StoryEditor
Crna kronikaOBITELJSKO NASILJE

Potresne ispovijesti zlostavljanih Dalmatinki (3): ‘Govorio je mojoj majci da će je strpati u ludnicu, a mene je stalno tukao i ismijavao prijeteći da će me ubiti!‘

Piše Vinko Paić
21. travnja 2021. - 22:49
U trećoj ispovijesti donosimo vam potresno svjedočanstvo K. (1982.) koja je sa sinom napustila nasilnog supruga.Shutterstock

Stotine žena u Hrvatskoj svake godine prijavi zlostavljanje, a među njima je puno i onih s područja Dalmacije. Potresna svjedočanstva donosimo uz pomoć Neve Tolle iz Autonomne ženske kuće Zagreb koja vodi i sklonište za zlostavljane žene i njihovu djecu.

K. je rođena 1982. blizu Makarske i bila je smještena u sklonište za žene i djecu žrtve obiteljskog nasilja Autonomne ženske kuće Zagreb sa svojim maloljetnim sinom zbog psihičkog i ekonomskog zlostavljanja i prijetnji od strane njezinog supruga i oca djeteta rođenog 1976. godine.

Ovo je njena priča.

Imala sam 20 godina kada sam upoznala M. Kupovao je u trgovini u kojoj sam radila. Jednom prilikom me pozvao na kavu i počeli smo se družiti. Bila sam jako sretna na početku veze. Jako se trudio, bio je drag, brižan, pažljiv. Moja majka se protivila vezi s njim, jednom prilikom su se njih dvoje i posvađali. Vrijeđali su jedno drugo, on je prijetio majci da će je strpati u ludnicu, u zatvor.

Nakon pet mjeseci veze, otišla sam živjeti kod njega, a nakon osam mjeseci me zaprosio. Odmah sam pristala. Bili smo podstanari, a kako nam je problem bilo plaćati stanarinu i režije, došli smo u kuću njegovih roditelja. Na početku je sve bilo super, no brzo sam shvatila da su odnosi u toj obitelji poremećeni. Sestra mu je često dolazila u kuću i krala stvari njegovim roditeljima tražeći ih novce. Često su se svađali.

Kad sam saznala da sam trudna, bili smo jako sretni i uzbuđeni. Bio je brižan cijelu moju trudnoću, pazio me i pomagao mi. Međutim, čim sam se vratila sa sinom iz bolnice, stvari su se promijenile. Zatekla sam kuću u rasulu, morala čistiti, kuhati, nositi drva za grijanje. Nisam mogla mirovati iako sam trebala.

Kada smo slavili sinov prvi rođendan, on me pred gostima počeo vrijeđati i omalovažavati. Smetalo mu je što nisam stavila kruh na stol, govorio mi je da sam niškoristi, glupa i nesposobna. Majka je tada stala u moju obranu i on je zašutio.

Nakon što sam se zaposlila, bio je ljut jer nije više imao potpunu kontrolu nada mnom. Tada su krenule kontrole na drugi način, rekao mi je da svu plaću moram prebaciti na njegov račun jer da ne znam raspolagati novcem. Kada bi se tome protivila, počeo bi vikati, prijetiti, mahati rukama, psovati. Bilo me strah da mi nešto ne napravi.

Na jednoj proslavi me opet pred drugima ponižavao, govorio mi da sam glupa, da nisam normalna, zašto ne razmišljam, gdje mi je mozak. Dugo sam to trpila, mislila da je to prolazna faza, da tako mora biti, dok mi drugi nisu rekli da to nije normalno i da se on ne smije tako ponašati.

Jedne večeri sam pokušala doći do njega jer se nije vratio kući s posla. Napokon se javio u 22 sata, bio je mrtav pijan; pitala sam ga gdje je i kada misli doći doma. On mi je samo hladnokrvno odgovorio: "Šta te boli ku... gdje sam, u birtiji sam i pijem!" Otišla sam spavati, a kad sam se probudila, oko osam sati, vidjela sam ga da se vraća iz noćnog provoda. Samo je došao, legao u krevet i zaspao, sav krvav, zaudarao je na alkohol i spavao cijelu nedjelju.

Kada se probudio, skuhala sam kavu. Pitao je što ima za jelo, a kad sam mu rekla juha, krumpir i svinjetina, počeo me vrijeđati. Izudarao me poklopcem po glavi. Uvijek je tražio i najmanju sitnicu da izazove svađu. Stalno me vrijeđao i ismijavao.

Digla sam i kredit, na njegov nagovor, kako bi sredili kuću njegovih roditelja i kupili auto. Taj kredit još otplaćujem iako nisam više tamo. Znao mi je govoriti da o ničemu ne razmišljam, da je sve na njemu, da sve on mora financirati. Da ja samo čekam da netko drugi sve napravi, da mi je samo bitno da imam cigarete, kavu i mobitel, da mi ništa drugo nije važno i da ću zbog toga razoriti obitelj.

Za sve je krivio mene. Kada sam rekla da i ja radim, zarađujem i dajem za kuću i da sam digla kredit i kupila auto, počeo je govoriti: "Ja imam kredita više od tebe, imam ih tri, a ti samo jedan! Auto ću zapaliti pa ga uzmi! Utrpao me u auto i vratima mi prignječio nogu, kada sam počela vrištati, rukom mi je začepio usta i nos tako da nisam mogla disati. Tresao me sve dok se nisam smirila. Nakon toga je otišao u kuću, a mene je susjeda odvezla na Hitnu. Rekla sam doktorima da sam pala i slomila nogu. Povjerovali su mi.

Njegovi roditelji su me ismijavali, vrijeđali i ponižavali, ja sam sve trpila radi sina. Gutala sam sve te riječi i ponižavanja. Nije mu bilo dovoljno što vrijeđa i ponižava mene pa je počeo i moju obitelj. Za majku je rekao da je luđakinja, da me ništa nije naučila u životu. Sve moje je blatio, ismijavao i vrijeđao, ali se nikada to nije usudio reći im u lice. Za mene je govorio da sam glupa, da nemam mozga, da sam grbava, mutava, da mu se gadim, da ga svugdje sramotim, da se ne znam ponašati niti razgovarati u društvu. Za našeg sina je govorio da će dobiti batina ako bi mu znao odgovoriti ili ako ga ne bi poslušao ili bi nešto krivo napravio. Znao je urlati na njega i udarati po glavi. Jednom prilikom me zaključao u kupaonicu i nije me pustio van do jutra iako sam ga preklinjala da se moram pobrinuti za dijete. Kad sam mu rekla da ću tražiti razvod i svima reći kako je razbio auto zaprijetio mi je da ću biti mrtva.

Svakodnevno sam proživljavala psihičko nasilje, gledao je što radim, kako radim, govorio mi kako trebam kuhati. Kontrolirao je kako čistim, pokazivao gdje nisam počistila, da bi on to napravio bolje od mene, omalovažavao je moj posao gdje sam radila. Kad sam radila u servisu za čišćenje, vrijeđao me da čistim drugima za tu malu plaću, da neka si nađem drugi posao, da taj posao rade glupače koje ne znaju vidjeti dalje od nosa. Stalno je vršio pritisak na mene, za svaku plaću je htio znati koliko sam dobila, koliko još imam raspoloživo na računu...

Jednom me u šoping centru primio za vrat, bojala sam se da će me ugušiti. Kada me pustio, zgrabila sam dijete i izjurila van iz dućana. Nakon par minuta krenuo je autom za nama i govorio nam ljutito da uđemo, ali nisam htjela, no morala sam. Od parkinga do doma držao mi je bukvicu da ja nisam normalna, kako mogu za njega reći da je alkoholičar, da neka pazim na to što govorim.

Drugi dan se na poslu hvalio kako me udario. Počeo je biti agresivan i prema djetetu, urlati, psovati i vrijeđati ga ako bi pogriješilo ili krivo pročitao zadatak. Kad bi počeo plakati, rekao bi mu da je "pi....." i da prestane cmizdriti. Uvijek je znao planuti ili izgubiti volju.

Njegove prijetnje, urlanja i ponižavanja samo su se ponavljala. Sve dok nisam shvatila da se neće promijeniti i da je vrijeme da sin i ja odemo. Spakirala sam najvažnije za sebe i dijete, nazvala taksi i otišla. U sigurnoj kući smo riješili prijavu policiji, dobila sam odvjetnicu i psihologinju. Polako smo se počeli oporavljati. Moj sin i ja od te srijede smo konačno bili na sigurnom i daleko od vrijeđanja, ponižavanja, ismijavanja, udaraca i svakodnevnog maltretiranja.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
16. svibanj 2021 16:57