Zbilja sam mislila da sam davnih dana za sobom ostavila izlete u Graz i povratke kući s prtljažnikom punim kutija, no sad mi se sve više čini da sam se prevarila. Ta su mi se sjećanja svaki tjedan vraćala posljednja tri mjeseca, koliko sam pokušavala kupiti neku vitrinu u zagrebačkoj IKEA-i i koliko su mi je puta ugrabili pred nosom.
U fizičkoj je trgovini nema, a čekanje da je ugrabiš na internetu pokazalo se zahtjevnijim od pokušaja da kamerom ovjekovječiš Jetija. Da, da, odabrala sam i opciju da me mailom obavijeste kad vitrina napokon bude dostupna - no odabrali su to, očito, i mnogi puno brži od mene, pa mi je za kupovinu željenog artikla trebalo čak tri mjeseca. Uhvatila sam se u tom periodu kako intenzivno razmišljam potegnuti za namještajem do Austrije, gdje...