Bračanka: ‘Prijateljica mi je rekla da mi Suzana može srediti mirovinu, normalno je da za tu uslugu moram platit!‘

- Korupcija nije samo ono što vidimo u medijima, tzv. veliki predmeti koji su medijski eksponirani. Svaki građanin može doći u dodir s korupcijom, treba raditi i po pitanju prevencije i edukacije što je zapravo korupcija. Korupcija nije samo u visoko profiliranim slučajima, korupcija je nazvati nekoga za vezu do doktora - prije koji dan govorio je na javnoj televiziji novopečeni HDZ-ov ministar pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Damir Habijan.

Mnogi će se, bez obzira na stranačku pripadnost, složiti s takvim razmišljanjem, no isto tako će takvo ponašanje građana opravdati činjenicom da zdravstveni sustav (kao i mnogi drugi sustavi u državi) ne funkcionira i da se takve stvari ne bi nikad događale da bolesni ljudi ne moraju mjesecima pa i godinama čekati na preglede koji su hitni i koji im mogu spasiti život.

A kako u praksi funkcionira borba protiv korupcije, zašto do nje uopće dolazi te koliko je ona ukorijenjena u mentalitetu naših ljudi zorno svjedoči slučaj suđenja u predmetu naziva “Dijagnoza” koji se već godinu i pol dana vodi na splitskom Županijskom sudu i to nakon što je prije toga gotovo 14 godina od podizanja USKOK-ove optužnice "putovao" po raznim pravosudnim bespućima. U noj se nekadašnju medicinsku tehničarku Suzanu Jelavić, vozača HZMO-a Dragišu Šušića, medicinskog tehničara Marija Tafru te liječnike Darija Sučevića, Valtera Nutrizia, Borana Uglešića i Borisa Samardžije tereti za primanje mita i  makinacije s lažiranom dokumentacijom na temelju koje su prije 15-16 godina brojnim korisnicima dodjeljivane vojne mirovine.

Suzana Jelavić, Mario Tafra, Valter Nutrizio i Dragiša Šuši na jednoj od rasprava na splitskom sudu

Jakov Prkic/Cropix

Pet tisuća eura

- Tamo negdje 07/08 sam imala većih zdravstvenih problema i razmišljala sam o odlasku u mirovinu. Jednom sam na trajektu pričala o tome s jednom mojom prijateljicom (danas je ta osoba nažalost pokojna. op.a.) i ona mi je rekla da zna osobu koja mi može to srediti, ali da se to mora platiti. Bilo mi je normalno da se za tu uslugu mora nešto platiti i ona me je nakon nekog vremena spojila sa Suzanom Jelavić. Kad smo se prvi put našli s njom je bio i njen suprug, a tada sam joj dala 1500 eura i nisam znala za što je to, te naknadno još jednom tri i pol tisuće eura kada je dokumentacija trebala ići za Zagreb. Nakon čekanja neko vrijeme, dobila sam poziv za Mirovinsko u Splitu, ali je dan prije bila vijest da je neka policijska akcija oko doktora s HZMO-a. Zvala sam Suzanu da pitam što je, ali mi se nije javljala i nakon par dana sam vidjela da je uhićena. Do danas nisam dobila tu invalidsku mirovinu - ispričala je iskreno u srijedu u sudnici danas 69-godišnja umirovljenica iz Supetra koja je radila dugo godina u ugostiteljstvu.

Rekla je i da su joj na policiji kazali da se protiv nje neće voditi postupak za davanje mita ako bude svjedok pokajnik, a na pitanje odvjetnika Tadiše Miloševića koji je na ovom ročištu zastupao Jelavić kad i tko joj je to rekao, odgovorila je: "Gospodin koji me je ispitivao".

- Suče, neka se povede računa o tome koliko je ljudi drugim kanalima išlo u invalidske penzije u ovih 15 godina i dalje ih primaju, a nama koji smo se pokajali i rekli ništa - pojadala se na kraju razočarana Bračanka, a sudac Mešin umirio ju je nakon što je ‘natuknuo‘ zamjenici USKOK-a Nataliji Petković da tu informaciju primi na znanje.

Boris Samardžija i Boran Uglešić u sudnici splitskog Županijskog suda.
 

Jakov Prkic/Cropix

Svjedočila je potom i danas 54-godišnja prehrambena tehničarka iz Trogira koja je rekla da ne pozna nikoga od okrivljenih osim Suzane Jelavić koju je upoznala u Krapinskim toplicama, ali ne sjeća se pod kojim okolnostima te da tih godina nije ništa s njom dogovarala niti je tada pokušavala srediti mirovinu. Nije se sjetila niti da li je tada ikad telefonom komunicirala s Jelavićkom kao niti da li je to činio itko od njezinih poznanika.

‘Ništa osim čokolade nisam dao‘

Umirovljenik iz Hercegovine, pak, koji je bio idući svjedok kazao je da zna Jelavić i Šušića kojeg je upoznao kada je došao u Split predati žalbu na rješenje kojim mu je odbijen zahtjev za invalidsku mirovinu u RH. Šušić mu je pomogao sastaviti žalbu, a za to mu nije dao nikakvu naknadu. Jedino što je ikad dao bile su čokolade za neke djelatnice na porti HZMO-a. Nije se mogao sjetiti kako i kada je bio u kontaktu sa Jelavić te da je moguće da je razgovarao telefonski s njom, ali da se toga ne sjeća.

- Ne sjećam se da li sam se u Splitu nalazio sa Jelavić i Šušićem, ne znam gdje je ta žalba trebala ići... Nikome ništa nisam davao osim čokolade - uzrujano je ponovio nakon što mu je zamjenica USKOK-a pročitala transkript prisluškivanog razgovora u kojem mu Jelavić spominje da joj treba nešto dati kad se nađu, a on pita jel to 500 (nečega - op.a.). Nije znao odgovoriti niti na njeno pitanje koje je to pravo h tio ostvariti u Hrvatskoj i zašto ako tu nije imao tada prijavljeno niti boravište niti prebivalište. 

- Država je tad donijela neki zakon da mi drugorazredni Hrvati iz Hercegovine imamo prava tražiti nešto u RH i to sam tražio. Ne znam sad koje je to pravo bilo... Ništa dobio nisam od države, a sad je zakon opet izašao i vjerojatno ćemo sad dobiti to što smo tada tražili - kazao je svjedok kojeg su uzrujala pitanja USKOK-ove zamjenice.

Suđenje se nastavlja.