Vijest o broju ljudi koji su ostali živjeti u Hrvatskoj nakon što je domovinu u proteklih deset godina napustilo 400 tisuća sunarodnjaka prividno je uznemirila duhove. Kažem prividno, jer osim demografa, sociologa i određenog broja stručnjaka, sa samog vrha države nismo čuli gotovo ništa. Zapravo, čuli smo nekoliko pokušaja da se podatak o drastičnom padu broja Hrvata prikaže i u dobrom svjetlu – vi'š, ispada da je procijepljenost vezana uz koronu bolja negoli smo mislili.
Čuli smo i politička mudrovanja, ali nismo čuli ništa što bi zvučalo obećavajuće. Nitko s vrha države nije, primjerice, kazao – od danas dobrobit djece i mladih obitelji stavljamo na vrh liste nacionalnih prioriteta. Nitko nije kazao kako od danas mijenjamo društvenu paradigmu koja je dovela do iseljava...