![<p>Afrodita Latinopoulou, <em>Glas razuma</em></p>](https://static.slobodnadalmacija.hr/images/slike/2024/06/13/o_27326355_1024.jpg)
Početkom prosinca prošle godine u Zambiji su uhićena četiri para iz Hrvatske. U tu su zemlju otišli kako bi posvojili četvero mališana iz Konga. Iz nje nisu mogli izići jer su ih zambijske vlasti osumnjičile da trguju djecom i – strpale u zatvor.
U agoniji koja je trajala više od pola godine osmero uhićenih hrvatskih državljana iza rešetaka se našlo zajedno s najopasnijim afričkim kriminalcima. Puštani su na slobodu i ponovno vraćani u zatvor. Morali su se braniti od optužbi zambijskih službenika, ali i Ivan Pernara, koji je njihovu tragediju pokušao iskoristiti za vlastiti ekshibicionizam.
Bilo je trenutaka kad su uhićeni Hrvati doista bili na dnu, kada im je višegodišnja robija visjela nad glavom, i kada je postojala opasnost da djecu koju su posvojili – sve odreda hrvatske državljane – više nikada neće vidjeti. No ni u tim najcrnjim trenucima nije ih posjetio ni ministar vanjskih poslova Goran Grlić Radman ni ministar pravosuđa i uprave Ivan Malenica. Redovito su bili u kontaktu jedino s hrvatskim konzularnim predstavnicima u Pretoriji. Svi ostali su se držali na distanci.
Jer to tako, poučavali su nas iz Vlade, i treba biti. Nije red da ministar hoda po zatvorima i posjećuje osumnjičenike za najteža kaznena djela. Tiha diplomacija i bez njega može napraviti svoj posao.
Nitko iz Vlade uostalom, podsjećali su ljubopitljive novinare u Banskim dvorima tada, nije posjećivao ni Krista Laptala, dubrovačkoga kapetana koji je u Grčkoj uhićen pod optužbom da je na brodu krijumčario kokain. Laptalo je osuđen na 14 godina zatvora, a potom drugostupanjskom presudom nakon 14 mjeseci oslobođen.
Odvjetnici su radili svoj posao, a diplomacija svoj. A nitko se, osim tadašnje dubrovačke gradonačelnice Dubravke Šuice, nije na tom slučaju pretjerano naslikavao.
Tako je to uvijek i bilo u svim ozbiljnim državama. Kada nekog Amerikanca uhite negdje u bijelome svijetu zbog sumnji da je nekog ubio, nešto švercao ili nekog oštetio, ne dolazi Joe Biden po njega da ga vrati doma. Niti Merrick Garland odlazi u zatvor da se nađe s njime. Odvjetnici rade svoj posao, tiha diplomacija svoj. Tako bar nalaže dobra praska.
Sve do trenutka kada je u Grčkoj uhićena skupina huligana, pripadnika navijačke skupine zagrebačkih Bad Blue Boysa, pod sumnjom da su u Ateni uoči sraza Dinama i AEK-a u ubili navijača domaćih Michalisa Katsourisa. Uslijedio je pakao. Uhićeni su po grčkim zatvorima počeli dobivati prijetnje smrću, premlaćivanjem, silovanjem.
Tragedija je postala glavna tema lokalnih medija. Objavljivalo se sve i svašta, a u moru tračeva, poluinformacija i neistina teško se nazirala prava istina. Tim prije što istraga nije gotova, a sve je već bilo spremno za linč.
Isprva, izgledalo je da će se slijediti ustaljeni obrazac. Hrvatske su vlasti javno tražile pošten i pravedan tretman za stotinjak uhićenih državljana.
Grčki odvjetnik počeo je obilaziti 16 zatvora po kojima su razasuti BBB-ovci i inzistirati da zatvorske uprave jamče sigurnost pritvorenim Hrvatima. Situacija se s vremenom smirila. I sve se počelo vraćati u ustaljen obrazac. Odvjetnici, tiha diplomacija.
A onda je u ponedjeljak uhićene posjetio ministar Malenica. I objavio da nemaju pritužbe na tretman u zatvoru, da se prema njima dobro odnose i pravosudni policajci i ostali zatvorenici. Da se redovito čuju s rodbinom i obitelji. Te da čekaju kraj istrage kako bi vidjeli za što ih se točno tereti.
O statusu BBB-ovaca s grčkim kolegom Kiriakosom Mitsotakisom razgovarao je i premijer Andrej Plenković, koji u Grčkoj boravi na neformalnoj raspravi o proširenju EU-a i europskoj budućnosti regije zajedno s ostalim predsjednicima i premijerima zemalja s jugoistoka Europe. U Grčku je doletio i Grlić Radman. A njima se, bez službene najave, pridružio i šef SOA-e Daniel Markić.
– Cilj nam je riješiti situaciju s našim državljanima koji su po grčkim zatvorima. Svaki od nas, oba ministra, predsjednik Vlade pa i ja smo razgovarali sa svojim kolegama ovdje u Grčkoj. Cilj je, naravno, riješiti tu situaciju – i kratkoročno da nam se državljani vrate što prije – prilično je otvoreno čitav slučaj komentirao prvi hrvatski obavještajac Markić.
Vrh zemlje očito je u stanju visoke pripravnosti. Spašavanje huligana koji su u Grčku otišli dobro se potući postalo je, čini se, nacionalno pitanje broj jedan. Skup lidera zapadnog Balkana došao je kao odlična prilika u koju su se uklopili Vladini hodočasnici koji su u Grčku išli izmoliti da se uhićenim BBB-ovcima sudi u domovini.
Pitanje je samo jedno: zašto isti tretman nisu imali i uhićeni u Zambiji?
Ako je odgovor da se nije željelo dolaskom visokih hrvatskih dužnosnika u tu afričku zemlju iziritirati domaćina – traume iz kolonijalnog doba još su uvijek svježe, pa svako sufliranje sa strane tretiraju kao priliku da dokažu da su definitivno i nepovratno postali samostalna i suverena država – onda neodlazak u Ndolu, a odlazak u Grčku ima smisla. Ali samo i jedino u tom slučaju.
Ako je pak svemu presudno kumovala činjenica da su parlamentarni izbori danas puno bliži nego su bili prije devet mjeseci – pa uhićeni BBB-ovci marketinški pizaju više od rokera uhićenih u Zambiji – onda je riječ o dvostrukim mjerilima.
I čudnoj, pomalo i neukusnoj potrebi da se za neke učini sve. A za druge i više od toga.•