stdClass Object
(
[id] => 1283725
[title] => Ovo je bio najveći sukob u SAD-u od Građanskog rata: apokalipsa je završila s 86 smrti i zgradom pretvorenom u pepeo...
[alias] => ovo-je-bio-najveci-sukob-u-sad-u-od-gradanskog-rata-apokalipsa-je-zavrsila-s-86-smrti-i-zgradom-pretvorenom-u-pepeo
[catid] => 241
[published] => 1
[introtext] =>
[fulltext] =>
Priča se završava s 86 smrti i zgradom pretvorenom u pepeo. Tako je izgledala kulminacija 51-dnevne policijske opsade sjedišta male vjerske zajednice u Teksasu pre 30 godina; tragični ishod najvećeg oružanog sukoba među Amerikancima od Građanskog rata.
Početak svega može se vezati uz 28. veljače 1993., kad su agenti iz američke Agencije za alkohol, duhan, vatreno oružje i eksplozive (ATF) realizirali akciju koju su planirali već neko vrijeme, podsjeća BBC.
Mjesecima je ova agencija Ministarstva pravosuđa istraživala Generalno udruženje Loze davidijanaca Adventističke crkve sedmog dana, pod sumnjom da je kupovala, prodavala i modificirala ilegalno oružje.
U devet ujutro te nedjelje u veljači, konvoj od 76 vojno obučenih agenata s nalogom za uhićenje uputio se na ranč kulta, na 15 minuta vožnje od teksaškog gradića Waco.
Kompleks se zvao Mount Carmel (referenca na Bibliju) i prema vjernicima, bilo mu je suđeno da postane centar novog božanskog carstva jednom kad stigne apokalipsa.
Na čelu joj je bio David Koresh, tridesetčetverogodišnji samozvani mesija, koji je imao mnoge supruge, od kojih su neke bile maloljetne, i s kojima je imao djecu.
Ali kad su čuvari reda i zakona stigli do kraja zemljanog puta koji je vodio do kompleksa, davidijanci su već znali za njihov plan i čekali su ih, spremni da se brane.
To je ubrzo dovelo do razmjene vatre i pucnjava je trajala 90 minuta.
Heather Jones, davidijanka i liderova nećaka, nalazila se unutar kompleksa, koji je imao dva kata i jednu višu građevinu nalik tornju u sredini.
"Vidjela sam kako su hici pogodili jednu od Koreshovih supruga. Sjećam se njihove vriske, ne mogu to zaboraviti. Bio je to najgori dio, čuti kako su ljudi pogođeni hicima, čuti njihove glasove, promjenu njihovog tona", objašnjava Jones, koja je u to vrijeme imala devet godina, u Netflixovom dokumentarcu Waco: Američka apokalipsa.
U sukobu su poginula dva člana ATF-a i dvojica vjernika, a desetine su ranjene na obje strane, među kojima i Koresh, koji je pogođen dvaput, u slabine i u leđa.
U 11:30 je dogovorena obustava vatre, a kontrolu nad operacijom preuzeo je FBI, uz sudjelovanje tima za spašavanje taoca i taktičkog pojačanja kako bi se organizirala opsada.
Sukob je poprimio sasvim novu dimenziju.
FBI je sakupio, kako je rečeno, najveći vojnu silu ikad angažiranu protiv osumnjičenih civila u američkoj povijesti: tenkove, vozila borbene inženjerije, agente carinike, vojnike, rendžere, pripadnike Nacionalne garde... Ondje je bilo ukupno 899 ljudi.
Stigla je i vojska novinara, opremljena kamerama za prijenos uživo.
„Bilo je to baš kao da ste u kinu i gledate ratni film, samo što se ovaj put radilo o stvarnom životu", prisjeća se jedan od reportera.
Opsada je krenula, trajala je 51 dana tijekom kojih je sve eskaliralo - napetost, nesporazumi, greške, posljedice...
Krenuli su svakodnevni pozivi pregovaračkog tima FBI-ja upućeni Koreshu da se preda, dok su čuvari reda i zakona pojačavali pritisak iz vani, i sve to usred medijske pažnje koja se uskoro pretvorila od lokalne, preko nacionalne u globalnu.
Pregovori su počeli donositi rezultate.
Lider davidijanaca obećao je da će osloboditi djecu, dvoje po dvoje, ako budu emitirali njegovu poruku preko radija svaki dan.
Djeca su odvedena u metodističku obitelj u Wacou i snimana u nadi da će, ako ih budu vidjeli, to ohrabriti druge davidijance da napuste sjedište.
A oni to i jesu učinili, njih ukupno 35, među kojima i 21 dijete.
---
AFP
---
Bilo je trenutaka kada je FBI mislio da se stvari privode kraju, s obzirom na to da je Koresh bio spreman izaći mirnim putem. Ali sve nade uskoro su bile raspršene poslije njegove poruke da mu je Bog naredio da čeka.
Poslije 23. ožujka, nijedan drugi njegov sljedbenik nije napustio kompleks.
Pokušaji čuvara reda i zakona da ih istjeraju su se intenzivirali, isključivanjem struje u kompleksu, njegovim osvjetljavanjem snažnim reflektorima i danju i noću, puštanjem s nekih zvučnika iritantnih zvukova kao što su uzlijetanje aviona, klanje zečeva, budističke mantre, glasna pop muzika..
Kamerom kojoj je FBI dozvolio da uđe u kompleks, Koresh je snimao sebe kraj brojne djece i mladih žena koje je predstavio kao vlastitu djecu i supruge, pokušavajući jasno da stavi do znanja da se oni tu ne drže kao taoci.
Te slike Koresha s njegovim suprugama i djecom nisu stigle do tiska, ali jesu do viših dužnosnika FBI-ja, Ministarstva pravosuđa i državne tužiteljice. Ona je od 12. travnja 1993. održala nekoliko sastanaka da bi raspravljala o alternativama ukidanju opsade kako bi se okončao sukob koji je stajao vladu milijune dolara dnevno, pored teškog narušavanja njenog imidža.
Novoimenovana na taj položaj, tužiteljica je dala zeleno svjetlo preporuci Tima za spašavanje talaca da se u zgradu uvede „element kontrole nereda".
Tvrdili su da unutra još ima maloljetnika, da su oni u opasnosti i da su već pretrpjeli zlostavljanje.
I tako je u šest ujutro 19. aprila glavni pregovarač pozvao davidijance da se pripreme da će uskoro biti ubačen suzavac u zgradu, ali da neće doći do upada u nju.
Ta ista poruka ponovljena je preko razglasnog sistema, pozivajući one koji su još unutra da napuste građevinu.
„Gotovo momentalno davidijanci su počeli pucati na vozila FBI-ja", kaže se u izvještaju iz 1996. mješovite kongresne komisije o ovim događajima.
Unatoč negodovanju pregovarača, u roku od nekoliko minuta šef Tima za spašavanje talaca naredio je da se ispale suzavci na čitavi kompleks istovremeno. Radili su to šest sati. Niko nije napustio građevinu. Negdje oko podneva, izbio je požar, gotovo istovremeno na tri različite lokacije u kompleksu. U roku od nekoliko minuta, lokacija davidijanaca bila je pretvorena u pepeo.
Vatrogasci nisu stigli na vrijeme da ugase požar, čiji izvor još nije poznat.
Tu je bio kraj za one koji su vjerovali da se bliži apokalipsa.
„Ne mislim da je vlada Sjedinjenih Američka Država odgovorna za činjenicu da je horda vjerskih fanatika odlučila da se ubije", izjavio je narednog dana predsjednik Bil Clinton koji je tada bio na dužnosti samo tri mjeseca.
On je to izgovorio vjerojatno nesvjestan koliko će ova tragedija potresati prvu godinu njegovog predsjedničkog mandata i koliko će doprinijeti republikanskom preuzimanju Kongresa 1994.
Javno mnijenje, koje je pratilo događaje u realnom vremenu, bilo je podijeljeno na one koji su doživljavali davidijance kao kult luđaka odgovornih za vlastitu pogibiju i one koji su počeli da kritizirati postupke federalne vlasti.
„Vremenom i uz rad niza akademika došlo se do zaključka da su stvari mogle da se obave mirnim putem, bez izazivanja smrti i ozljeda", dodaje autor desetine članaka i urednik knjige Armagedon u Wacou.
„David Koresh je najveći krivac, ali to ne znači da mi kao organizacija nismo pravili greške", iznova je priznao Gary Noesner, glavni pregovarač FBI-ja tijekom opsade.
„I zaista jesmo. U Wacou nismo spasili onoliko života koliko smo mogli. I zbog toga, za mene je ovo bio neuspjeh."
---
---
Između travnja 1995. i svibnja 1996, dva kongresna odbora istražila su postupke federalnih snaga. I iako su zaključila da je krajnja odgovornost za tragediju na Koreshu, u konačnom izvještaju oštro su kritizirane odluke i mjere koje su poduzele upletene agencije.
Između drugih zaključaka, navodi se da je istraga ATF-a o davidijancima bila „krajnje nestručna" i „lišena minimuma očekivanog profesionalizma" jedne federalne službe.
U njoj se odluka državne tužiteljice da odobri intervenciju za okončanje opsade naziva „preuranjenom, pogrešnom i krajnje neodgovornom", podsjeća BBC.
Izvještaj, međutim, ne povezuje vlasti s izbijanjem požara i pokušava da odbaci teorije da su agenti bili ti koji su ga izazvali, namjerno ili nenamjerno, zbog mješavine ispaljenih hitaca i kemikalija u suzavcu. I ne opovrgava argumente koje je Ministarstvo pravosuđa koristilo da opravda odsustvo protupožarnih aparata na licu mjesta i odlaganje zvanja vatrogasaca.
---
Seks s maloljetnicama
Jedna od 11 odraslih osoba koje su odlučile napustiti Mount Carmel danas objašnjava da se smatralo normalnim da njihov lider ima seksualne odnose s nekoliko žena u grupi, čak i s maloljetnicama.
„U našem sistemu vjerovanja, sve te djevojčice smatrale su se odraslim osobama s 12 godina", kaže ona u najnovijem dokumentarcu na ovu temu, prepričavajući kako je i sama ostajala do kasno na časovima upoznavanja s Biblijom, moleći se da će jednog dana lider odabrati nju.
„Prvi put kad sam imala seks s njim bila sam sama s Bogom kroz Davida."
Priča se završava s 86 smrti i zgradom pretvorenom u pepeo. Tako je izgledala kulminacija 51-dnevne policijske opsade sjedišta male vjerske zajednice u Teksasu pre 30 godina; tragični ishod najvećeg oružanog sukoba među Amerikancima od Građanskog rata.
Početak svega može se vezati uz 28. veljače 1993., kad su agenti iz američke Agencije za alkohol, duhan, vatreno oružje i eksplozive (ATF) realizirali akciju koju su planirali već neko vrijeme, podsjeća BBC.
Mjesecima je ova agencija Ministarstva pravosuđa istraživala Generalno udruženje Loze davidijanaca Adventističke crkve sedmog dana, pod sumnjom da je kupovala, prodavala i modificirala ilegalno oružje.
U devet ujutro te nedjelje u veljači, konvoj od 76 vojno obučenih agenata s nalogom za uhićenje uputio se na ranč kulta, na 15 minuta vožnje od teksaškog gradića Waco.
Kompleks se zvao Mount Carmel (referenca na Bibliju) i prema vjernicima, bilo mu je suđeno da postane centar novog božanskog carstva jednom kad stigne apokalipsa.
Na čelu joj je bio David Koresh, tridesetčetverogodišnji samozvani mesija, koji je imao mnoge supruge, od kojih su neke bile maloljetne, i s kojima je imao djecu.
Ali kad su čuvari reda i zakona stigli do kraja zemljanog puta koji je vodio do kompleksa, davidijanci su već znali za njihov plan i čekali su ih, spremni da se brane.
To je ubrzo dovelo do razmjene vatre i pucnjava je trajala 90 minuta.
Heather Jones, davidijanka i liderova nećaka, nalazila se unutar kompleksa, koji je imao dva kata i jednu višu građevinu nalik tornju u sredini.
"Vidjela sam kako su hici pogodili jednu od Koreshovih supruga. Sjećam se njihove vriske, ne mogu to zaboraviti. Bio je to najgori dio, čuti kako su ljudi pogođeni hicima, čuti njihove glasove, promjenu njihovog tona", objašnjava Jones, koja je u to vrijeme imala devet godina, u Netflixovom dokumentarcu Waco: Američka apokalipsa.
U sukobu su poginula dva člana ATF-a i dvojica vjernika, a desetine su ranjene na obje strane, među kojima i Koresh, koji je pogođen dvaput, u slabine i u leđa.
U 11:30 je dogovorena obustava vatre, a kontrolu nad operacijom preuzeo je FBI, uz sudjelovanje tima za spašavanje taoca i taktičkog pojačanja kako bi se organizirala opsada.
Sukob je poprimio sasvim novu dimenziju.
FBI je sakupio, kako je rečeno, najveći vojnu silu ikad angažiranu protiv osumnjičenih civila u američkoj povijesti: tenkove, vozila borbene inženjerije, agente carinike, vojnike, rendžere, pripadnike Nacionalne garde... Ondje je bilo ukupno 899 ljudi.
Stigla je i vojska novinara, opremljena kamerama za prijenos uživo.
„Bilo je to baš kao da ste u kinu i gledate ratni film, samo što se ovaj put radilo o stvarnom životu", prisjeća se jedan od reportera.
Opsada je krenula, trajala je 51 dana tijekom kojih je sve eskaliralo - napetost, nesporazumi, greške, posljedice...
Krenuli su svakodnevni pozivi pregovaračkog tima FBI-ja upućeni Koreshu da se preda, dok su čuvari reda i zakona pojačavali pritisak iz vani, i sve to usred medijske pažnje koja se uskoro pretvorila od lokalne, preko nacionalne u globalnu.
Pregovori su počeli donositi rezultate.
Lider davidijanaca obećao je da će osloboditi djecu, dvoje po dvoje, ako budu emitirali njegovu poruku preko radija svaki dan.
Djeca su odvedena u metodističku obitelj u Wacou i snimana u nadi da će, ako ih budu vidjeli, to ohrabriti druge davidijance da napuste sjedište.
A oni to i jesu učinili, njih ukupno 35, među kojima i 21 dijete.
---
AFP
---
Bilo je trenutaka kada je FBI mislio da se stvari privode kraju, s obzirom na to da je Koresh bio spreman izaći mirnim putem. Ali sve nade uskoro su bile raspršene poslije njegove poruke da mu je Bog naredio da čeka.
Poslije 23. ožujka, nijedan drugi njegov sljedbenik nije napustio kompleks.
Pokušaji čuvara reda i zakona da ih istjeraju su se intenzivirali, isključivanjem struje u kompleksu, njegovim osvjetljavanjem snažnim reflektorima i danju i noću, puštanjem s nekih zvučnika iritantnih zvukova kao što su uzlijetanje aviona, klanje zečeva, budističke mantre, glasna pop muzika..
Kamerom kojoj je FBI dozvolio da uđe u kompleks, Koresh je snimao sebe kraj brojne djece i mladih žena koje je predstavio kao vlastitu djecu i supruge, pokušavajući jasno da stavi do znanja da se oni tu ne drže kao taoci.
Te slike Koresha s njegovim suprugama i djecom nisu stigle do tiska, ali jesu do viših dužnosnika FBI-ja, Ministarstva pravosuđa i državne tužiteljice. Ona je od 12. travnja 1993. održala nekoliko sastanaka da bi raspravljala o alternativama ukidanju opsade kako bi se okončao sukob koji je stajao vladu milijune dolara dnevno, pored teškog narušavanja njenog imidža.
Novoimenovana na taj položaj, tužiteljica je dala zeleno svjetlo preporuci Tima za spašavanje talaca da se u zgradu uvede „element kontrole nereda".
Tvrdili su da unutra još ima maloljetnika, da su oni u opasnosti i da su već pretrpjeli zlostavljanje.
I tako je u šest ujutro 19. aprila glavni pregovarač pozvao davidijance da se pripreme da će uskoro biti ubačen suzavac u zgradu, ali da neće doći do upada u nju.
Ta ista poruka ponovljena je preko razglasnog sistema, pozivajući one koji su još unutra da napuste građevinu.
„Gotovo momentalno davidijanci su počeli pucati na vozila FBI-ja", kaže se u izvještaju iz 1996. mješovite kongresne komisije o ovim događajima.
Unatoč negodovanju pregovarača, u roku od nekoliko minuta šef Tima za spašavanje talaca naredio je da se ispale suzavci na čitavi kompleks istovremeno. Radili su to šest sati. Niko nije napustio građevinu. Negdje oko podneva, izbio je požar, gotovo istovremeno na tri različite lokacije u kompleksu. U roku od nekoliko minuta, lokacija davidijanaca bila je pretvorena u pepeo.
Vatrogasci nisu stigli na vrijeme da ugase požar, čiji izvor još nije poznat.
Tu je bio kraj za one koji su vjerovali da se bliži apokalipsa.
„Ne mislim da je vlada Sjedinjenih Američka Država odgovorna za činjenicu da je horda vjerskih fanatika odlučila da se ubije", izjavio je narednog dana predsjednik Bil Clinton koji je tada bio na dužnosti samo tri mjeseca.
On je to izgovorio vjerojatno nesvjestan koliko će ova tragedija potresati prvu godinu njegovog predsjedničkog mandata i koliko će doprinijeti republikanskom preuzimanju Kongresa 1994.
Javno mnijenje, koje je pratilo događaje u realnom vremenu, bilo je podijeljeno na one koji su doživljavali davidijance kao kult luđaka odgovornih za vlastitu pogibiju i one koji su počeli da kritizirati postupke federalne vlasti.
„Vremenom i uz rad niza akademika došlo se do zaključka da su stvari mogle da se obave mirnim putem, bez izazivanja smrti i ozljeda", dodaje autor desetine članaka i urednik knjige Armagedon u Wacou.
„David Koresh je najveći krivac, ali to ne znači da mi kao organizacija nismo pravili greške", iznova je priznao Gary Noesner, glavni pregovarač FBI-ja tijekom opsade.
„I zaista jesmo. U Wacou nismo spasili onoliko života koliko smo mogli. I zbog toga, za mene je ovo bio neuspjeh."
---
---
Između travnja 1995. i svibnja 1996, dva kongresna odbora istražila su postupke federalnih snaga. I iako su zaključila da je krajnja odgovornost za tragediju na Koreshu, u konačnom izvještaju oštro su kritizirane odluke i mjere koje su poduzele upletene agencije.
Između drugih zaključaka, navodi se da je istraga ATF-a o davidijancima bila „krajnje nestručna" i „lišena minimuma očekivanog profesionalizma" jedne federalne službe.
U njoj se odluka državne tužiteljice da odobri intervenciju za okončanje opsade naziva „preuranjenom, pogrešnom i krajnje neodgovornom", podsjeća BBC.
Izvještaj, međutim, ne povezuje vlasti s izbijanjem požara i pokušava da odbaci teorije da su agenti bili ti koji su ga izazvali, namjerno ili nenamjerno, zbog mješavine ispaljenih hitaca i kemikalija u suzavcu. I ne opovrgava argumente koje je Ministarstvo pravosuđa koristilo da opravda odsustvo protupožarnih aparata na licu mjesta i odlaganje zvanja vatrogasaca.
---
Seks s maloljetnicama
Jedna od 11 odraslih osoba koje su odlučile napustiti Mount Carmel danas objašnjava da se smatralo normalnim da njihov lider ima seksualne odnose s nekoliko žena u grupi, čak i s maloljetnicama.
„U našem sistemu vjerovanja, sve te djevojčice smatrale su se odraslim osobama s 12 godina", kaže ona u najnovijem dokumentarcu na ovu temu, prepričavajući kako je i sama ostajala do kasno na časovima upoznavanja s Biblijom, moleći se da će jednog dana lider odabrati nju.
„Prvi put kad sam imala seks s njim bila sam sama s Bogom kroz Davida."
Priča se završava s 86 smrti i zgradom pretvorenom u pepeo. Tako je izgledala kulminacija 51-dnevne policijske opsade sjedišta male vjerske zajednice u Teksasu pre 30 godina; tragični ishod najvećeg oružanog sukoba među Amerikancima od Građanskog rata.
Početak svega može se vezati uz 28. veljače 1993., kad su agenti iz američke Agencije za alkohol, duhan, vatreno oružje i eksplozive (ATF) realizirali akciju koju su planirali već neko vrijeme, podsjeća BBC.
Mjesecima je ova agencija Ministarstva pravosuđa istraživala Generalno udruženje Loze davidijanaca Adventističke crkve sedmog dana, pod sumnjom da je kupovala, prodavala i modificirala ilegalno oružje.
U devet ujutro te nedjelje u veljači, konvoj od 76 vojno obučenih agenata s nalogom za uhićenje uputio se...
