Prije nestanka Danke, ovo je bio i ostao najveći misterij nestalog djeteta u Srbiji: Majka priznala ubojstvo, a potom...

Prije nestanka dvogodišnje djevojčice Danke Ilić, najveći misterij nestanka djeteta u Srbiji bio je slučaj desetogodišnjeg Đorđa Andrejića koj ije imao deset godina kad je s majkom otišao u vrt. Njegova majka Marina, provela je u pritvoru 703 dana pod optužbom da je ubila sina, a na kraju je oslobođena svih optužbi i čak je dobila odštetu od države. Nestanak dječaka iz Majlovca i danas je jedna od najvećih misterija u povijesti Srbije.

Njegova je majka 22. srpnja 2010., na stolu ostavila kratku poruku: "Otišli smo u vrt”. Kad se isti dan nisu vratili, u kuću Andrejićevih uvukao se strah, počela su pitanja: „Gdje su im najmiliji?”. Dva dana kasnije, majka se pojavila izbezumljena na seoskom putu i kazala da ne zna gdje joj je dijete otišlo.

Po dolasku kući ona i suprug prijavili su nestanak desetogodišnjeg sina. Majka je tijekom davanja iskaza istražiteljima bila kontradiktorna. Prvo je govorila da ne zna gdje joj je dijete, da se izgubilo. A onda je uslijedio šok.

Naime, kako podsjeća Blic, Marina je policiji rekla da je ubila sina te da ga je prekrila lišćem. Kazala je kako ga je ubila drškom motike. Nakon ovog priznanja Marina je optužena za ubojstvo, a krenula je potraga za tijelom nestalog dječaka.

Dva mjeseca kasnije majka je povukla svoje priznanje navodeći da je tijekom ispitivanja bila maltretirana. Početkom studenoga 2010., uslijedio je novi šok - lovci su pronašli lubanju za koju se isprva mislilo da pripada nestalom dječaku. Prva DNK analiza, rađena na Biološkom institutu u Beogradu, pokazala je da pripada Đorđu. No, ni tu priča nije završila. Naime, nedugo zatim dodatnim analizama drugih stručnjaka utvrđeno je da je kompletan DNK iz lubanje uništen nakon što je isprana u izbjeljivaču.

Također, vještačenjem nisu utvrđene ozljede koje bi nastale da se sve odvilo onako kako je to ispričala majka. Nakon toga nije nije pronađena niti jedna druga kost ili ostatak nestalog dječaka.

Majka, koja se branila da je sve priznala samk zbog mučenja, ipak je 2011. osuđena na 20 godina zatvora. Ova presuda dva puta je potvrđivana pred Višim sudom u Požarevcu. Marina i njezin odvjetnik cijelo su vrijeme tvrdili da je nevina i da nije ubila Đorđa. To je tvrdio i njezin suprug Dejan, koji je preminuo 7. prosinca 2010. godine. On nije dočekao odluku drugostupanjskog suda da se Marinu pusti na slobodu.

screenshot

Apelacijski sud u Beogradu je 2012., u nedostatku dokaza, donio je oslobađajuću presudu, a Marina Andrejić je puštena nakon 703 dana provedena u pritvoru.

U obrazloženju oslobađajuće presude navodi se da je lubanja naknadno donesena na to mjesto. Za sud, okolnost da je više od tri mjeseca nakon nestanka Đorđa pronađena njegova lubanja, za sud nije bio dovoljan dokaz da ga je ubila majka. Govoreći o tom razdoblju, odvjetnik Andrejićeve je za Blic rekao da istraga nije dobro odrađena.

- Policija nije valjano obavila očevid. Slučajevi otete ili ubijene djece uvijek su pod budnim okom javnosti, zbog čega policija i tužiteljstvo rade pod velikim pritiskom. Vjerujem da je i ovdje tako bilo, s obzirom na to da je policija već u prvim danima istrage brutalno iznudila majčino priznanje, koje je zbog nedostatka tijela dječaka bilo nužno za podizanje optužnice - rekao je Srbislav Stojanović, Marinin odvjetnik.

Za vrijeme provedeno u zatvoru, majka nestalog dječaka tužila je državu Srbiju i tražila od nje 17 milijuna dinara. Odlukom suda dosuđeno joj je oko dva milijuna. Marina je u pritvoru bila gotovo dvije godine, od 27. srpnja 2010., pa do 3. srpnja 2012. Njezin odvjetnik Stojanović, iznos koji je dobila ocijenio je ponižavajućim.

Nakon izlaska iz zatvora Marina se nosila sa stigmom da je ubojica djeteta, zbog čega vlastita kći nije htjela čuti za nju. Tada maloljetna djevojčica predana je na čuvanje očevoj majci. Godinama kasnije, nakon smrti svekrve, Marina se pomirila s kćeri. U jednom od intervjua iz 2018. rekla je da se dobro slažu. Od kćeri je kasnije dobila unuka, što je u jednom od svojih medijskih istupa navela kao svoj razlog života.

Ni danas, 14 godina kasnije, misterij nestanka malog Đorđa nije riješen. Jedini pronađeni trag, lubanja, i dalje je u sudu u Požarevcu, a Marina i dalje tvrdi da to nije njen sin, te da se nada da će Đorđa moći zagrliti još jednom u životu...