StoryEditor
Crna kronikaOBITELJSKO NASILJE

Potresne ispovijesti zlostavljanih Dalmatinki (2): ‘Na početku je bio pravi gospodin, a da sam ostala s njim, sigurna sam da bi ubio i djecu i mene!"

Piše Vinko Paić
20. travnja 2021. - 22:50
Shutterstock

Stotine žena u Hrvatskoj svake godine prijavi zlostavljanje, a među njima je puno i onih s područja Dalmacije. Potresna svjedočanstva donosimo uz pomoć Neve Tolle iz Autonomne ženske kuće Zagreb koja vodi i sklonište za zlostavljane žene i njihovu djecu.

D. je rođena 1982. u malom mjestu pokraj Splita, a u sklonište je stigla sa svoje troje maloljetne djece zbog psihičkog i fizičkog zlostavljanja i prijetnji supruga rođenog 1980.

Ovo je njena priča.

M. sam upoznala u lokalnom kafiću kad sam bila vani s prijateljicama. Došao je do mog broja i počeo mi dosađivati porukama. Htio me izvesti na piće. Nakon nekog vremena sam pristala jer sam bila znatiželjna. Na početku je bio pravi gospodin, izvodio me na večere u skupe restorane, često smo išli i na pića. Malo pomalo sam se zaljubila, a upoznao je i moje roditelje.

Nakon nekog vremena počele su mu smetati razne stvari. Natjerao me da dam otkaz, smetalo ga je što radim u automat klubu, rekao je da ako mi bude trebalo novaca, da će mi on dati.

Hodali smo manje od godinu dana kad sam saznala da sam trudna, nedugo nakon toga smo se vjenčali. Bili smo presretni kada smo dobili prvo dijete, sve se činilo super. Međutim, dok je naša kći bila još mala, nešto smo se posvađali, ne sjećam se točno oko čega i on mi je iz čistog mira opalio više šamara s jedne i druge strane lica. Bila sam u šoku, nisam to očekivala. Pokušala sam ga zaustaviti, ali nisam uspjela, puno je jači od mene.

Saznala sam da sam opet trudna. Bili smo sretni i sve je nekako dobro funkcioniralo, brinuo je o nama, kupovao bebi i meni sve što nam je trebalo. Uskoro se počeo jako kasno vraćati s posla i to mi je počelo smetati. Osjećala sam se kao da sama brinem o svojim curicama. Nisam više osjećala da je tu za nas. Počeo je izlaziti i zabavljati se bez mene.

Nakon što sam treći put ostala trudna šokirao se i napao me da s kim sam ja to sada trudna. Kada sam rodila sina, nije ni došao po nas u bolnicu, bio je u birtiji s prijateljima.

Jednog je dana navečer došao kući i izgledao nadrogiran, kao da nije pri sebi. Počeli smo se svađati, vikao je: "Kurvo jedna!" Jedna je kći počela plakati, zagrlila sam je i govorila da će biti sve u redu. Srce me zabolilo i počelo jako lupati. Osjećala sam se grozno. Znala sam za njegove probleme s drogom jer me njegov brat upozorio na to, ali mislila sam da se toga ostavio kada smo dobili prvo dijete.

Počeo je biti ljubomoran na svog prijatelja, optuživati me i napadati da što se mi gledamo. Vikao je: "Kurvetino jedna, idi je.. se tamo s njim, objesit ću te ja o telefonski stup da cijeloj ulici budeš primjer!"

Osjećala sam se grozno, poniženo i bilo me strah. Ta vrijeđanja i optuživanja trajala su par dana, znalo se desiti da dođe kući s posla, ja mu serviram ručak a on ga samo baci kroz prozor.

Jednog dana; bila je jesen, došao je kući drogiran i počeo razbijati po kući, veliku vazu koja je bila u hodniku razbio je o moja leđa, pukla je u tisuću komada. Staklo je frcalo svuda. Svih troje djece bilo je prisutno. Leđa su me jako boljela, osjećala sam se užasno.

Jednom prilikom dok sam se kupala, ušao je u kupaonicu, uzeo crijevo od tuša, omotao mi ga oko vrata i rekao: "Sada ću te ugušiti kurvo jedna, ubit ću te!" Ja sam jako plakala i govorila: "Što mi to radiš? Jesi ti normalan?" Nisam se mogla boriti s njim jer je bio jak, u mladosti se bavio borilačkim vještinama. Znao me gušiti i u kuhinji. Uhvatio bi me za vrat, toliko bi mi se zavrtjelo u glavi da sam počela padati u nesvjest.

Zadnje dvije godine počeo me jako vrijeđati i napadati. Nisam više znala kako da se ponašam. Njegova braća govorila su da se prema meni ponaša kao da sam njegov otirač, ali se nitko nije htio miješati.

Jedne večeri počeo me vrijeđati pred djecom. Govorio im je: "Ja ću vama pokazati tko je vaša mama. Vidjet ćete vi!" Prijetio je kako mi je ugradio GPS u autu da me prati, kontrolirao mi je društvene mreže, koje sam zbog svega izbrisala.

Prošlog ljeta došao je navečer kući. Bila sam s djecom sama kao i uvijek. Ušao je i počeo me napadati, optuživati da sam ga prevarila. Rekla sam mu da je to sve umislio. Onda je uzeo najveći nož iz ladice i rekao: "Oćeš sad da te izbodem, nemoj se sa mnom zaj...... i pravit budalu od mene!" Naslonio se na stol s nožem govoreći da će nas sve pobiti i napraviti krvoproliće. Zgrabila sam djecu koja su bila u potpunom šoku i pobjegla s njima u šumu.

Kad smo se vratili u kuću bilo me strah biti kraj njega. Vidjela sam da se ne mogu boriti. Počela sam se bojati za svoj život i život svoje djece, jer što ako totalno poludi i stvarno nas sve pobije...?

Poslije toga mi je opalio toliku šamarčinu da sam se srušila na krevet. Glava me tri dana boljela. Djeca su njegovo nasilje gledala i ispitivali su me zašto sam tužna. Počeli su biti agresivni, tukli su se i vrijeđali, govorili jedni drugima da su retardirani, glupi, tupavi, a sve to su čuli od oca. Popustili su i u školi, nisu se mogli koncentrirati na ništa.

Jednom mi je kćer rekla da stalno razmišlja o meni i tati, da se boji da me ne bi ubio ili da sama sebi nešto ne napravim. Da ne može spavati po noći, da se stalno budi i razmišlja.

Sutradan sam nazvala Autonomnu kuću u Zagrebu, s kojima sam već kontaktirala, ali nisam bila spremna otići. Rekla sam im da mi je sad dosta i da sam odlučila doći. Organizirale su naš dolazak. Prvih nekoliko noći djeca su se bojala i ispitivala hoće li tata doći i sve nas pobiti, ali radnice skloništa su nam objasnile kako nitko ne zna lokaciju. Napokon smo djeca i ja mirno spavali. Kad vidim na televiziji da je neki muž ubio ženu, uvijek pomislim kako sam to mogla biti ja. Da sam s njime ostala samo još koji mjesec...

Nazovite 0800 55 44!

Ako vas bračni ili izvanbračni partner zlostavlja, a ne vidite izlaza, postoje žene i aktivistice koje će vam pomoći, kao što su u posljednjih 30 godina pomogle stotinama zlostavljanih žena, podigle ih na noge, našle im posao, te ih zajedno sa djecom sklonile na tajnu lokaciju daleko od nasilnika. 

Autonomna ženska kuća Zagreb

Email: azkz@zamir.net
P.P. 19
10001 Zagreb

Radno vrijeme savjetovališta je svakim radnim danom od 10.00 - 17.00 sati.
Broj telefona je: 0800 55 44. Pozivi su besplatni, a razgovori anonimni i povjerljivi.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
24. travanj 2021 22:53