"Pitanje ilegalnih migranata nije tema preko koje želimo otvarati ideološka pitanja, ali ne možemo ignorirati činjenicu da ilegalci s Bliskog istoka provaljuju u kuće hrvatskih građana i pri tome lome križeve sa zidova čime jasno pokazuju svoje namjere i netrpeljivost prema katoličkoj vjeri, drugačijoj kulturi, tradiciji i običajima. Nažalost, budući da smo zbog politike linije manjeg otpora navikli da nam ratni zločinci (ubojice i silovatelji koje su žrtve prepoznale i prijavile) slobodno šetaju gradovima, skupine Arapa koji se kriju po šumi i ne djeluju tako strašno. A strašno je i trebali bi se svi brinuti!
Država koja je svoju samostalnost izborila obrambenim ratom i koja je tek 1998. godine izašla na svoje međunarodno priznate granice, ima pravo i mora braniti te iste granice svim sredstvima. Ulaskom u Schengen Republika Hrvatska je, doduše ne po prvi put, preuzela veliku odgovornost pa i povijesnu čast da brani vanjske granice Europe, a time i europsku kulturu i vrijednosti. Opravdano je podsjetiti na to da nam je kroz povijest to daleko bolje išlo za rukom. Navedenom u prilog ide činjenica da još u 16. stoljeću papa Lav X. daje Hrvatskoj naziv ‘Antemurale Christianitatis‘, poznatu i slavnu titulu koju ne treba dodatno predstavljati ni prevoditi.
Reputaciju zasigurno nećemo dugo održavati starom slavom jer migranti u Hrvatsku ulaze bez dokumenata, kontrole i bez ikakve evidencije, gotovo poput divljači koja slobodno šeta neopterećeno administrativnim zaprekama. Zabrinjava činjenica da migranti koji preko hrvatskih granica dolaze u Europu tko zna s kojim ciljem, narušavaju sigurnost, a onda i kvalitetu života, jer se često radi o skupinama koje pljačkaju, napadaju pa čak i siluju"...
Ovo je dio priopćenja HSP-a na temu migrantske krize odaslanog medijima, uz potpis Mate Lukića, inače člana Glavnog stana i predsjednika HSP-a Zadarske županije.
Zašto ovo prenosimo? Pa da biste ukratko i lakše shvatili zašto je današnja desnica u Hrvatskoj u permanentnoj krizi, za razliku od recimo Njemačke, gdje uspon Alternative za Njemačku (AfD), koja je sada druga stranka u državi – ovoga ljeta, po redovnim su anketama premašili 20-postotnu podršku birača - očekivatno podiže mnogo prašine i reakcija.
U čemu je najveći problem ovdašnje desnice? U neuvjerljivosti. I tu manu dijele s ljevicom kad pokušava "mobilizirati" neodlučne birače (a takvih je, po najnovijem CRO Demoskopu, 16,9 posto, dok se u personaliziranom dijelu istraživanja čak 28,5 posto anketiranih građana odlučilo za – Nikoga).
Jer, unatoč zazoru pa i negativnom raspoloženju dijela javnosti prema migrantima koji prolaze kroz "meki trbuh" Hrvatske (od Korenice do Slunja pa dalje prema sjeverozapadu), teško ćete od Arapa ‘napraviti‘ nove (pobunjene) Srbe! Odnosno, teško će se migranti iz arapskih zemalja percipirati kao "četnici", agresori koji su došli uzeti neki dio Hrvatske, kad i oni sami kao najveći neuspjeh svog putovanja drže činjenicu da se kod nas moraju zadržati koji dan više nego što su planirali!
I zato recept po kojem u "glavno jelo" umiješate jednu žlicu ekstrahiranog straha, prstohvat povijesnih činjenica istrgnutih iz konteksta, dvije žličice nacionalne mitomanije i malo "fake news" dodatka (MUP nema podataka o pljačkanju, kamoli o silovanjima koje bi počinili migranti na prolazu kroz RH!), jednostavno ne prolazi.
Isto vrijedi i za olaku usporedbu migranata s nesankcioniranim ratnim zločincima iz devedesetih. Ovo s "lomljenjem križeva" spada u teško provjerljivu domenu i idealno je za širenje huškačke atmosfere, dok usporedba ljudi s divljači zvuči odnekud poznato i odaje ratobornih duh krajnje desnice u potrazi za (novim) neprijateljem... Jer, bez neprijatelja, u nedostatku prepoznatljivih i biračima zanimljivih programskih sadržaja, i sami očito imaju problem sa strukturiranjem identiteta.
Ima neke simbolike u činjenici da je ovo priopćenje objavljeno na dan kad se saznalo da je Trgovački sud u Zagrebu zaprimio zahtjeve za provedbu skraćenog stečaja za Hrvatsku stranku prava (HSP) 1861 kojoj je na čelu Dobroslav Paraga i Neovisnih za Hrvatsku (NHR) kojima je predsjednica Bruna Esih zbog neizvršenih osnova za plaćanje u iznosu od 2169, odnosno, 1258 eura. Zahtjev za provedbu skraćenog stečaja zbog nepodmirenih dugovanja podnijela je Financijska agencija (Fina)...
Krah stranaka klasične desnice posljednjih godina koriste populisti svih vrsta, koji u svojoj "borbi protiv korumpiranih elita" nerijetko koriste argumente desnih politika (već je stalno i uporno pozivanje na "narod", u čije ime, je li, govore, u tom smislu identificirajuće).
Iz istog razloga se i Most, u početku predstavljan kao neideološki savez nezavisnih lista, ciljano približio desnom biračkom tijelu, pokušavajući profitirati među biračima desnog centra, razočaranim HDZ-ovcima, mladima koji su skloni populističkom diskursu o "pokvarenim političarima" i dihotomiji "mi (ili) oni". Ne čudi zato niti najava njihovog zajedničkog izbornog nastupa sa Hrvatskim suverenistima. Nino Raspudić drži desno intelektualno krilo, a Miro Bulj "igra" na poziciji desnog populizma...
Kad već spominjemo "razočarane HDZ-ovce", nemoguće je ne spomenuti i ulogu Domovinskog pokreta (osnovanog kao Domovinski pokret Miroslava Škore) na desnom političkom polu ovdašnje političke scene.
Oni su se nakon prošlih parlamentarnih izbori učinili kao prava nada desnice u Hrvatskoj, tog trenutka su vjerojatno izazvali i bojazan u vrhu HDZ-a, s obzirom da su (u koaliciji sa Suverenistima) osvojili čak 16 mandata, čime su u tom trenutku postali treća opcija u državi, te da je njihov osnivač, nekadašnji HDZ-ovac i popularni slavonski pjevač koji se u međuvremenu burno razišao sa strankom koja je nosila njegovo ime, na predsjedničkim izborima 465,703 glasa. To će reći da je osvojio više glasova od bilo koje treće opcije, ali nije mu bilo dovoljno za ulazak u drugi krug...
Kao što je poznato, Domovinski pokret se otad u sabornici samo osipa (ostali su na šest zastupnika!), poznati pjevač je netragom nestao iz imena stranke, a na njezino čelo je dospio vukovarski gradonačelnik, i još jedan bivši HDZ-ovac, Ivan Penava, koji se u međuvremenu nije uspio nametnuti, ni karizmom ni djelima, kao neosporni lider desnice. Štoviše, moglo bi se kazati da ima isti problem s afirmacijom vlastitog liderskog autoriteta kao i prvi čovjek SDP-a, po rejtingu i dalje vodeće lijeve stranke. I jedan i drugi su prilično – neuvjerljivi, ili blaže rečeno, nisu dovoljno sugestivni da bi "pokrenuli" biračko tijelo koje bi možda baš njima, tj. njihovim strankama dalo svoj glas.
Nakon što se Ruža Tomašić jednostavno izmaknula s domaće političke scene (iako su je mnogi nagovarali da, nakon eurozastupničkih godina, preuzme ulogu heroine hrvatske desnice!), a njezine "wannabe" nasljednice poput, recimo, Karoline Vidović Krišto i već spomenute Brune Esih nisu uspjele "dobaciti" dalje od podške najužeg sljedbeništva, desnica boluje od kronične dezorijentiranosti u svakom smislu. A nije baš da ih i HDZ očajnički treba u kalkulacijama za formiranje nove većine.
Po rujanskom CRO Demoskopu, Most je bio prva desna, a ukupno četvrta opcija u državi s podrškom birača od 8,6 posto (u kolovozu 8,8 posto), Domovinski pokret bio je na 7,8 posto (mjesec prije imali su 7,7 posto potpore), dok su Hrvatski suverenisti na statistički gotovo zanemarivih 1 posto (u kolovozu 0,9 posto), baš kao i stranka Karoline Vidović Krišto, Odlučnost i Pravednost (mjesec ranije 1,1 posto). HSP kao izvanparlamentarna stranka nije ponuđena u anketama ovog tipa...
Nego, u čemu je zapravo "tajna" uspona desnice u Njemačkoj? I dok tamošnji komentatori uspon AfD-a tumače kroz slojevitost utjecaja rata u Ukrajini, dosadašnje imigrantske politike i posljedica klimatskih promjena na tamošnje gospodarstvo i standard građana, kancelar Olaf Scholz je za sve okrivio trend rasta desno-ekstremnih stranaka u više europskih zemalja. On je takve opcije nazvao "strankama lošeg raspoloženja" i njihov rast objasnio nesigurnošću u "doba previranja" s više istovremenih problema. Posebno je istaknuo koronu, ruski napad na Ukrajinu i klimatske promjene, no na to su mu stigle kontrakritike po kojima je primarni uzrok rasta desne opcije nepovjerenje u poteze sadašnje vlasti, odnosno, problem vjerodostojnosti vlasti jer raste osjećaj po kojemu ljudi imaju osjećaj da se politika udaljila od stvarnog života, kako je to kazao Bijan Djir-Sarai, glavni tajnik Liberalno-demokratske stranke (FDP), koja je inače dio vladajuće koalicije...
Sve su to problemi poznati i u Hrvatskoj, zbog čega i kod nas zadnjih godina primjetno jača populistički diskurs u politici, ali sve to nije ni blizu u razmjerima o kojima se može govoriti u Njemačkoj. A nije baš da se šira javnost buni zbog, primjerice, radnika iz Nepala koji obavljaju uglavnom poslove koje nitko drugi ne želi raditi.
Uostalom, da vas netko pita – koje su glavne programske odrednice, desnih stranaka u Hrvatskoj, od vanjske politike do ekonomije, vjerojatno biste ostali bez zadovoljavajućeg odgovora. Kad maknemo nepomirljivost u odnosima sa Srbima i Srbijom, koketiranje sa simbolima iz ere NDH, zaklinjanje u nauk Ante Starčevića, arhaična tumačenja suvereniteta i puste želje o ekonomskoj samodostatnosti i boljim demografskim politikama, malo toga ostane kao "mamac" potencijalnim glasačima...
Jer, ovdašnju desnu scenu danas čini previše malih, neperspektivnih stranaka kojima još nitko nije javio – da su zapravo dio povijesti.
