Bio je ovo tjedan iz najgorih noćnih mora za hrvatsku diplomaciju i općenito za našu vanjsku politiku.
Bilo da se radi o politici koja se vodi s Markova trga, bilo onoj s Pantovčaka, bilo kad su u pitanju zajednički (sve rjeđi) pokušaji.
Jer nakon samo pet radnih dana tjedna iza nas, Hrvatska ne samo da je u regiji ostala sama, nego je – što je puno gore za imidž izvan granica i, u konačnici, za praktične interese – ponijela neslavnu ulogu glavnog proizvođača problema. Od Slovenije do Makedonije, pa možda i šire.
U našem promišljanju odnosa s prvim susjedima kao da je uskrsnula Titova formulacija s – brigama. Na koju god se stranu granice okrenuli, problem za problemom. I uvijek su drugi krivi.
Jedino dobro, ako ništa drugo, u danima iza nas jest potvrda...