Nemoguće je imati obitelj i biti potpuno posvećen ovom poslu. Obveze oko djece su velike i da imam suprugu, ona bi mi neizbježno prigovarala. Vjernici u moju župnu kuću dolaze u svako doba dana, pa i navečer. To bi svakoj ženi smetalo, kao što bi joj smetalo što često novac iz svojeg džepa dajem sirotinji. Podsjetila bi me da imamo našu djecu za koju nam treba novac – kaže don Boris Pedić, 37-godišnji župnik u mjestima Škabrnji i Nadinu.
- Jednostavno je: ako imaš obitelj, ona je uvijek na prvome mjestu. Meni kao svećeniku, kada bih bio oženjen, ne bi Crkva mogla biti na prvome mjestu, a taj sam poziv izabrao. Kako to pomiriti? To je nemoguće, čovjek mora napraviti izbor, odlučiti se za ono što mu je važnije. Ja živim za ljude, za župljane. Moje misli,...