Poznata srbijanska dramaturginja o Đokoviću: ‘Srbi moraju prihvatiti da nisu posebni! Pritisak da nas osveti i dovodi ga u ovakve nevolje‘

stdClass Object ( [id] => 1159818 [title] => Poznata srbijanska dramaturginja o Đokoviću: ‘Srbi moraju prihvatiti da nisu posebni! Pritisak da nas osveti i dovodi ga u ovakve nevolje‘ [alias] => poznata-srbijanska-dramaturginja-o-dokovicu-srbi-moraju-prihvatiti-da-nisu-posebni-pritisak-da-nas-osveti-i-dovodi-ga-u-ovakve-nevolje [catid] => 245 [published] => 1 [introtext] => [fulltext] =>

Dramaturginja i profesorica na Fakultetu dramskih umjetnosti Biljana Srbljanović osvrnula se na sagu o Novaku Đokoviću koja je dobila epilog - u odluci o deportaciji prvog reketa svijeta iz Australije, piše Radio Sarajevo.

Ona je u tekstu za tiskano izdanje "Blica" napomenula da u trenutku objavljivanja komentara još uvijek nije bilo poznato što će se dogoditi s Novakovim sudjelovanjem na turniru.

Njezin osvrt prenosimo u cijelosti.

"Ali, kako god paradoksalno da zvuči, u cijelom ovom fijasku oko Đokovićevog sudjelovanja na Australian Openu, najmanje je važno njegovo sudjelovanje na Australian Openu.

Sve što je prethodilo, što je uopće dovelo do ovog incidenta, a zatim i način na koji se pravno procesuira, potom sve reakcije, medijski napisi, spekulacije, otkrića i 'otkrića' mogućih neregularnosti u službenim dokumentima, svi ispadi njegove porodice, političara, australijske i srpske vlasti, Vučićevi twitovi, mamine suze, Novakova šutnja, ženina tišina, sve zajedno je udžbenička studija slučaja i još jedna epohalna propuštena prilika da, kao društvo, a uz minimum razumnog ponašanja, shvatimo što je naš fundamentalni problem.

Mi uporno odbijamo prihvatiti jednu jednostavnu, baš onako prostu, a temeljnu istinu: Srbi nisu posebni. Jednostavno nisu. Isti su kao i svi drugi, čak i najposebniji među nama, vrijede isto koliko i najneposebniji bilo gdje na svijetu i to je jednostavno tako.

To ne znači da svi imamo ista znanja, talente, zdravlje, pamet, sposobnosti u bilo kom smislu. Naprotiv, to samo znači da netko genijalno darovit, kao ljudsko biće ne vrijedi više od tupavog mediokriteta, i hvala bogu da je tako, a da zakompliciram stvar, odlično znam i kad nije, jer, naravno da nisam tako naivna i slijepa, da ne vidim da se čitav planet raspada upravo zbog ogromnog jaza između jedan posto onih koji imaju više moći i bogatstva od ostatka svijeta, čime su u mogućnosti ponašati se kao da su posebni, ali to ih ne čini istinski takvima, kakvu god to moć da imaju. Ali da ne gnjavim sa novinskom filozofijom jer sad nije ni bitno.

Ono što jest bitno je da nismo svi Novak. I da, ako očekujemo da on po nečemu zaslužuje drugačiji tretman od cijelog jednog kontinenta (na koji on, a ne kontinent u njega, pokušava ući) nije ni čudo što se poslije pitamo – kako to da nas cijeli svijet mrzi? Prvo, svijet nas ne mrzi, jer smo nebitni, i ponavljam, nismo mi Novak.

Drugo, mi mrzimo svijet, jer mislimo da smo posebni, a da to nitko drugi ne shvaća. Treće, svijet ne mrzi ni Novaka, nego se ovaj genijalni sportaš tijekom cijele karijere uporno trudi da ga vole više, pa se poslije ljuti što u tome ne uspijeva. Na kraju, u pitanju je ipak samo tenis, vrhunski sport, ogroman novac, milijunske zarade i neograničen utjecaj za veoma malu grupu ljudi koji svoju moć koriste samo za sebe.

To hoće li Novak (i s kakvim uspjehom, nakon cijelog skandala) igrati turnir, važno je samo za njega i za biznis Australian Opena, onda za zarade na TV prijenosima, za reklamne agencije i plasiranje robe i ugovora. Za čovječanstvo je doslovno beznačajno. Čak je i za Srbiju irelevantno, osim što se pokazujemo u poslovično bijednom svjetlu.

I da nastupi i da ne nastupi, nema nikakve veze s 'borbom za slobodu', s Đokovićevim 'suprotstavljanjem tiraniji', s 'brukom međunarodne zajednice' i s 'borbom protiv ropstva australijskog naroda'.

Ima isključivo veze s činjenicom da jedan od najvećih sportaša svih vremena smatra da je važniji od svih. Može propustiti turnir, može se cijepiti, može se ne cijepiti, pa da ga ne prime, može iskoristiti javnu govornicu i reći u kakvim uvjetima žive pravi pritvorenici australijskih imigracijskih vlasti, a ne da traži osobnog šefa i bazen, zgađen nivoom usluge u 'zatočeništvu', mogao je doći i tri dana ranije, pa sjediti u karanteni propisano vrijeme, mogao je ne ići bolestan među djecu, pa da poslije ima problem što se sumnja da je zaista bio bolestan, mogao je reći ocu da ušuti i da sam ne iznosi javno sumanute para-znanstvene stavove za koje ga nitko ni ne pita, mogao se naljutiti i reći – nećete me?

E, pa odoh ja. Sve je ovo mogao, samo da ga mi, kao društvo, nismo uvjerili da se ovim bori da dokaže srpsku posebnost. Da se svijet mora prilagoditi njemu-nama, a ne obratno. Da on-mi vrijedimo više od svih.

Da su Nadal ili Federer ovako nešto učinili, spalili bismo im ambasade i tu nema dileme. Ali, stvar je u tome što oni to ne bi napravili, jer ne trpe nezdravi nacionalni pritisak da se, pred svaki turnir, ponašaju kao da idu u vojsku po pušku, a ne da lupaju loptu sportskim instrumentom. Novak, na žalost, nije te sreće. Pritisak da nas 'osveti', da dokaže našu posebnost, našu inferiornu superiornost, dovodi ga u ovakve nevolje. Samo kad bismo ga ostavili na miru, da radi ono što radi najbolje na svijetu, i da ne očekujemo ništa drugo, svima bi bilo lakše. Tko zna, možda bismo otkrili da ga svijet u stvari baš voli", napisala je Biljana Srbljanović, a prenosi Radio Sarajevo.