Većina njihovih vršnjaka fizički je, ili barem mentalno, prekoračila granice Lijepe naše. Njima je i Zagreb već dovoljno daleko. Mladi su, obrazovani, ambiciozni, vidjeli su svijeta, a u metropolu su s juga donijeli optimizam, dišpet, snove i ono što je najvažnije – tradiciju svojih didova i baka, Dalmaciju koja nije samo u oku, nego i u vrijednim rukama, u srcu koje ne dopušta da se okusi i recepti na kojima su othranjeni naraštaji njihova kraja otmu zaboravu.
Baš zato "kupili" su ne samo Dalmatince u Zagrebu, koji će možda i zbog nostalgije po njihove proizvode potegnuti s drugoga kraja grada, nego i Zagrepčane, kao i sve one koji su u glavni hrvatski grad navrli iz različitih krajeva i podneblja.
Jer, ono što nude zdravo je, prirodno, domaće, bez aditiva i kojekakvih...