Kako san?! Evo, sidin i čekan suđenje. Kakvo?! Pa nigdi smo. Mi iz apartmana... Niko o nama ništa... Ni A, ni B, ni C. Di smo, kud smo, šta smo?! Nikog nije briga za nas.
A zatvorilo nas i ne daju nan nigdi mrdnit. Jučer nan u podne došli izmirit fibru i to je sve. Od jučer su nan još omogućili i da popišemo šta nan triba kupit, mliko, jaja, ulje i slične stvari. Ostavimo torbu na porti, sve izmišano s otin drugin kesetinama, lovu unutra i da će nan Crveni križ donosit. Šta se pod tin slične stvari podrazumijeva, ne znan. Ja još iman mesa u frižideru - govori nam jedna od štićenica splitskog Doma za starije i nemoćne u Vukovarskoj.
Objašnjava kako prolaze dani u jednom od žarišta koronavirusa u Dalmaciji.
Već desetljećima, kaže, živi u onom komfornijem krilu...