Ukratko - jedno veliko ništa. Tmurno, kišovito, jugovito, kasnojesenje jedno naše dalmatinsko veliko ništa. Munjevito! Ali, sve će biti u redu...
Na tih par kratkih i maglovitih rečenica svodi se čuveni premijerni splitski posjet Ivana Anušića, novoregrutiranog ministra obrane i potpredsjednika Vlade, Tomislavu Debeljaku, vlasniku Brodosplita, u čijoj hali prašinu hvataju četiri još nedovršena ophodna broda naručena za Obalnu stražu Hrvatske ratne mornarice.
Gomila novinara našla se u utorak ujutro - na brzinu okupljeni pozivom MORH-ove službe za informiranje i s postavljenim rokom odaziva dugim tek jedan satak vremena - na ulazu u škversku poslovnu zgradu.
Očekivao se borben skup, s obzirom na težinu slučaja o kojem smo pisali nebrojeno puta, a moramo razočarano priznati, gotovo kao da i nismo, budući da se ništa promijenilo nije, ali sve je proteklo tako brzo, tek s kratkom izjavom ministra i potpredsjednika Vlade te poduzetnika kojem je nekako pošlo za rukom ono što nikom drugom u sto godina nije palo na pamet, naime, da u Zagreb premjesti "Brodosplitovo" sjedište.
Najbolje da procijenite sami, sve je trajalo četiri minute:
- Dogovorili smo nastavak suradnje i dovršetak gradnje brodova. Zajednički cilj nam je završiti taj projekt projekt. Sastanak je prošao u afirmativnom tonu, bio je više nego konkretan i kvalitetan. Otvoreni su komunikacijski kanali, nastavljamo pregovore, ovo je bio tek inicijalni sastanak. Na raspolaganju su nam je čitav "Brodosplit" i "DIV Grupa".
To je sve što smo čuli od ministra Anušića. A evo i emocijama naježurenog Debeljaka:
- Iznimna mi je čast da konačno sjednemo zajedno. U nekoliko navrata sam se naježio jer smo prvi put bili u razgovorima "jedan na jedan" i zaključili da je ovaj projekt na korist Hrvatske i obrambenog sustava. Dat ćemo sve od sebe da što prije, što kvalitetnije i što jeftinije napravimo brodove na ponos svih nas skupa. Jako pozitivno, svi skupa smo sretni...
I tako, novinari navalili s bezbroj pitanja i ostali bez ijednog odgovora. Jer, kaže ministar Anušić:
- To je kompleksan projekt, potpisan prije deset godina i svima je u interesu da se završi, ali ne mogu sad ja, a ni gospodin Debeljak odgovarati na ad hoc pitanja i s nogu. Jasno nam je da je interes javnosti golem, molim vas za strpljenje, sve ćete doznati na vrijeme...
Kratkorafalne izjave obaju asova remetili su tek poznati i lakoljepljivi pripjevi davnog plesnjačkog hita grupe "Boney M", s nečijeg mobitela: "By the rivers of Babylon, there we sat down, yeah, we wept, when we remembered Zion..." (Pokraj babilonskih rijeka sjeli smo i plakali sjećajući se Ciona)
Eto, čuli ste što i mi: sve će biti u redu!
Po kojoj cijeni, kada, zašto nije do sada, zašto nije već odavno, zašto su brodovi na sudu, zašto država tuži samu sebe i još puno toga ostalo je neodgovoreno.
I što je najvažnije, a što u ovom "blic posjetu" i "blic obraćanju" bez mogućnosti postavljanja pitana nitko nije stigao artikulirati - kako znaju da su se sad dogovorili?!
Ili im moramo vjerovati na riječ?! E, pa duge smo mi godine potrošili vjerujući, pa još tolike razuvjeravajući se. Što je onda nova?!
Hm, ako nas pitate, a to je nekakav naš dojam, doduše, maglovit poput kišovitog utorka u škveru: dobit će Debeljak još javnog novca...
