– Dragi moji kolege, slava vam i zavidim vam što i ja nisam s vama smrtno nastradao, odnosno, kad me već nije spržilo do neprepoznatljivosti kao vas, da sam barem umro od dehidracije čekajući pomoć koja nikako nije dolazila.
Poručio je to Frane Lučić, jedini preživjeli vatrogasac kornatske tragedije, kad je prvi put nakon 11 godina obišao mjesto na kojemu su poginuli njegovi kolege vatrogasci.
Ove Franine riječi sumorno su odjeknule u ušima svih građana Hrvatske. Svi su se u tom trenutku upitali što mora čovjeka natjerati da izrekne takve riječi, da žali zbog života koji je nastavio, da žali što nije umro.
Odgovor je jednostavan.
U pitanju je nebriga svih onih koji su ovih 11 godina obećavali pomoć, svih onih koji su se fotografirali s njim, tapšali ga po ramenu i...