Beograd se kupa u tuzi. Godina je dana prošla od stravičnih događaja u Osnovnoj školi "Vladislav Ribnikar". Ostat će zapisano kako su u strašnom masakru ubijeni Ana Božović (11), Bojana Asović (11), Sofija Njegić (13), Ema Kobiljski (13), Mara Anđelković (13), Angelina Aćimović (13), Adriana Dukić (13), Katarina Martinović (12) i Andrija Ćikić (13) i zaštitar škole Dragan Vlahović.
Roditelji, obitelj i prijatelji ubijenih cijelo jutro pristižu na mjesto tragedije. Mnogi plaču gledajući roditelje ubijene djece kako tuguju zagrljeni, sa cvijećem i svijećama u rukama. U Tašmajdanskom parku se na video zidu prikazuju fotografije ubijenih, a kolone ljudi idu prema školi u kojoj se dogodio masakr. Ispred škole se formira red, a kolone ljudi čekaju kako bi odali počast ubijenoj djeci.
U 8:41 ispred škole čule su se sirene za uzbunu. U isto vrijeme prekidom programa mediji u Srbiji obilježili su minutu šutnje kao sjećanje na ubijene.
Građani pristižu u sve većem broju, ostavljaju bijelo cvijeće i pale svijeće. Okolica škole, nazvana "Prostor tišine", zatvorena je za promet. Počast žrtvama u mimohodu šutnje, uz cvijeće i svijeće, odaju Beograđani prolazeći pored školske zgrade čiji su prozori i zidovi prekriveni bijelim platnom s iscrtanim plavim pticama. Pogledajte tužne fotografije:
Potresne riječi oca ubijene djevojčice Angeline Aćimović prenosi Nova.rs.
- Ginče, dušo tatina, čedo moje. Preteško je bez tebe, bez tvog osmjeha, zagrljaja, radosti. Svega što je tebe činilo najboljim djetetom na zemlji. Sada si naš Anđeo. Mi se trudimo sanjati tvoje snove. Pokušavamo biti kreativni kao ti. Hvala za svesrdnu pomoć koju nam šalješ. Javi se ponekad u snu. Vidimo se, napisao je Anđelko Aćimović, Angelinin otac.
Rekao je da se za njega, njegovu suprugu Nataliju i Angelinine sestre Mariju i Jelenu, život dijeli na prije i poslije 3. svibnja. On je za tragediju toga dana saznao od supruge.
- Angelina je otišla u školu. Supruga je ostala kod kuće, a kako živimo u blizini škole, čula je veći broj sirena. Nazvala je majka Angelinine prijateljice i pitala je li čula za pucnjavu i je li se čula s Angelinom. Nazvala me je i rekla da se nešto dogodilo. Rekao sam suprugi da se smiri, da ide u školu, da ću ja stići, da je sve u redu. Natalija je krenula, a ja sam nazvao Angelinin broj. Nitko nije odgovarao. Ni na kraj pameti mi nije bilo što se zapravo događa, a onda sam došao ispred škole i vidio policiju, ispričao je ranije otac Anđelko za Nova.rs.
RANIJE:
Na današnji dan točno prije godinu dana, nešto iza 8.40 sati iz škole su se čuli prvi pucnjevi. U školu je ušetao tada 13-godišnji učenik Kosta K. Bio je naoružan s dva pištolja koja je uzeo od oca, a u ruksaku je imao molotovljeve koktele kojim je želio zapaliti školu. Odmah na ulazu u zgradu ubio je domara. Policija je kasnije objavila da je dječak imao popis za likvidaciju, na kojem se nije nalazilo ime domara. Čovjek se našao na krivom mjestu… U luđačkom pohodu Kosta je potom upucao i ubio dvije dežurne učenice koje su bile na ulazu u školu. Ni one nisu bile na njegovom popisu. Potom je upao u učionicu povijesti i počeo pucati... Jezive slike koje su tamo vidjeli liječnici i djelatnici Hitne nikad neće zaboraviti.
Cijeli svijet prisjeća se ove tužne obljetnice. Beogradski mediji podsjećaju kako su svih devet žrtava masakra predvođenih domarom velikog srca, bili jedinstveni na svoj način. Gimnastičarka Bojana, hiphoperica Ana, slikarica Mara, budući kardiolog Adrijana, odbojkašica Ema, balerina Katarina, buduća modna kreatorica Angelina, pijanist Andrija, fizičarka Sofija i vatreni navijač Dragan. Svatko od njih imao je velike snove, vjerovao da će sutra biti bolje od jučer. Tog 3. svibnja krenuli su u školu uzbuđeni zbog snimanja za godišnjak, a roditelji su ih ispratili ni ne sluteći da će taj poljubac ili zagrljaj biti posljednji. Od tada ostaju živjeti s boli i sjećanjima na ono što ih podsjeća na njihove najmilije.
Preživjeli učenici i nastavnici u stravičnim svjedočanstvima pričali su kako su se skrivali po učionicama, zaključavali i blokirali vrata te iskakali iz učionica kroz prozor spašavajući svoje živote. Brojka ubijenih mogla je biti i veća da je ubojica uspio ući u neke od učionica koje su bile zaključane. Nakon masakra otišao je u školsko dvorište i sam se prijavio policiji koja je ubrzo došla po njega.
- Kada je ušao, pogodio je nastavnicu u vrat kako ga ne bi mogla spriječiti. Naime, on nije imao ništa protiv nje. Bio je dobar učenik iz svih predmeta, nije imao loše ocjene. Nije se hvalio da ide u streljanu, šutio je cijelo vrijeme, bio je povučen, ispričao je za Blic dječak koji je bio na spisku Koste K. i u učionici kad je dječak ušao. Samo pukom srećom je izbjegao smrt.
- Oni koji nisu bili na listi, a upucao ih je, s njima se nije družio. Nitko ga nije vrijeđao niti se svađao s njim. Kao da je nasumično odlučio da će sada to učiniti. Na listi su mi bili svi prijatelji, ispričao je dječak.
Kaže kako su učenici prvo pomislili da je petarda, a kad je Kosta ušao, samo je počeo pucati.
- Lice mu je bilo ljutito. Bio je hladnokrvan, kao da je imao plan sve poubijati. Ništa nije rekao. Svi su šutjeli, vrištali su pa su ušutjeli. Ja sam bio u toj učionici. Usrtijelio je nastavnicu, okrenuo se, pa pucao u prvi red. Dalje ne znam jer sam, kada sam ga vidio, s prijateljem skučio kroz prozor, ispričao je za Blic potreseni dječak.
Prema njegovim riječima, većina djece s liste se pravila mrtva, dio je pobjegao, a Kosta to nije znao.
- Netko nije bio u školi. Prijatelj mi je rekao da je pucao i po prijateljima koji su ležali na zemlji da bi bio siguran, dodaje.
Tvrdi i da dječaka nitko iz tog razreda nije vrijeđao.
- Kada se prebacio kod nas rekao nam je da su ga maltretirali, na što smo mu mi rekli da se opusti i da ćemo se družiti s njim. On je u našem razredu bio prihvaćen bolje nego itko, tvrdi ovaj dječak.
Odmah po uhićenju dječak ubojica je priveden u policiju i odveden u psihijatrijsku ustanovu gdje se i danas nalazi i ne pokazuje kajanje. Njemu se ne sudi jer je u vrijeme počinjenja zločina imao manje od 14 godina. Sudi se njegovim roditeljima. Majci za zanemarivanje djeteta. Ona je pokušala s kćerkom napustiti Srbiju, ali je u tome spriječena. Liječnik Vladimir Kecmanović, otac dječaka ubojice, je u pritvoru godinu dana. Njega se tereti za zanemarivanje djeteta i za držanje naoružanja na nezakonit način. Na teret mu se stavlja i što je sina odvodio u streljanu gdje je učio pucati s čime se i pojašnjava njegova “mirna ruka” i smirenost tijekom masakra u školi. Masakr u školi rezultirao je i ostavkom tadašnjeg ministra obrazovanja Branka Ružića kojega je zamijenila Slavica Đukić Dejanović.
Otac ubojice na suđenju je odbio odgovoriti sutkinji na pitanje o odnosima i atmosferi u njegovoj obitelji prije masakra u školi. Također, je odbio odgovoriti na pitanje je li mu se sin ponašao čudno, je li vrijeme provodio sam te je li nešto pisao i crtao.
Danas će biti Komemorativni dan, kako je priopćio Multidisciplinarni tim za uspostavljanje Memorijalnog centra, koji označava početak višeslojnog procesa memorijalizacije. U 8.41 mediji u Srbiji će prekidom programa obilježiti minutu šutnje, kao i 4. svibnja u 22.32, kao sjećanje na žrtve iz Malog Orašja i Dubone. U 20h će u Tašmajdanskom parku početi završni glazbeno-scenski program uz izravni televizijski prijenos u realizaciji Radio-televizije Srbije, kako bi se građani udružili u zajedničkom sjećanju i tugovanju i poslali poruke empatije i solidarnosti.
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić položio je cvijeće u školi Vladislav Ribnikar na godišnjicu ubojstva devetero učenika i domara ove škole.
"Prije točno godinu dana svanulo je posljednje školsko jutro za naših devet anđela i čovjeka koji ih je čuvao i o njima očinski brinuo. Prošla je godina od nezapamćene tragedije koja je ostavila neizbrisiv ožiljak na duši cijele zemlje, ali nisu prošli bol, nevjerica i neizmjerna tuga", napisao je Vučić na Instagramu.