Već u prvih nekoliko tjedana svoje ofenzive Ukrajinci su shvatili kako su frontalni oklopni napadi na dobro utvrđenu rusku obranu preskupi. Velika stopa gubitaka u ljudstvu i opremi nije bila održiva, što je ukrajinske zapovjednike vrlo brzo natjeralo na mijenjanje taktike.
Umjesto da rasporede velike formacije oklopnih vozila u izravnim napadima na ruske utvrde u nadi da će postići veliki prodor, usporili su, sišli sa svojih vozila i jurišali tamo gdje su mogli opkoliti Ruse s bokova. U tim bočnim napadima nije bilo spektakularnog napretka, no postojano se i uporno, kilometar po kilometar, grabi prema naprijed.