Peđa bi sa Sandrom i Tomislavom, to nije nikakva tajna. Samo što oni baš nešto i ne bi s njim. Ali, to Peđu očito ne može pokolebati. Taj ne odustaje! Zadnji put im se nudio prošle subote.
Istodobno, Ivan bi s Nikolom i Božom, ali oni ipak ne bi u takvu vezu jer im se ne sviđa što se on već javno obeća(va)o drugome.
Krešo je već nešto petljao s Davorkom i Davorom, također i sa Katarinom, ali ne bi se bunio da ima nešto i sa Peđom... Samo, Peđa kao da ni sam ne zna bi li se upuštao u išta s Davorkom i Davorom.
Pa dobro, što se to događa? A ne govorimo o radnji domaćih serija jeftine produkcije kojima RTL i Nova pune svoju programsku shemu! OK, sapunice jesu, ali političke. Idealni soundtrack bi bila pjesma "Srce od leda" Nene Belana. Upućeni u repertoar Aleksandre Prijović će sigurno imati i adekvatnijih prijedloga, s možda i prikladnijim tekstovima, da ne kažem stihovima...
Kako bilo, sindrom neuzvraćenih ljubavi drma domaću političku scenu! Naravno, riječ je o pokušajima s Iblerovog trga da privuku Možemo! u eventualno veliku lijevu koaliciju, te o nuđenju koalicijskog udruživanja na desnici, onu koju iz Domovinskog pokreta predlažu ekipi iz Mosta.
No, ni Možemo! ni Most ne žele čuti za takva snubljenja! U slučaju SDP-a situacija je čak pomalo apsurdna jer SDP-ovci imaju više nego dvostruko bolji rejting od "možemosa" (po najnovijem HRejtingu objavljenom na HRT-u ovog utorka, oni imaju 17,3, a stranka koja vlada Zagrebom 8,1 posto!). Po najnovijem Crobarometru, SDP ima 13,9 posto podrške, a Možemo! 7,6. Pa ipak ih stalno zovu u koaliciju!
No, Sandra Benčić, Tomislav Tomašević i ostali iz zeleno-lijeve platforme ostaju pri svome, odnosno lanjskom istraživanju (provedenom još prošlog proljeća!) koje ih je navelo na zaključak da im uparivanje sa SDP-om ne bi pomoglo, niti bi rezultiralo sinergijskim učinkom. Zato SDP-ovcima nude samo točkastu koaliciju,u izbornim jedinicma gdje, po vlastitim procjenama, stoje nešto lošije. Navodno su "u igri" četvrta, peta, sedma i deveta jedinica.
Grbin je pokušao iskoristiti situaciju opće euforije na prosvjedu kojeg su organizirali Možemo!, SDP i još devet manjih stranaka (bez desnice, koja je proglašena nepoželjnom, što je pomalo apsurdno ako istodobno zovete građane na "otpor"!). Ali Benčić je ostala "srce od leda".
Pokušaj Domovinskog pokreta je razumljiviji, jer pritom računaju na udvostručavanje izbornih izgleda: naime, oni su na 8,5, a Most je na 8,7 posto po spomenutom HRejtingu, a jednako je zanemariva i razlika po Crobarometru. "Domovinci" po tom sondiranju javnog mnijenja imaju 6,9, dok Most ima ravno 7 posto podrške. Ali, treba priznati, a očito su toga negdje svjesni i Penava i suradnici - "mostovci" su ipak vidljiviji, tj. zapaženiji, i u Saboru i u javnosti općenito.
Problem je u tome što "mostovci" očito ne mogu preko izjava čelnika DP-a Ivana Penave, koji je svojedobno kazao kako je otvoren za suradnju s HDZ-om nakon izbora. Drugim riječima: "Ako vam pofale ruke za većinu, tu smo, ljudi smo, dogovorit ćemo se...".
Kao što je i za očekivati u predizborju, to nisu jedini primjeri "ljubavi u zraku". Krešo Beljak iz HSS-a je već pregovarao sa SDP-ovim otpadnicima, odnosno Socijaldemokratima. Nije mu strana ni suradnja s krajnje lijevom Radničkom frontom Katarine Peović, ali, rado bi "uskočio" i u vezu sa SDP-om, u slučaju da se formira potentnija koalicija lijevo od centra. Samo, SDP ne bi baš sa Socijaldemokratima, znate kako je; bivše ljubavi su nekad teško pomirljive, jer breme nerazjašnjenih računa zna stvarati velike probleme... A nije baš da bi SDP-ovci guštali i u suradnji u kojoj bi se svako malo morali pravdati pred javnošću zbog radikalnih izjava čelnice Radničke fronte. Možemo! je za njih najprihvatljivija i najidealnija opcija, tu nema greške.
Međutim, kao što rekosmo, Možemo! je Grbina još jednom odbilo, ne nudeći mu ni najmanju nadu.
Možda je, pozivajući ih s pozornice prosvjeda po tko zna koji put u savez, računao da će i kod njih proraditi emocije... Ali Benčić ga je brutalno prizemljila još istog dana, ponovivši pred kamerama kako oni ostaju pri svome (čitaj: "Ne može!"). I točka.
U SDP-u se čude ovakvom pristupu, neki ga nazivaju i "sektaškim", jer drže da bi zajednički cilj – a to je svrgavanje HDZ-a i dolazak na vlast – trebao biti važniji od uskostranačkog pogleda i bilo kakve isključivosti, što je mnogim, aktivistički nastrojenim članovima Možemo! očito neprepostiva prepreka. Nešto ravno "izdaji ideala" za koje se zalažu.
No, dio SDP-ovaca s nešto više samokritičnosti će priznati da je problem i u manjku karizme kod Peđe Grbina, kojeg mnogi i u samoj stranci ne vide kao lidera i kapacitet za premijera! Pa je zato i jasno da ga ni u Možemo! ne doživljavaju kao lidera čitave oporbe i zajedničkog kandidata za premijera, na što je Grbin, po svojim ranijim izjavama, i "pikirao", pravdajući tu svoju ambiciju činjenicom da je upravo on na čelu najjače oporbene stranke...
Samo, jedno su osobne ambicije i očito nerealna očekivanja, a drugo percepcija koju o vama imaju drugi. Uostalom, i Sandra Benčić je obznanila svoje premijerske ambicije.
"Što sad ljubav ima s tim, kad te više ne volim", rekao bi onaj poznati refren... Ili je možda ipak primjerenije Ripperovo: "Ljubav je popizdila!". A takva, priznat će i najveći optimisti u oporbenim redovima, baš i nema neke velike izglede za izborni trijumf.
