Ustaški dernek. Nema preciznijeg opisa svega onog što se u utorak, cijelog dana i večeri, događalo u Imotskom uoči i tijekom koncerta Dražena Zečića, Mate Bulića i Marka Perkovića Thompsona.
Da je riječ o ustaškom derneku i ničem drugom potvrdili su i sami posjetitelji svojim brojnim objavama na društvenim mrežama. Bez imalo skanjivanja preplavili su Instagram, Facebook i TikTok fotografijama i snimkama na kojima svi u crnom, kako i dolikuje pješacima iz crne legije, podižu desnicu, poziraju s insignijama Nezavisne Države Hrvatske i pjevaju pjesme u čast znamenitih ustaških zločinaca.
A dan prije, na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, koji se, uz velikodušan blagoslov HDZ-ove vlasti, prometnuo u državni praznik za gorljive nacionaliste i mrzitelje svega što ima ikakve veze sa Srbima i Srbijom, na jednak način paradiralo se ulicama Knina. Koji, očito, i nakon 30 godina čeka oslobođenje.
Crne odore, nacističke kacige, šahovnice s prvim bijelim poljem i neizostavno Za dom spremni nikad kao ove godine u Kninu su bili mainstream. Baš kao i u Imotskom na fešti koja je reklamirana kao glazbeni spektakl (sic!) i kojoj je dobar dio medija posvetio reportažne uskličnike s naglaskom na, citiramo, veličanstvenu atmosferu.
Normalno i poželjno
A atmosfera je uistinu bila veličanstvena. Po mjeri Hrvatske 2.0. Sve ono, naime, što je nekoć bilo odiozno, barem u javnom prostoru, postalo je ako već ne poželjno, onda barem normalno. U današnjoj Hrvatskoj, a to je Hrvatska kakvu je prema svojim političkim ambicijama skrojio Andrej Plenković, normalno je pozivati na klanje Srba i veličati one koji su to klanje dokazano uspješno provodili.
Isto kao što je normalno da političke mitinge, zamotane u celofan pop koncerata, posjećuje vrhuška HDZ-a. Kao što su u utorak u Imotskom bili aktualni župan splitsko-dalmatinski Blaženko Boban, osvjedočeni ljubitelj dobre hrvatske pjesme, posebice davorija i budnica, budući župan Stipe Čogelja, umjerenjak kojemu ne pada na pamet okrenuti leđa mrklome mraku u kojemu se njegova stranka tako dobro snalazi, predsjednik Hadezeova nogometnog saveza Marijan Kustić, te izbornik hadezeove nogometne reprezentacije Zlatko Dalić.
Ustaški derneci do jučer su bili rezervirani za navijačke tribine i seoska gumna, ponajprije ona u dalmatinskom zabrđu, a od utorka 6. kolovoza, oni su i službeno postali dio proslave Dana pobjede, domovinske zahvalnosti i hrvatskih branitelja. Pod visokim pokroviteljstvom Vlade Republike Hrvatske.
Ni u vrijeme najgorega rata, kada se uistinu klalo po kućama diljem Hrvatske, ustašijanje nije bilo javno odobreno. Andrej Plenković nadmašio je sve svoje prethodnike. Em je na vlast doveo ekstremne desničare, em je razaslao svoje izaslanike diljem zemlje da im slučajno niti jedan "koncert" novokomponirane hrvatske glazbe ne promakne.
Andrej Plenković pustio je iz boce duha kojega je pod čepom držao čak i Franjo Tuđman. Odveo je Hrvatsku tamo gdje nikad, pa ni u vrijeme najgorega rata, kada su se po hrvatskim kućama uistinu događale stvari o kojima današnja nejač u crnim uniformama ne može ni zamisliti, nije bila.
Laku noć, Hrvatska
Za potrebe Bruxellesa, glavnoga grada iz svog imaginarija, donio je zakone kojima kao zabranjuje upotrebu endehazijskih simbola, a u stvarnosti mu je do toga dijela lošije hrvatske prošlosti stalo kao i do lanjskoga snijega. Tu i tamo po prstima pecne Skeju i Keleminca i to smatra dovoljnim. Ostalima, mladeži vlastite i njoj srodnih stranaka posebice, dopustio je nacionalističko orgijanje ispravno procjenjujući kako će mu to donijeti neke nove mandate.
Hrvatska je danas društvo ozbiljno poremećenih vrijednosti. Viktor Orban i poljski nacionalistički lideri uzor su i premijeru i predsjedniku. A djeca koja nikad ni slovo ičega vrijednog nisu pročitala Tinu Ujeviću oko vrata vješaju crne zastave.
Laku noć, Hrvatska.