Zamislite državu čiji tempo cijepljenja opisuju medijski naslovi tipa „Interes za cijepljenje velik, cjepiva malo”. A sad zamislite drugu državu, u kojoj dominiraju naslovi „Ima cjepiva, ali nema za koga”.
Ako znate i treći podatak - da se radi o dvije susjedne države - što biste im predložili da naprave, u smislu da i vuk bude sit i koza da ostane cijela, odnosno da svako raspoloživo cjepivo dobije zainteresiranog primatelja i obratno?
Naravno: dvije muhe jednim udarcem. Svak bi to predložio. Dok ne dozna i četvrti podatak, koji otežava elegantno rješenje problema: prva opisana zemlja je Hrvatska, a druga – Srbija.
Za razliku od istočnih susjeda, koji su nabavili ili naručili 15 milijuna doza, a nakon svih poziva i apela cijepilo im se jedva milijun građana –...