Jadranska obala puna je uzurpatora plaža poput onoga s Drvenika Velog: prisvajanje, betoniranje i ograđivanje je zaštitni znak nove kaste naših malih poduzetnika

stdClass Object ( [id] => 1108749 [title] => Jadranska obala puna je uzurpatora plaža poput onoga s Drvenika Velog: prisvajanje, betoniranje i ograđivanje je zaštitni znak nove kaste naših malih poduzetnika [alias] => jadranska-obala-puna-je-uzurpatora-plaza-poput-onoga-s-drvenika-velog-prisvajanje-betoniranje-i-ogradivanje-je-zastitni-znak-nove-kaste-nasih-malih-poduzetnika [catid] => 142 [published] => 1 [introtext] => [fulltext] =>

Incident s početka ovoga tjedna usred kojega su, s rijetko viđene, od prirode stvorene male skrivene pješčane plažice smještene na zapadnoj strani Drvenika Velog, otjerane, ali i fizički napadnute, dvije zaljubljenice u putovanja, obilaske prirodnih fenomena, Tonka Alujević i njezina prijateljica Manja Buktenica iz Kaštela, polako ali sigurno – dobiva svoj epilog.

Naime, ne događa se često da se nakon ovakvih skandala na zadnje noge dignu sve inspekcije ovoga svijeta najavljujući puste nadzore, kao što je bilo u slučaju "Drvenik Veli". No postavlja se logično pitanje: da se na mjestu Tonke i Manje našao netko drugi, bi li sve te puste inspekcije, a to im je posao i za to su masno plaćene, spriječile ovakvo, nezapamćeno, bahato i bezobrazno svojatanje plaže koja je vlasništvo svih nas.

Da, dobro ste čuli, svih nas jer, ponovimo još jednom, da ne bi bilo zabune: ni jedna plaža nije i ne može biti privatno vlasništvo.

– Plaža je po zakonu pomorsko dobro. Nema šanse da je itko uzme, sve što je šest metara od crte vode prema kopnu je pomorsko dobro, a to znači opće dobro. To nije čak ni javno dobro, tu nema vlasništva. I upravo zbog toga, nitko se ne može upisati u zemljišne knjige kao vlasnik. Nema šanse da itko zapojasa i ne da pristup pomorskom dobru – kažu nam iz Ministarstva mora, prometa i infrastrukture i rezolutno odbijaju ideju da netko svojata pomorsko dobro.

"Gazda" bi mogao platiti globu i do 100 tisuća kuna, doznajemo. No, vratimo se na početak priče.

Inspekcije za vratom

Vlasniku kuće za odmor Tomislavu Meštroviću, koja se nalazi poviše "skandal-plaže", za vrat će ovih dana sjesti inspekcije, koje će obaviti inspekcijski nadzor pomorskog dobra o kojem posljednjih dane piše većina medija, a o čemu su se, nažalost, raspištoljili i češki mediji jer su se usred skandala našle češke turistkinje. Uz to, slijede mu i prekršajne prijave zbog verbalnog vrijeđanja i prijetnji Tonki Alujević, na koju se obrušio preko mobitela, i to nakon što mu je kazala da je novinarka i da će završiti u medijima.

Najlakše je opaliti po novinarima, k tomu još i ženi. No ovaj put se Meštrović malo preračunao jer je vrijeđao i napao onu koja se ne boji, one kojima je više puna kapa frikova koji sve što je naše, svih nas, svojataju, ograđuju lancima i katancima, mrežama od čelika postavljajući natpise "private, private, private"...

Zabio je Meštrović sam sebi autogol jer mu se recenzije na stranicama za oglašavanje, gdje se njegovo zdanje nudi za 500 eura na dan, a uz to i privatna plaža, strmoglavo srozavaju i tonu sve dublje.

I neka su, jer pametan čovjek nikada ne bi ni pomislio oglašavati kuću za odmor i nuditi privatnu plažu. Bazen da, ali plažu ne, ne i ne.

Podsjetimo, objavili smo priču o incidentu na Drveniku Velom u kojem češke turistkinje pokušavaju otjerati dvije lokalne kupačice, od kojih je jedna, Tonka Alujević, zaradila i udarac mobitelom u glavu, a nakon čega vlasnik Meštrović, pardon, gospodin koji se predstavio kao "vlasnik plaže", pokušava potjerati dvije kupačice, ali i kako uzurpator plaže psuje i prijeti.

Rekonstrukcija događaja

– Vjerujte mi, da smo kojim slučajem prilikom dolaska do plaže ugledale češke turiste, mi se tu nikada ne bismo stale okupati. Ne jer volimo mir, samoću, odmor za glavu. Dakle, niti smo prolazile kroz privatno vlasništvo, niti smo kome smetale, dapače, do plaže smo šetale više od 500 metara po oštrim sikama. Od lokacije gdje smo parkirale automobil pa do mora spustile smo se uskim kozjim puteljkom koji nije ničije privatno vlasništvo. Došle smo napokon do plaže i smjestile se, ali smo odmah malo i počistile naplavine i drva koja more nanese. Sjedile smo tu gotovo tri sata i kupale se, sve do trena kad se pojavilo nekoliko žena s djecom. To su bile Čehinje, a jedna od njih odmah je počela urlati, tjerati nas tvrdeći da je to privatno vlasništvo. Ostale smo u šoku, no nismo previše obraćale pažnju – prepričava nam početak skandala Manja Buktenica.

Situacija je eskalirala nakon što ju je djevojka s videa koji je obišao Lijepu našu, a proširio se i izvan njezinih granica, opalila mobitelom u glavu.

Histerija turistkinja se nastavila, a spomenuta je tada nazvala vlasnika koji se raspametio na najjače.

– Gospođe, gospođe, kako ste došle do plaže? Pješke?

Bilo je to prvo Meštrovićevo pitanje.

A zašto baš to pitanje? Upravo zato što je Meštrović igrao na kartu činjenice da se s tri strane oko njegove kuće uistinu nalazi njegovo privatno zemljište, te kako nikome neće pasti na pamet hodati nekoliko stotina metara po stijenama, a kako bi došao do prekrasne plaže smještene između dviju visokih stijena.

– Ja sam novinarka, znate li hrvatske zakone? Želite li završiti u medijima? – upitala ga je Tonka Alujević.

– Ajde, stavite me u medije, ajde, stavite me! Ali prvo odite u katastar pa pogledajte da je to moja plaža, privatna. Jedna crta, nema pomorskog dobra. Makni mi se s plaže, je*at ću ti majku! Stavi me u medije! Aj, stavi me u medije! Je*o ti Bog mater! Stavi me u medije, je*o ti pas majku u pi*ku! – tako je urlao Meštrović, čovjek koji je zapasao plažu, pomorsko dobro koje po sili zakona nikome ne pripada.

Pokušao je Tonku potjerati psovkama i pozivima policiji. Nije završilo u njegovu korist.

Vrag nosi šalu

– Kad sam vidila da je vrag odnio šalu, počela sam sve snimati, a vrlo brzo, pazite sada, nakon što je čovjek više od 20 puta pozivao trogirsku policiju, evo i policije – kaže nam Manja.

– Mi smo jedva čekale da dođu, znamo zakone. Više mi se gade ljudi koji sve svojataju i misle da mogu raditi što ih je volja. Ako smo išta postigle, a na prvom mjestu inspekcijama otvorile oči, mi smo sretne, a ako nismo, onda je Hrvatska zemlja gdje se svi moramo plašiti kočijaša, poput ovoga s Drvenika Velog. Policija je došla. Nije mi bilo ugodno. Došlo je njih dvoje, policajka je rekla da su morali povući brod sa Šolte da dođu. Pokazala sam im video. Kad je pogledala, sablaznila se i odmah je ispred mene nazvala prijavitelja te mu rekla da je zaradio prijavu za kršenje javnog reda i mira, kao i za prijetnje. Ja sam još morala ići dati izjavu na trogirsku policiju i potvrditi da smo im svojevoljno dali video. Nevjerojatno nešto. Troškove za tu intervenciju plaćamo mi, a ne onaj koji zove. Izgubili su ljude taj dan zbog ničega. Nakon nas su došli neki Drnišani, a te Čehinje su izletjele i počele vikati i na njih da se maknu – prepričala nam je Buktenica.

Pronašli smo tu plažu na katastru, kao i susjednu parcelu s vilom koja se, prema oglasu, iznajmljuje po cijeni od 300 do 750 eura po noćenju. Na slikama na oglasu je istaknuta i sporna plaža. Na Googleu se lako može pronaći oglasi u kojima se, uz vilu, reklamira i "privatna plaža". I tu je Meštrović pokopao sam sebe, a bahatost mu se itekako obila o glavu.

Računajući na zabačenost, reklamirao je svoj objekt kao apartman koji ima nešto što u Hrvatskoj ne postoji. Kao apartman s "private beach".

Ni prvi ni zadnji, reći ćete. Po Jadranu ima desetke takvih posjednika. Na desetke onih koji su betonirali, ušminkali ili prisvojili komadić obale pretvorivši ga u sunčalište ili mulić.

No, jedan od njih – što drugo kazati – bio je toliko nepromišljen i glup da na svojoj "private beach" napadne dvije kupačice, koje su ga k tomu snimile mobitelom i sve podijelile s javnošću.

Zameci ovakve privatizacije mora postojali su i još postoje, i postojat će, sve do tada dok oni s početka naše priče ne krenu raditi svoj posao za koji su plaćeni. A oni su inspektori.

Nekoliko smo puta posljednja dva dana pokušali dobiti i samog Meštrovića, no nije nam odgovarao na pozive.