stdClass Object
(
[id] => 1207843
[title] => Milijarder i osnivač najvećeg investicijskog fonda na svijetu: ‘Kad ‘stručnjaci‘ pričaju o ekonomiji i inflaciji je za mene kao zvuk noktiju kad grebu po ploči. Da vam ja objasnim...‘
[alias] => milijarder-i-osnivac-najveceg-investicijskog-fonda-na-svijetu-kad-strucnjaci-pricaju-o-ekonomiji-i-inflaciji-je-za-mene-kao-zvuk-noktiju-kad-grebu-po-ploci-da-vam-ja-objasnim
[catid] => 241
[published] => 1
[introtext] =>
[fulltext] =>
Ray Dalio, američki milijarder ulagač i osnivač investicijskog fonda Bridgewater, koji raspolaže sa 140 milijardi dolara kapitalne imovine, je na svom Linkedin profilu pojasnio kako je došlo do trenutne inflacije i kako vidi rasplet svjetske ekonomije u narednom periodu. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti:
"Za mene je slušati navodne "stručnjake" kako govore o tome što se sada događa na tržištima i u gospodarstvu kao da slušam kako nokti grebu po ploči, jer obično govore netočne stvari na eruditan, a ne zdravorazumski način. Tržišta i ekonomska kretanja pokreću mnogo jednostavnije i razumnije veze nego što većina ljudi artikulira. Pokušao sam opisati najvažnije od njih u svom 30-minutnom animiranom videu “Kako funkcionira ekonomski stroj” i pokušao sam vam izložiti kako sam vidio promjenu paradigme tijekom posljednjih 18 mjeseci u “The Changing World Order: The Nova paradigma", koji sadrže više specifičnosti nego što ću ovdje pokriti. Ovdje samo želim govoriti o borbi protiv inflacije i o tome što se događa u vezi s njom.
Točnije, sada čujem da se uobičajeno priča da je inflacija veliki problem pa Fed treba pooštriti fiskalne mjere kako bi se borio protiv nje, što će stvari ponovno učiniti dobrim nakon što se inflaciju stavi pod kontrolu. Vjerujem da je to i naivno i nedosljedno s načinom na koji ekonomski stroj radi. To je zato što se taj pogled usredotočuje samo na inflaciju kao problem i vidi pooštravanje Fed-a kao akciju niske cijene koja će poboljšati stvari kada inflacija nestane, ali nije tako.
---
---
Činjenice su sljedeće: 1) cijene rastu kada se iznos potrošnje poveća za više od povećanja količine prodanih dobara i usluga i 2) način na koji se središnje banke bore protiv inflacije je oduzimanjem novca i kredita ljudima i tvrtkama kako bi smanjile njihovu potrošnju. One također oduzimaju kupovnu moć podizanjem kamatnih stopa, što povećava količinu novca koja treba ići za plaćanje kamata i smanjuje količinu novca koja ide na potrošnju. Povećanje kamatnih stopa također smanjuje potrošnju jer snižava vrijednost investicijske imovine zbog "efekta sadašnje vrijednosti" (u što neću ulaziti jer bi to bila prevelika digresija), što dodatno smanjuje kupovnu moć.
Moja glavna poanta je da, iako pooštravanje smanjuje inflaciju jer rezultira time da ljudi troše manje, ono ne poboljšava stvari jer oduzima kupovnu moć. To samo prebacuje dio stiskanja ljudi putem inflacije na njihovo stiskanje putem manje kupovne moći. Jedini način da se dugoročno podigne životni standard je povećanje produktivnosti, a središnje banke to ne čine.
---
Pavel Lisitsyn/Sputnik Via Afp
---
Dakle, što rade središnje banke?
Središnje banke pomiču potražnju osiguravanjem i povlačenjem potrošačke moći utječući na stvaranje i iznose dužničke imovine i dužničkih obveza. Oni to čine na način koji prirodno proizvodi cikluse na tržištima (bikovsko i medvjeđe tržište) i ekonomijama (ekspanzije i recesije). Točnije, središnje banke ubrizgavaju dozu stimulacije u sustav ubrizgavanjem kredita i novca u sustav, što proizvodi povećanje potražnje za robom, uslugama i investicijskom imovinom nakon čega slijede razdoblja vraćanja i povlačenja poticaja, što proizvodi niske potražnje koje su depresivne. Kad god ta depresivna razdoblja vraćanja postanu previše depresivna, središnje banke obično pružaju još jednu i još veću dozu stimulacije. One stvaraju kratkoročne cikluse duga (također poznati kao poslovni ciklus), koji obično traju, više-manje, oko sedam godina.
Ovi kratkoročni dužnički ciklusi se gomilaju i konačno tvore dugoročne cikluse duga koji obično traju oko 75 godina, plus-minus 25 godina. To je zato jer većina želi uspone, a ne padove, pa stimulacije i dugovi koje središnje banke proizvode se obično gomilaju tijekom vremena kako bi proizvele više uspona nego padova, sve dok imovina i obveze duga ne postanu neodrživo velike, a u tom trenutku moraju se smanjiti zbog neke mješavine inflacije (zbog tiskanja novca kako bi se smanjio teret duga monetizacijom, što je inflatorno), restrukturiranja duga i plaćanja otplate duga u novcu koji nije amortiziran (što je depresivno).
---
Jkb-ne/Mauritius Images Via Afp
---
To je ono što smo mi doživljavali. Zato su se dugovi povećavali u odnosu na prihode u isto vrijeme kada je svaki ciklički porast i svaki ciklički pad kamatnih stopa od 1980. bio niži od onog prije sve dok kamatne stope nisu dosegle 0 posto, a od tada svaka središnja banka tiska i kupuje dug u iznosu većem od onog prije.
Najosnovnije: 1) dugovi jedne osobe su imovina druge osobe, i 2) potrošnja jedne osobe je prihod druge osobe (na način opisan u “Kako funkcionira ekonomski stroj”), što znači 1) kada postoji puno potraživanja i nepodmirenih dugova, postaje nemoguće učiniti stvari dobrim i za dužnike i za vjerovnike, i 2) kada se stvaranje kredita/duga smanji kako bi se potrošnja uskladila s prihodima, to uzrokuje pad ulaganja, cijena imovine i prihoda, što smanjuje trošenje i depresivno je.
Dakle, što bi središnje banke trebale učiniti da dobro odrade svoj posao? Trebale bi:
1. Upotrijebiti svoje moći da upravljaju tržištima i ekonomijom kao što dobar vozač vozi automobil - s nježnim pritiskom na gas i kočnice za postizanje stabilnosti, a ne tako da snažno udarate po gasu, a zatim snažno udarate kočnice, što dovodi do trzanja naprijed-natrag.
2. Održavati razmjerno stabilnim dužnička potraživanja i obveze i, što je najvažnije, ne dopustite im da postanu preveliki za dobro upravljanje.
Da bi to učinili, ne bi smjeli dopustiti da kamatne stope i raspoloživost novca budu ni previše dobri ni loši za dužnike ili vjerovnike.
---
---
Po ovim smjernicama politike središnjih banaka nisu bile dobre. Točnije,
1. Fed prelazi s tiskanja i kupovine duga po godišnjoj stopi od oko 1,5 bilijuna dolara na prodaju po godišnjoj stopi od 1,1 bilijun dolara, te od oštrog snižavanja kamatnih stopa na njihovo oštro povećanje. Iz tog razloga smo doživjeli veliki poguranac naprijed, a sada doživljavamo veliko posrnuće unatrag.
2. Budući da su dužnička imovina i obveze sada vrlo visoki te da će državni deficiti ostati visoki, praktički je nemoguće za Fed da podigne kamatne stope na razine koje su dovoljno visoke da adekvatno kompenziraju potražitelje dugova za inflaciju, a da one nisu previsoke da bi podržale jake dužnike, jaka tržišta i jaku ekonomiju. Ako vlasnici duga ne dobiju adekvatan povrat, prodat će ih, što pogoršava sliku ponude/potražnje duga na slobodnom tržištu, što ili dovodi do dramatičnog smanjenja privatnih kredita (što je depresivno) ili središnje banke stvaraju više novca i kupuju više duga kako bi se popunila rupa u financiranju (koja je inflatorna).
Ukratko, moje glavne tvrdnje su da 1) ne postoji ništa što Fed može učiniti u borbi protiv inflacije bez stvaranja ekonomske slabosti, 2) s potraživanjima i obvezama onolikim kolike jesu i predviđenim da će se povećati zbog državnog deficita, i Feda koji također prodaje državni dug, vjerojatno će se rast privatnih kredita morati smanjiti, slabeći gospodarstvo, i 3) dugoročno će Fed najvjerojatnije zacrtati srednji kurs koji će poprimiti oblik stagflacije."
Ray Dalio, američki milijarder ulagač i osnivač investicijskog fonda Bridgewater, koji raspolaže sa 140 milijardi dolara kapitalne imovine, je na svom Linkedin profilu pojasnio kako je došlo do trenutne inflacije i kako vidi rasplet svjetske ekonomije u narednom periodu. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti:
"Za mene je slušati navodne "stručnjake" kako govore o tome što se sada događa na tržištima i u gospodarstvu kao da slušam kako nokti grebu po ploči, jer obično govore netočne stvari na eruditan, a ne zdravorazumski način. Tržišta i ekonomska kretanja pokreću mnogo jednostavnije i razumnije veze nego što većina ljudi artikulira. Pokušao sam opisati najvažnije od njih u svom 30-minutnom animiranom videu “Kako funkcionira ekonomski stroj” i pokušao sam vam izložiti kako sam vidio promjenu paradigme tijekom posljednjih 18 mjeseci u “The Changing World Order: The Nova paradigma", koji sadrže više specifičnosti nego što ću ovdje pokriti. Ovdje samo želim govoriti o borbi protiv inflacije i o tome što se događa u vezi s njom.
Točnije, sada čujem da se uobičajeno priča da je inflacija veliki problem pa Fed treba pooštriti fiskalne mjere kako bi se borio protiv nje, što će stvari ponovno učiniti dobrim nakon što se inflaciju stavi pod kontrolu. Vjerujem da je to i naivno i nedosljedno s načinom na koji ekonomski stroj radi. To je zato što se taj pogled usredotočuje samo na inflaciju kao problem i vidi pooštravanje Fed-a kao akciju niske cijene koja će poboljšati stvari kada inflacija nestane, ali nije tako.
---
---
Činjenice su sljedeće: 1) cijene rastu kada se iznos potrošnje poveća za više od povećanja količine prodanih dobara i usluga i 2) način na koji se središnje banke bore protiv inflacije je oduzimanjem novca i kredita ljudima i tvrtkama kako bi smanjile njihovu potrošnju. One također oduzimaju kupovnu moć podizanjem kamatnih stopa, što povećava količinu novca koja treba ići za plaćanje kamata i smanjuje količinu novca koja ide na potrošnju. Povećanje kamatnih stopa također smanjuje potrošnju jer snižava vrijednost investicijske imovine zbog "efekta sadašnje vrijednosti" (u što neću ulaziti jer bi to bila prevelika digresija), što dodatno smanjuje kupovnu moć.
Moja glavna poanta je da, iako pooštravanje smanjuje inflaciju jer rezultira time da ljudi troše manje, ono ne poboljšava stvari jer oduzima kupovnu moć. To samo prebacuje dio stiskanja ljudi putem inflacije na njihovo stiskanje putem manje kupovne moći. Jedini način da se dugoročno podigne životni standard je povećanje produktivnosti, a središnje banke to ne čine.
---
Pavel Lisitsyn/Sputnik Via Afp
---
Dakle, što rade središnje banke?
Središnje banke pomiču potražnju osiguravanjem i povlačenjem potrošačke moći utječući na stvaranje i iznose dužničke imovine i dužničkih obveza. Oni to čine na način koji prirodno proizvodi cikluse na tržištima (bikovsko i medvjeđe tržište) i ekonomijama (ekspanzije i recesije). Točnije, središnje banke ubrizgavaju dozu stimulacije u sustav ubrizgavanjem kredita i novca u sustav, što proizvodi povećanje potražnje za robom, uslugama i investicijskom imovinom nakon čega slijede razdoblja vraćanja i povlačenja poticaja, što proizvodi niske potražnje koje su depresivne. Kad god ta depresivna razdoblja vraćanja postanu previše depresivna, središnje banke obično pružaju još jednu i još veću dozu stimulacije. One stvaraju kratkoročne cikluse duga (također poznati kao poslovni ciklus), koji obično traju, više-manje, oko sedam godina.
Ovi kratkoročni dužnički ciklusi se gomilaju i konačno tvore dugoročne cikluse duga koji obično traju oko 75 godina, plus-minus 25 godina. To je zato jer većina želi uspone, a ne padove, pa stimulacije i dugovi koje središnje banke proizvode se obično gomilaju tijekom vremena kako bi proizvele više uspona nego padova, sve dok imovina i obveze duga ne postanu neodrživo velike, a u tom trenutku moraju se smanjiti zbog neke mješavine inflacije (zbog tiskanja novca kako bi se smanjio teret duga monetizacijom, što je inflatorno), restrukturiranja duga i plaćanja otplate duga u novcu koji nije amortiziran (što je depresivno).
---
Jkb-ne/Mauritius Images Via Afp
---
To je ono što smo mi doživljavali. Zato su se dugovi povećavali u odnosu na prihode u isto vrijeme kada je svaki ciklički porast i svaki ciklički pad kamatnih stopa od 1980. bio niži od onog prije sve dok kamatne stope nisu dosegle 0 posto, a od tada svaka središnja banka tiska i kupuje dug u iznosu većem od onog prije.
Najosnovnije: 1) dugovi jedne osobe su imovina druge osobe, i 2) potrošnja jedne osobe je prihod druge osobe (na način opisan u “Kako funkcionira ekonomski stroj”), što znači 1) kada postoji puno potraživanja i nepodmirenih dugova, postaje nemoguće učiniti stvari dobrim i za dužnike i za vjerovnike, i 2) kada se stvaranje kredita/duga smanji kako bi se potrošnja uskladila s prihodima, to uzrokuje pad ulaganja, cijena imovine i prihoda, što smanjuje trošenje i depresivno je.
Dakle, što bi središnje banke trebale učiniti da dobro odrade svoj posao? Trebale bi:
1. Upotrijebiti svoje moći da upravljaju tržištima i ekonomijom kao što dobar vozač vozi automobil - s nježnim pritiskom na gas i kočnice za postizanje stabilnosti, a ne tako da snažno udarate po gasu, a zatim snažno udarate kočnice, što dovodi do trzanja naprijed-natrag.
2. Održavati razmjerno stabilnim dužnička potraživanja i obveze i, što je najvažnije, ne dopustite im da postanu preveliki za dobro upravljanje.
Da bi to učinili, ne bi smjeli dopustiti da kamatne stope i raspoloživost novca budu ni previše dobri ni loši za dužnike ili vjerovnike.
---
---
Po ovim smjernicama politike središnjih banaka nisu bile dobre. Točnije,
1. Fed prelazi s tiskanja i kupovine duga po godišnjoj stopi od oko 1,5 bilijuna dolara na prodaju po godišnjoj stopi od 1,1 bilijun dolara, te od oštrog snižavanja kamatnih stopa na njihovo oštro povećanje. Iz tog razloga smo doživjeli veliki poguranac naprijed, a sada doživljavamo veliko posrnuće unatrag.
2. Budući da su dužnička imovina i obveze sada vrlo visoki te da će državni deficiti ostati visoki, praktički je nemoguće za Fed da podigne kamatne stope na razine koje su dovoljno visoke da adekvatno kompenziraju potražitelje dugova za inflaciju, a da one nisu previsoke da bi podržale jake dužnike, jaka tržišta i jaku ekonomiju. Ako vlasnici duga ne dobiju adekvatan povrat, prodat će ih, što pogoršava sliku ponude/potražnje duga na slobodnom tržištu, što ili dovodi do dramatičnog smanjenja privatnih kredita (što je depresivno) ili središnje banke stvaraju više novca i kupuju više duga kako bi se popunila rupa u financiranju (koja je inflatorna).
Ukratko, moje glavne tvrdnje su da 1) ne postoji ništa što Fed može učiniti u borbi protiv inflacije bez stvaranja ekonomske slabosti, 2) s potraživanjima i obvezama onolikim kolike jesu i predviđenim da će se povećati zbog državnog deficita, i Feda koji također prodaje državni dug, vjerojatno će se rast privatnih kredita morati smanjiti, slabeći gospodarstvo, i 3) dugoročno će Fed najvjerojatnije zacrtati srednji kurs koji će poprimiti oblik stagflacije."
Milijarder i osnivač najvećeg investicijskog fonda na svijetu: ‘Kad ‘stručnjaci‘ pričaju o ekonomiji i inflaciji je za mene kao zvuk noktiju kad grebu po ploči. Da vam ja objasnim...‘
Ray Dalio, američki milijarder ulagač i osnivač investicijskog fonda Bridgewater, koji raspolaže sa 140 milijardi dolara kapitalne imovine, je na svom Linkedin profilu pojasnio kako je došlo do trenutne inflacije i kako vidi rasplet svjetske ekonomije u narednom periodu. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti:
"Za mene je slušati navodne "stručnjake" kako govore o tome što se sada događa na tržištima i u gospodarstvu kao da slušam kako nokti grebu po ploči, jer obično govore netočne stvari na eruditan, a ne zdravorazumski način. Tržišta i ekonomska kretanja pokreću mnogo jednostavnije i razumnije veze nego što većina ljudi artikulira. Pokušao sam opisati najvažnije od njih u svom 30-minutnom animiranom videu “Kako funkcionira ekonomski stroj” i pokušao sam...
