Izuzetno opak, šokantno zao i podao - tim riječima ga je opisao je sudac Edward Cowart dok je u sudnici izricao smrtnu presudu. Za odvjetnicu Polly Nelson on je bio definicija bešćutnog zla. Njegova biografkinja Ann Rule je napisala da je bio sadistički sociopat koji je uživao u ljudskoj boli i kontroli koju je imao nad svojim žrtvama. Njegovo ime je Ted Bundy. Dvije riječi koje su u svijesti milijuna ljudi postale sinonim za nepojmljivu okrutnost.
Nimalo iznenađujuće, ako se u obzir uzme da je Bundy odgovoran za barem 30 silovanja i ubojstva mladih žena i djevojaka. Svoje zločine je počinio tijekom sedamdesetih godina prošlog stoljeća u sedam saveznih država. Njegov slučaj, zbog brutalnosti zločina i njegove karizme, je postao toliko poznat da je još za života postao neka vrste mračne ikone koja privlači pažnju ljudi. Po njegovom životu su snimljeni filmovi u kojima glavne uloge igraju glumci poput Marka Harmona ili Zaca Efrona. Veliku popularnost stekao je i Netflixov dokumentarac "Razgovori s ubojicom" koja tematizira Bundyjev slučaj. Ipak, masovnom publicitetu je nešto prethodilo. Ovo je njegova priča:
Rodio se 1946. godine pod imenom Theodore Robert Cowell u Burlingtonu, gradiću smještenom u državi Vermont, na sjeveroistoku SAD-a, tik uz granicu s Kanadom. Majka, Louise Cowell, rodila ga je s 22 godine kao plod izvanbračne afere što je u ondašnjoj konzervativnoj američkoj provinciji predstavljalo neugodnu okolnost. Tko je Tedov otac ostalo je sporno pitanje do danas. Neki su tvrdili da je to bio veteran ratne avijacije Lloyd Marshall, drugi su pak govorili da je bio Jack Worthington, također američki vojni veteran. U svakom slučaju, sigurno je da su ga u najranijem djetinjstvu odgojili baka i djed koje je smatrao svojim roditeljima, a pravu majku starijom sestrom. Do istine o svom porijeklu je došao još u djetinjstvu, navodno vidjevši svoj rodni list. Činjenicu da je od njega tajila svoje majčinstvo Ted nikad nije oprostio Louise.
U međuvremenu se Louise zajedno s Tedom odlučila odseliti od svojih roditelja i započeti novi život kod rodbine u gradiću Tacomi, u državi Washington. Tu je upoznala Johnnyja Bundyja, koji će joj postati suprug i poočim malom Theodoreu. Jadni Johnny nije mogao ni slutiti da će posinak njegovo prezime proslaviti na najgori mogući način. Ted s očuhom nikad nije uspostavio dobar odnos. Iako je još u djetinjstvu pokazivao neuobičajenu sklonost za noževe, pornografiju, voajerstvo i nasilje prema životinjama, nije do kraja jasno je li patološka struktura ličnosti oduvijek bila u njemu da bi kasnije samo došla do punog izražaja.
Nakon mature je upisao studij prava. Tijekom studija nije pokazivao pretjerano umijeće u stvaranju socijalnih kontakata. Okolina ga je doživljavala kao introverta. Unatoč tome uspio je ostvariti emotivan odnos s Diane Edward, kolegicom s faksa. Čak je volontirao u predsjedničkoj kampanji Nelsona Rockefellera i bio vozač Arthura Fletchera, kandidata za guvernera države Washington. Nakon kratkotrajne veze s Diane, pronašao je utjehu u Elizabeth Kloepfer, samohranoj majci iz Utaha, koja će, zahvaljujući svojoj nenametljivoj prirodi i manipulabilnom karakteru, postati njegova dugogodišnja partnerica. Nikad nije točno utvrđeno kad je počinio svoje prvo ubojstvo, ali prvo zabilježeno dogodilo se 1974. godine kada je imao 27 godina.
Količina brutalnosti koju je koristio nad svojim žrtvama teško je pojmljiva ljudskom umu. Svoje žrtve, mlade djevojke, je mamio u svoj automobil, često fingirajući povredu noge stavljajući si gips kako bi stekao samilost svoje žrtve. Potom bi ih fizički svladao i silovao. Žrtve je davio ili nasmrt prebijao. Često se vraćao na mjesta gdje je zakopao tijelo djevojke i upuštao se u nekrofiliju. U svojim zločinima je bio nevjerojatno pedantan i vrlo pripremljen. Na mjestima zločina policija nikad nije pronašla otisak njegovog prsta. Prvi put je uhićen 1975 godine jer se policijskom službeniku učinio sumnjivim dok je u ranim jutarnjim satima vozio automobil kroz naselje.
Zbog nedostatnih dokaza pušten je na slobodu, ali postavši poznat policiji više nije mogao uživati u anonimnosti. Već iduće godine uhićen je pod optužbom za ubojstvo. Iz zatvora je uspio pobjeći i počiniti još 3 ubojstva u saveznoj državi Floridi. Konačno je posljednji put uhićen 1978. godine i nakon dvije godine suđenja osuđen na smrt. Godine koje je proveo čekajući izvršenje smrtne kazne iskoristili su razni novinari za snimanje razgovora s najzloglasnijim živućim ubojicom u Americi. U razgovorima s njima je s vremenom odustao od uvjeravanja svoje okoline da je nevin, te je priznao svoje zločine.
Nije imao posebnu želju za svoj posljednji obrok pa je dobio redovni zatvorski ručak: odrezak, jaja, tost s džemom i maslacem, kavu i sok. Zadnje riječi su mu bile: šaljem pozdrave ljubavi svojoj obitelji i prijateljima. Pogubljen je na električnoj stolici u zatvoru Raiford u Floridi 24. siječnja 1989. godine. Pred zatvorom se u trenutku izvršenja smrtne presude okupila grupa ljudi koji su se otvoreno veselili Tedovoj smrti. Njegovo tijelo je kremirana, a pepeo, po njegovoj želji, posut po Kaskadskom gorju, gdje je zakopao neke od svojih žrtava.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....