”.

– Ankete to pokazuju, kao i razina javne podrške daljnjoj pomoći Ukrajini. A to je štetno za samu Ukrajinu. Željeli bismo i dalje podupirati Ukrajinu, ali za tako nešto moramo imati potporu poljskog naroda. Ako te potpore ne bude, bit će nam izazovno nastaviti podupirati Ukrajinu kao što smo radili dosad – rekao je ministar Szynkowski vel Sęk za poljsku agenciju Prasowa.

Vidimo da i među najbližim saveznicima međusobni odnos začas nastrada ako su ugroženi vitalni interesi vladajuće partije.

Na razini politike, upravo taj “sukob interesa” čini bit slabljenja podrške Ukrajini. A na individualnoj razini, prosječni europski pojedinac naprosto se zamorio od rata kojem ne vidi kraja, a vidi da zbog njega živi lošije.

\u2018\u0160to rat dulje traje, to bi se Europljanima vi\u0161e mogao \u010diniti nerje\u0161ivim i skupljim, vi\u0161e sredstvom odr\u017eanja mo\u0107i SAD-a nego temeljnim europskim interesom\u2018, navodi ameri\u010dki list Foreign Affairs<\/p>","","

Volodmir Zelenski govori u UN-u<\/p>","

‘Što rat dulje traje, to bi se Europljanima više mogao činiti nerješivim i skupljim, više sredstvom održanja moći SAD-a nego temeljnim europskim interesom‘, navodi američki list Foreign Affairs

Genya Savilov/Afp ) [2] => stdClass Object ( [src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/images/slike/2023/09/28/25684735.jpg [title] => Jim Watson/Afp ) [3] => stdClass Object ( [src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/images/slike/2023/09/28/25674144.jpg [title] =>

Volodmir Zelenski govori u UN-u

Timothy A. Clary/Afp ) [4] => stdClass Object ( [src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/images/slike/2023/09/28/25680365.jpg [title] =>

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski između šefa manjine u Senatu SAD-a, republikanca Mitcha McConnella (lijevo) i vođe senatske većine, demokrata Chucka Schumera (desno)

Pedro Ugarte/Afp ) ) [bgPosition] => [text] => {OCMSplitter}

Prvih mjeseci rata bio je medijska zvijezda i dobivao aplauze gdje god bi došao. Prkosan stav prema nadmoćnom ruskom agresoru učinio ga je popularnim širom Zapada, a žestoki otpor ukrajinske vojske – pod njegovim vrhovnim vodstvom – čak je naveo zapadne stratege da pomisle kako preko njega mogu nanijeti strateški poraz Rusiji. Zato su mu sva vrata bila otvorena i svuda je nailazio na ovacije. Ali ta su vremena za ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog sada prošlost, što je pokazao njegov nedavni posjet SAD-u.