stdClass Object
(
[id] => 1167393
[title] => Je li famozna kružna ekonomija jedini model koji ne vodi u propast? I u Splitu i okolici ima primjera koji bude nadu da logika ‘napravi-potroši-baci‘ ne mora biti jedina
[alias] => kako-antiekonomiju-potrosnje-i-ekocida-temeljenu-na-uzmi-napravi-potrosi-baci-transformirati-u-sistem-koji-opravdava-pojam-ekonomicnost-politicari-kazu-nikako-a-znanost-lako-kome-vjerovati
[catid] => 244
[published] => 1
[introtext] =>
[fulltext] =>
Buddha kaže "Rođenje i smrt svakog fenomena povezani su s rođenjem i smrću svakog drugog fenomena. Jedan sadrži mnoge, a mnogi sadrže jedno. Bez jednog ne mogu postojati mnogi. Bez mnogih ne može postojati jedno." Ovo saznanje datira otprije dvije i pol tisuće godina, no čovječanstvo još uvijek ima stanovitih problema s njegovim razumijevanjem, a kamoli implementacijom.
Planet Zemlja je sinergetski ekosustav. Pristupiti mu ikako drukčije pogrešno je, nemušto i šarlatanski. Astronauti koji su imali prilike napustiti lokalnu orbitu uvijek svjedoče o gotovo spiritualnom iskustvu spoznaje krhkosti i kozmičke (ne)bitnosti, kako je Carl Sagan zove, bljedoplave točkice. "... nema naznake da će pomoć doći odnekud da nas spasi od nas samih. Za mene, to naglašava našu odgovornost da se ljubaznije odnosimo jedni prema drugima i da sačuvamo i njegujemo jedini dom koji smo ikada poznavali", rekao je u slavnom govoru ovaj astrolog, filantrop i čovjek.
Danas, točkica o kojoj ovisimo više nije samo blijeda; katatonična je. Svi sistemi koji podržavaju život su u slobodnom padu, dok globalni BDP (baš zato) stabilno bubri. I upravo ta dihotomija čini jedan od temeljnih problema suvremene civilizacije, a njegov uzrok leži u općem konceptualnom nerazumijevanju onoga što bi ekonomija trebala biti.
---
Amos Gumulira
---
Definicija ekonomskog modela jest da je to teorijski konstrukt koji predstavlja integralne procese pomoću seta varijabli ili funkcija, pritom opisujući logičke odnose među njima. Onaj tko je proučavao tradicionalne ekonomske i tržišne modele morao je primijetiti da se velika količina vremena i prostora troši na stvari poput kretanja cijena, obrazaca ponašanja, inflacije, tržišta rada, kolebanja valute itd. Rijetko se, ako ikad, govori o javnom ili ekološkom zdravlju. Zašto? Zato što je klasično tržište "slijepo na život" i potpuno odvojeno od stvarne znanosti o očuvanju životu i održivosti. To je parasustav koji se temelji isključivo na činu razmjene i preferencija te razmjene.
---
---
Na grčkom jeziku ekonomija (oikonomia) znači upravljanje kućanstvom, tj. štedljivost, racionalnost i održivost, dok bi "ekonomizirati" podrazumijevalo "povećati učinkovitost". S obzirom na to da kapitalizmom upravlja afinitet "tržišne efikasnosti", pri čemu se minimiziraju troškovi (izradom nekvalitetnih, potrošnih i štetnih proizvoda u cilju cjenovne konkurentnosti), a maksimizira profit (poticanjem javnosti na potrošnju i obrtaj), nije teško razlučiti kataklizmičku količinu otpada koju ovaj sustav generira ni rijeke ekonomske energije koje, kao pijani bogataš, piša u kozmički vjetar. Naslonimo li na to vlažni ideal ministara financija – povećanu potražnju – prizivamo silu koja je dovoljna da "sruši kuću" izgrađenu na nebeskom tijelu konačne količine resursa.
Tri vrste dotrajalosti
Koliko je naš "ekonomski" ustroj, slijedeći vlastite strukturne poticaje, degenerirao, najbolje se očitava kroz prizmu triju "dotrajalosti". Inherentna dotrajalost je produkt hvaljene tržišne kompetitivnosti, a događa se zbog potrebe proizvođača da, smanjivanjem rashoda proizvodnje, ostane pristupačan. Naravno, rezultat je proizvod koji je "sklepan" za široke društvene skupine koje si ga, u okviru monetarnog sustava, mogu priuštiti te je samim time inferioran, zastario i neefikasan. Staru krilaticu slobodnog tržišta, u kojoj proizvođači "stvaraju najbolju moguću robu po najnižim mogućim cijenama", to čini zavaravajućom fantazijom.
Druga, planirana dotrajalost je plod kapitalističke nužde cikličke potražnje, pri kojoj se konzumerizam potiče namjernom ugradnjom kvarova u aparate, tako im limitirajući rok trajanja i iznuđujući potrošače na kupnju novih ili (skupi) popravak. EU parlament je to riješio tako da "proizvođači trebaju istaknuti rok trajanja na tehničkim proizvodima". Kada je jedini smisao ekonomije "gospodarski rast", onda je tupasto misliti da se ovakvi izumi neće smatrati korisnima; iako stvaraju planine i otoke smeća diljem globusa. Zadnja je percipirana dotrajalost; lansiranje blago modificiranog proizvoda (nedugo nakon prethodnika), što njegova pretka, u društvu materijalističke pomodnosti, čini "živim fosilom".
Ako do sada nije postalo jasno, ono što mi živimo jest – antiekonomija.
---
---
Ovakav sistem se po novome, odnosno otkad smo ušli u prvu fazu distopijskog scenarija civilizacije, naziva "linearnom ekonomijom". Ona, kako je i opisano, počiva na filozofiji "uzmi-napravi-potroši-baci". Logično, onaj tko se upusti u ovakav odnos s okruženjem o kojem egzistencijalno ovisi, ujedno bira isti scenarij i za samoga sebe. Osiguravanje ekološke ravnoteže i održivosti je od očite važnosti s obzirom na to da ljudska vrsta nije, koliko god se to trudila biti, emancipirana od svoga staništa, već je upravo stanište ono što, u okviru prirodnih pravila, podupire život u njemu, tj. sebi. Zapravo, sama evolucija otkriva da smo nastali iz našeg habitata, što dodatno ojačava tu duboko simbiotsku vezu.
Svaki negativan poremećaj ovih međusobno povezanih ekoloških sustava vjerojatno će, s vremenom, rezultirati proporcionalnim negativnim smetnjama povezanim s našom vlastitom dobrobiti. Stoga, osigurati da ekonomski sustav ima strukturno ugrađeno poštovanje ovih prirodnih datosti, od ključne je važnosti za javno zdravlje i dugoročnu održivost čovječanstva. Navedeni aspekt je, zapravo, integrirani mjerač praktične valjanosti ekonomskog sustava kao strukture za održavanje života. Vrijedi ponoviti da trenutačni ekonomski tržišni model doslovno nema strukturalnu spoznaju zakonitosti prirodnog poretka. Tržište jednostavno pretpostavlja da će takva ravnoteža biti održavana kroz metafizičke mehanizme koji se referiraju isključivo na dinamiku monetarnog tržišta. Takva pretpostavka je, očito, pogrešna.
Oponašanje 'kruga života'
Stvaranje ekonomskog modela koji ne vodi u propast obavlja se putem strukturnog usklađivanja s postojećim ekološkim sustavom koji je već uspostavljen na matičnom planetu. Stupanj u kojem se to uspijeva postići, definira sami uspjeh vrste koja ga instalira. Prilikom konfiguriranja ove arhitekture, jedan od alata bez kojih se ovo ne može postići jest "kružna ekonomija".
Prema Svjetskom gospodarskom forumu, kružna ekonomija je "industrijski sustav koji je obnavljajuć ili regenerativan po namjeri i dizajnu". Za razliku od linearne, ona zatvara "baci-uzmi" petlju konzumacije, tako zadržavajući najveću korisnost i vrijednost proizvoda, komponenti i materijala što je dulje moguće. Uz ovakvu gospodarsku djelatnost, otpad je sveden na minimum jer se sve proizvedeno prenosi i koristi negdje drugdje, kontinuirano.
---
---
Ovakav dizajn, koji možemo nazvati i "pametnim", pretpostavlja sistematičan i holistički pristup. Očito je da stablo ne može postojati bez korijenja koje crpi nutrijente, debla koje mu daje stabilnost i visinu te lišća koje obavlja fotosintezu. No, ako želimo zaista priznati cjelinu koja stablu omogućuje postojanje, ne možemo zanemariti ni ostala stabla s kojima koegzistira u zajednici te koja su njegovi preci i potomci, tlo iz kojeg je poniknulo i koje mu služi kao izvor hrane i potporanj, vodu koja život znači, zrak iz kojeg dobiva potrebni CO2, kukce, životinje i vjetar koji mu pomažu pri raznošenju sjemenja, bakterije s kojima postoji u simbiozi, sunce čiju energiju upija itd.
---
---
U biti, kružna ekonomija oponaša sam "krug života". Proizvodi i procesi osmišljeni su tako da sav otpad postane hrana za nešto drugo. Uzmimo za primjer drvo trešnje koje daje obilne cvjetove i plodove bez iscrpljivanja okoliša. Nakon što padnu na tlo, njihovi materijali se razgrađuju i razlažu u hranjive tvari koje hrane mikroorganizme, kukce, biljke, životinje i tlo. Iako se čini da stablo nudi više "proizvoda" nego što mu je potrebno za vlastiti uspjeh u ekosustavu, ovo obilje se razvilo (kroz milijune godina uspjeha i neuspjeha ili, u poslovnom smislu, istraživanje i razvoj) kako bi služilo bogatim i raznolikim svrhama u širem okolišu.
Ovdje se vraćamo na razliku između "tržišne" i "tehničke efikasnosti" koja se postiže strateškim dizajnom, inženjeringom i sistematičnim znanstvenim pristupom koji za cilj ima, uvjetno rečeno i ovisno o dostupnosti resursa, savršeni proizvod. U primjeru trešnje, savršeni proizvod ima i savršenog proizvođača – prirodu.
Jedan od vodećih mislilaca i socijalnih inovatora 20. stoljeća Buckminister Fuller ovaj proces nazvao je efemeralizacija, činjenje više s manjim (doing more with less). U kojoj mjeri današnje društvo nepotrebno troši resurse opisao je u knjizi "Kritički put", ukazujući na to da ljudi koji putuju kilometrima na posao i u uredu "gurkaju" uokolo papire, zapravo ne proizvode nikakvu realnu vrijednost, već troše gorivo i električnu energiju da bi obavljali neopipljive poslovno orijentirane stvari za novac. Fuller zaključuje da bi, u široj slici i za opću dobrobit zajednice, bilo zapravo ekonomičnije i efikasnije da svi oni jednostavno – ostanu kod kuće.
---
Buckminister Fuller
quora photo
---
Sam princip kružne ekonomije ogleda se u sugestiji francuskoga kemičara Antoinea-Laurenta de Lavoisiera: "Ništa nije izgubljeno, sve se transformira." Ovaj usvojeni moto cirkularnoga kretanja demonstrira kako pristup zatvorene petlje nema za cilj smanjiti gospodarsku aktivnost, već povratiti industriju u sklad s prirodom, kako bismo si, umjesto nepovratne krize resursa, omogućili okruženje za nastavak napredovanja. Iako su resursi ograničeni, ljudska domišljatost nije. Šteta što je isto i s glupošću.
Kružna ekonomija, naravno, nije nikakva novost. Pitajte, uostalom, otočane koji su stoljećima gnojili bilje stajskim izmetom, kuhali juhu od ribljih glava i radili arancine od narančine kore. Ljudi su kroz cijelu povijest imali obnovljivost na umu, ali su se od zadnje industrijske revolucije i povećane dostupnosti dobara ulijenili. Sada se ovaj trend, zbog nemarenja za limite obnovljivosti, okreće i nestašice hrane će biti sve češće, a neke zemlje je već doživljavaju. Prema izvješću Ujedinjenih naroda, globalna eksploatacija resursa se više nego utrostručila od 1970., a više od 90 posto sirovina ne koristi se ponovno.
Impotentno recikliranje
Što se tiče samog recikliranja, ono je, zapravo, impotentno, bez integriranih protokola koji podrazumijevaju adekvatan dizajn proizvoda, njegovu prilagodljivost i standardizaciju te, jasno, optimalnu kvalitetu i durabilnost koji otežavaju da predmet uopće završi na odlagalištu. Ponovna uporaba dobara iznimno je važna ne samo zbog redukcije zagađenja, nego i zbog dugoročnog očuvanja resursa. Nažalost, vlasničke tehnologije koje služe interesu očuvanja tržišnog udjela stvorile su okruženje u kojem postoji vrlo mala kompatibilnost sastavnih dijelova između više proizvođača istih osnovnih proizvoda. Primjer za to su punjači za mobitele koje je, srećom, EU ipak odlučio napraviti univerzalnima.
Europski parlament je usvojio Akcijski plan za kružno gospodarstvo za postizanje ugljično-neutralnog, održivog, netoksičnog i potpuno kružnog gospodarstva do 2050. godine. Ključna načela plana su: smanjenje korištenja energije i resursa, zadržavanje vrijednosti u gospodarstvu, sprječavanje otpada i onečišćenja dizajnom proizvodnje, održavanje proizvoda i materijala u upotrebi, zaštita zdravlja ljudi, promicanje pogodnosti za potrošače i obnavljanje prirodnih sustava. Potrošačke prednosti kružnoga gospodarstva bi, kažu, trebale biti jasne, a održivi, kružni, sigurni i netoksični proizvodi i materijali postati norma na tržištu EU-a.
---
wiki photo
---
Primjera interesantnih i uspješnih modela cirkularne proizvodnje je mnogo. H&M i Zara osmislili su sustav u kojem se potiče kupce da odjeću koju više ne koriste donesu u njihove trgovine, a zauzvrat dobiju kupon za popust pri sljedećoj kupnji. Circos je "model pretplate za odjeću za bebe (i trudnice) gdje članovi plaćaju mjesečnu naknadu za pristup nizu visokokvalitetne odjeće različitih marki, isporučene na njihova vrata". Kako djeca prerastu odjeću, ona se vraća, čisti i redistribuira drugom kupcu – eliminirajući otpad i kapitalizirajući vrijednost odjeće, a istodobno stvarajući povoljnost za kupce. Adidas, pak, nudi tenisice koje se, kad ih njihov kurir skupi na adresi, melju i izrađuju nove.
U 2019. IKEA je preprodala 38 milijuna korištenih proizvoda, a više od devet milijuna prepakirano je natrag na policu. Danska tvrtka GXN kombinira otpadnu travu, slamu, stabljike rajčice i morske alge s tekućinom na biološkoj bazi kako bi se stvorio drveni materijal za izgradnju kuća. Renault iznajmljuje baterije za električne automobile kako bi se mogle vratiti i rekonstruirati, a Michelin skuplja vlastite rabljene gume kako bi ih osposobio za daljnju prodaju. Nizozemska tvrtka Protix koristi otpad od hrane za uzgoj ličinki crne muhe, koje onda prodaje kao hranu za ribe, kokoši i kućne ljubimce.
Indijski startup Bakeys proizvodi veganske jestive žlice napravljene od riže, sirka i pšenice, dovoljno čvrste i izdržljive da izdrže cijeli obrok vruće hrane a da se ne raspadnu. Ali ne samo to, aromatizirali su ih kimom (za slana jela) i šećerom (za slatka jela).
Platforme za dijeljenje, kao što je OLIO, omogućuju susjedima da obavijeste druga kućanstva u svom području kada imaju viška hrane, a osigurava preuzimanje i kod restorana, hotela i drugih tvrtki tako da se namirnice mogu sigurno preraspodijeliti u zajednici. Stvaranjem ovog kružnog lanca opskrbe dosad je više od 6,5 milijuna porcija hrane podijeljeno diljem svijeta.
---
---
Jedna od nuspojava linearne ekonomije je opsjednutost vlasništvom. No posljednjih godina bilježi se porast platformi u kojima je ta paradigma izazvana, što je ujedno značajno smanjilo negativne utjecaje na okoliš. Ako svi posjeduju vlastitu imovinu, ti predmeti su većinu vremena neiskorišteni. Prosječan automobil provede 95 posto vremena parkiran, a ne koristi se. DiDi je kineska aplikacija s više od 550 milijuna korisnika koja, među ostalim, nudi najam privatnog automobila, dijeljenje vožnje, taksi, dostavu itd.
Domaći primjeri
Postoje, srećom, i domaći primjeri. OPG Zvonko iz Splita bavi se proizvodnjom gljiva na talogu od kave koju, dvjestotinjak kilograma mjesečno, prikuplja po kafićima. Ona se zatim dezinficira i miješa s drugim materijalom, a nakon toga se cijepi s micelijem. Mjesečna proizvodnja kreće se oko pola tone svježih gljiva. Nakon berbe, supstrat se može koristiti opet za drugu proizvodnju ili kao gnojivo. Pogon za reciklažu SAPO iz Solina reciklira hotelske sapune, a to obavljaju osobe s invaliditetom. Ovaj projekt bio je nominiran za prestižnu svjetsku nagradu Worldwide Hospitality Awards 2016. Procjenjuje se da hrvatski hoteli bace oko 60 tona korištenih sapuna na godinu.
Farma Mitrovac u Belju u vlastitoj bioplinskoj elektrani pretvara organski i biljni otpad u električnu i toplinsku energiju koja se koristi u procesu hidroponskog uzgoja rajčica za zagrijavanje staklenika, ali pridonosi i smanjenju stakleničkih plinova i povećava plodnost obradivog tla. Nakon berbe, sakuplja se biljni otpad koji se ponovno vraća u drugi proizvodni proces i na taj način se zatvara proizvodni krug.
---
---
Nažalost, kružna ekonomija ne može se cjenovno suprotstaviti linearnoj jer se, umjesto isključivo profitom, vodi načelima šireg javnog, pa i općenito biološkog, interesa, što se u kapitalizmu penalizira zaostajanjem u konkurentnosti. U teoriji, kupci ih mogu stimulirati potražnjom, ali u praksi većina to sebi ne može priuštiti. A fantazija o "individualnoj promjeni svijesti" je priča za malu djecu jer se samo ona i mogu (pre)odgajati suhim autoritetom. Kod odrasle čeljadi, formirane u areni tržišnog natjecanja, solidarnost je potpuna apstrakcija, koju je pandemija isprala cjepivom i obrisala toaletnim papirom. Švedska je 1999. uvela strogo kažnjavanje nepravilnog rukovanja otpadom i danas im je reciklažna stopa kućanstava 99,5 posto. Uz to, godišnje uvoze 2,5 milijuna tona smeća čijim spaljivanjem griju 1.250.000 domova.
Ako plod spretno-sretnih okolnosti blagoslovi ljudski rod funkcionalnim i nediktatorskim uređenjem 2122. godine, njegovim pripadnicima će sigurno biti kulturološki nemoguće prodrijeti u koncept vrste koja gradi kule od smeća i ne doživljava to kao samoubojstvo, nego "fazu". Gledat će na nas s gađenjem, baš kao što i mi sa štekata na Rivi gledamo klimatske prosvjednike, koji izgledaju kao da im venama cirkuliraju lude gljive, dok nam kava teče niz grlo – linearno.
---
Još nekoliko činjenica i brojki:
– Na svjetskoj razini, godišnje konzumiramo više od 100 milijardi tona materijala, a samo 8,6 posto od te količine ponovno se iskorištava.
– Otprilike jedna trećina namirnica proizvedenih za ljudsku prehranu ide u truljenje ili otpad.
– Čovječanstvo godišnje koristi resurse koji 1,6 puta premašuju biokapacitet Zemlje.
– Tijekom proteklih 15 godina proizvodnja odjeće se udvostručila, ali zato je nosimo upola kraće.
– Od 100 milijardi tona resursa koji se koriste svake godine, više od 60 posto završi kao emisija stakleničkih plinova ili otpad.
– Od 300 milijuna metričkih tona plastike proizvedene u svijetu svake godine, samo 12 posto se reciklira.
– Manje od trećine od 160 milijuna tona građevinskog otpada ponovno se koristi, iako sadrži vrijedne koncentracije čelika, drva i betona.
Buddha kaže "Rođenje i smrt svakog fenomena povezani su s rođenjem i smrću svakog drugog fenomena. Jedan sadrži mnoge, a mnogi sadrže jedno. Bez jednog ne mogu postojati mnogi. Bez mnogih ne može postojati jedno." Ovo saznanje datira otprije dvije i pol tisuće godina, no čovječanstvo još uvijek ima stanovitih problema s njegovim razumijevanjem, a kamoli implementacijom.
Planet Zemlja je sinergetski ekosustav. Pristupiti mu ikako drukčije pogrešno je, nemušto i šarlatanski. Astronauti koji su imali prilike napustiti lokalnu orbitu uvijek svjedoče o gotovo spiritualnom iskustvu spoznaje krhkosti i kozmičke (ne)bitnosti, kako je Carl Sagan zove, bljedoplave točkice. "... nema naznake da će pomoć doći odnekud da nas spasi od nas samih. Za mene, to naglašava našu odgovornost da se ljubaznije odnosimo jedni prema drugima i da sačuvamo i njegujemo jedini dom koji smo ikada poznavali", rekao je u slavnom govoru ovaj astrolog, filantrop i čovjek.
Danas, točkica o kojoj ovisimo više nije samo blijeda; katatonična je. Svi sistemi koji podržavaju život su u slobodnom padu, dok globalni BDP (baš zato) stabilno bubri. I upravo ta dihotomija čini jedan od temeljnih problema suvremene civilizacije, a njegov uzrok leži u općem konceptualnom nerazumijevanju onoga što bi ekonomija trebala biti.
---
Amos Gumulira
---
Definicija ekonomskog modela jest da je to teorijski konstrukt koji predstavlja integralne procese pomoću seta varijabli ili funkcija, pritom opisujući logičke odnose među njima. Onaj tko je proučavao tradicionalne ekonomske i tržišne modele morao je primijetiti da se velika količina vremena i prostora troši na stvari poput kretanja cijena, obrazaca ponašanja, inflacije, tržišta rada, kolebanja valute itd. Rijetko se, ako ikad, govori o javnom ili ekološkom zdravlju. Zašto? Zato što je klasično tržište "slijepo na život" i potpuno odvojeno od stvarne znanosti o očuvanju životu i održivosti. To je parasustav koji se temelji isključivo na činu razmjene i preferencija te razmjene.
---
---
Na grčkom jeziku ekonomija (oikonomia) znači upravljanje kućanstvom, tj. štedljivost, racionalnost i održivost, dok bi "ekonomizirati" podrazumijevalo "povećati učinkovitost". S obzirom na to da kapitalizmom upravlja afinitet "tržišne efikasnosti", pri čemu se minimiziraju troškovi (izradom nekvalitetnih, potrošnih i štetnih proizvoda u cilju cjenovne konkurentnosti), a maksimizira profit (poticanjem javnosti na potrošnju i obrtaj), nije teško razlučiti kataklizmičku količinu otpada koju ovaj sustav generira ni rijeke ekonomske energije koje, kao pijani bogataš, piša u kozmički vjetar. Naslonimo li na to vlažni ideal ministara financija – povećanu potražnju – prizivamo silu koja je dovoljna da "sruši kuću" izgrađenu na nebeskom tijelu konačne količine resursa.
Tri vrste dotrajalosti
Koliko je naš "ekonomski" ustroj, slijedeći vlastite strukturne poticaje, degenerirao, najbolje se očitava kroz prizmu triju "dotrajalosti". Inherentna dotrajalost je produkt hvaljene tržišne kompetitivnosti, a događa se zbog potrebe proizvođača da, smanjivanjem rashoda proizvodnje, ostane pristupačan. Naravno, rezultat je proizvod koji je "sklepan" za široke društvene skupine koje si ga, u okviru monetarnog sustava, mogu priuštiti te je samim time inferioran, zastario i neefikasan. Staru krilaticu slobodnog tržišta, u kojoj proizvođači "stvaraju najbolju moguću robu po najnižim mogućim cijenama", to čini zavaravajućom fantazijom.
Druga, planirana dotrajalost je plod kapitalističke nužde cikličke potražnje, pri kojoj se konzumerizam potiče namjernom ugradnjom kvarova u aparate, tako im limitirajući rok trajanja i iznuđujući potrošače na kupnju novih ili (skupi) popravak. EU parlament je to riješio tako da "proizvođači trebaju istaknuti rok trajanja na tehničkim proizvodima". Kada je jedini smisao ekonomije "gospodarski rast", onda je tupasto misliti da se ovakvi izumi neće smatrati korisnima; iako stvaraju planine i otoke smeća diljem globusa. Zadnja je percipirana dotrajalost; lansiranje blago modificiranog proizvoda (nedugo nakon prethodnika), što njegova pretka, u društvu materijalističke pomodnosti, čini "živim fosilom".
Ako do sada nije postalo jasno, ono što mi živimo jest – antiekonomija.
---
---
Ovakav sistem se po novome, odnosno otkad smo ušli u prvu fazu distopijskog scenarija civilizacije, naziva "linearnom ekonomijom". Ona, kako je i opisano, počiva na filozofiji "uzmi-napravi-potroši-baci". Logično, onaj tko se upusti u ovakav odnos s okruženjem o kojem egzistencijalno ovisi, ujedno bira isti scenarij i za samoga sebe. Osiguravanje ekološke ravnoteže i održivosti je od očite važnosti s obzirom na to da ljudska vrsta nije, koliko god se to trudila biti, emancipirana od svoga staništa, već je upravo stanište ono što, u okviru prirodnih pravila, podupire život u njemu, tj. sebi. Zapravo, sama evolucija otkriva da smo nastali iz našeg habitata, što dodatno ojačava tu duboko simbiotsku vezu.
Svaki negativan poremećaj ovih međusobno povezanih ekoloških sustava vjerojatno će, s vremenom, rezultirati proporcionalnim negativnim smetnjama povezanim s našom vlastitom dobrobiti. Stoga, osigurati da ekonomski sustav ima strukturno ugrađeno poštovanje ovih prirodnih datosti, od ključne je važnosti za javno zdravlje i dugoročnu održivost čovječanstva. Navedeni aspekt je, zapravo, integrirani mjerač praktične valjanosti ekonomskog sustava kao strukture za održavanje života. Vrijedi ponoviti da trenutačni ekonomski tržišni model doslovno nema strukturalnu spoznaju zakonitosti prirodnog poretka. Tržište jednostavno pretpostavlja da će takva ravnoteža biti održavana kroz metafizičke mehanizme koji se referiraju isključivo na dinamiku monetarnog tržišta. Takva pretpostavka je, očito, pogrešna.
Oponašanje 'kruga života'
Stvaranje ekonomskog modela koji ne vodi u propast obavlja se putem strukturnog usklađivanja s postojećim ekološkim sustavom koji je već uspostavljen na matičnom planetu. Stupanj u kojem se to uspijeva postići, definira sami uspjeh vrste koja ga instalira. Prilikom konfiguriranja ove arhitekture, jedan od alata bez kojih se ovo ne može postići jest "kružna ekonomija".
Prema Svjetskom gospodarskom forumu, kružna ekonomija je "industrijski sustav koji je obnavljajuć ili regenerativan po namjeri i dizajnu". Za razliku od linearne, ona zatvara "baci-uzmi" petlju konzumacije, tako zadržavajući najveću korisnost i vrijednost proizvoda, komponenti i materijala što je dulje moguće. Uz ovakvu gospodarsku djelatnost, otpad je sveden na minimum jer se sve proizvedeno prenosi i koristi negdje drugdje, kontinuirano.
---
---
Ovakav dizajn, koji možemo nazvati i "pametnim", pretpostavlja sistematičan i holistički pristup. Očito je da stablo ne može postojati bez korijenja koje crpi nutrijente, debla koje mu daje stabilnost i visinu te lišća koje obavlja fotosintezu. No, ako želimo zaista priznati cjelinu koja stablu omogućuje postojanje, ne možemo zanemariti ni ostala stabla s kojima koegzistira u zajednici te koja su njegovi preci i potomci, tlo iz kojeg je poniknulo i koje mu služi kao izvor hrane i potporanj, vodu koja život znači, zrak iz kojeg dobiva potrebni CO2, kukce, životinje i vjetar koji mu pomažu pri raznošenju sjemenja, bakterije s kojima postoji u simbiozi, sunce čiju energiju upija itd.
---
---
U biti, kružna ekonomija oponaša sam "krug života". Proizvodi i procesi osmišljeni su tako da sav otpad postane hrana za nešto drugo. Uzmimo za primjer drvo trešnje koje daje obilne cvjetove i plodove bez iscrpljivanja okoliša. Nakon što padnu na tlo, njihovi materijali se razgrađuju i razlažu u hranjive tvari koje hrane mikroorganizme, kukce, biljke, životinje i tlo. Iako se čini da stablo nudi više "proizvoda" nego što mu je potrebno za vlastiti uspjeh u ekosustavu, ovo obilje se razvilo (kroz milijune godina uspjeha i neuspjeha ili, u poslovnom smislu, istraživanje i razvoj) kako bi služilo bogatim i raznolikim svrhama u širem okolišu.
Ovdje se vraćamo na razliku između "tržišne" i "tehničke efikasnosti" koja se postiže strateškim dizajnom, inženjeringom i sistematičnim znanstvenim pristupom koji za cilj ima, uvjetno rečeno i ovisno o dostupnosti resursa, savršeni proizvod. U primjeru trešnje, savršeni proizvod ima i savršenog proizvođača – prirodu.
Jedan od vodećih mislilaca i socijalnih inovatora 20. stoljeća Buckminister Fuller ovaj proces nazvao je efemeralizacija, činjenje više s manjim (doing more with less). U kojoj mjeri današnje društvo nepotrebno troši resurse opisao je u knjizi "Kritički put", ukazujući na to da ljudi koji putuju kilometrima na posao i u uredu "gurkaju" uokolo papire, zapravo ne proizvode nikakvu realnu vrijednost, već troše gorivo i električnu energiju da bi obavljali neopipljive poslovno orijentirane stvari za novac. Fuller zaključuje da bi, u široj slici i za opću dobrobit zajednice, bilo zapravo ekonomičnije i efikasnije da svi oni jednostavno – ostanu kod kuće.
---
Buckminister Fuller
quora photo
---
Sam princip kružne ekonomije ogleda se u sugestiji francuskoga kemičara Antoinea-Laurenta de Lavoisiera: "Ništa nije izgubljeno, sve se transformira." Ovaj usvojeni moto cirkularnoga kretanja demonstrira kako pristup zatvorene petlje nema za cilj smanjiti gospodarsku aktivnost, već povratiti industriju u sklad s prirodom, kako bismo si, umjesto nepovratne krize resursa, omogućili okruženje za nastavak napredovanja. Iako su resursi ograničeni, ljudska domišljatost nije. Šteta što je isto i s glupošću.
Kružna ekonomija, naravno, nije nikakva novost. Pitajte, uostalom, otočane koji su stoljećima gnojili bilje stajskim izmetom, kuhali juhu od ribljih glava i radili arancine od narančine kore. Ljudi su kroz cijelu povijest imali obnovljivost na umu, ali su se od zadnje industrijske revolucije i povećane dostupnosti dobara ulijenili. Sada se ovaj trend, zbog nemarenja za limite obnovljivosti, okreće i nestašice hrane će biti sve češće, a neke zemlje je već doživljavaju. Prema izvješću Ujedinjenih naroda, globalna eksploatacija resursa se više nego utrostručila od 1970., a više od 90 posto sirovina ne koristi se ponovno.
Impotentno recikliranje
Što se tiče samog recikliranja, ono je, zapravo, impotentno, bez integriranih protokola koji podrazumijevaju adekvatan dizajn proizvoda, njegovu prilagodljivost i standardizaciju te, jasno, optimalnu kvalitetu i durabilnost koji otežavaju da predmet uopće završi na odlagalištu. Ponovna uporaba dobara iznimno je važna ne samo zbog redukcije zagađenja, nego i zbog dugoročnog očuvanja resursa. Nažalost, vlasničke tehnologije koje služe interesu očuvanja tržišnog udjela stvorile su okruženje u kojem postoji vrlo mala kompatibilnost sastavnih dijelova između više proizvođača istih osnovnih proizvoda. Primjer za to su punjači za mobitele koje je, srećom, EU ipak odlučio napraviti univerzalnima.
Europski parlament je usvojio Akcijski plan za kružno gospodarstvo za postizanje ugljično-neutralnog, održivog, netoksičnog i potpuno kružnog gospodarstva do 2050. godine. Ključna načela plana su: smanjenje korištenja energije i resursa, zadržavanje vrijednosti u gospodarstvu, sprječavanje otpada i onečišćenja dizajnom proizvodnje, održavanje proizvoda i materijala u upotrebi, zaštita zdravlja ljudi, promicanje pogodnosti za potrošače i obnavljanje prirodnih sustava. Potrošačke prednosti kružnoga gospodarstva bi, kažu, trebale biti jasne, a održivi, kružni, sigurni i netoksični proizvodi i materijali postati norma na tržištu EU-a.
---
wiki photo
---
Primjera interesantnih i uspješnih modela cirkularne proizvodnje je mnogo. H&M i Zara osmislili su sustav u kojem se potiče kupce da odjeću koju više ne koriste donesu u njihove trgovine, a zauzvrat dobiju kupon za popust pri sljedećoj kupnji. Circos je "model pretplate za odjeću za bebe (i trudnice) gdje članovi plaćaju mjesečnu naknadu za pristup nizu visokokvalitetne odjeće različitih marki, isporučene na njihova vrata". Kako djeca prerastu odjeću, ona se vraća, čisti i redistribuira drugom kupcu – eliminirajući otpad i kapitalizirajući vrijednost odjeće, a istodobno stvarajući povoljnost za kupce. Adidas, pak, nudi tenisice koje se, kad ih njihov kurir skupi na adresi, melju i izrađuju nove.
U 2019. IKEA je preprodala 38 milijuna korištenih proizvoda, a više od devet milijuna prepakirano je natrag na policu. Danska tvrtka GXN kombinira otpadnu travu, slamu, stabljike rajčice i morske alge s tekućinom na biološkoj bazi kako bi se stvorio drveni materijal za izgradnju kuća. Renault iznajmljuje baterije za električne automobile kako bi se mogle vratiti i rekonstruirati, a Michelin skuplja vlastite rabljene gume kako bi ih osposobio za daljnju prodaju. Nizozemska tvrtka Protix koristi otpad od hrane za uzgoj ličinki crne muhe, koje onda prodaje kao hranu za ribe, kokoši i kućne ljubimce.
Indijski startup Bakeys proizvodi veganske jestive žlice napravljene od riže, sirka i pšenice, dovoljno čvrste i izdržljive da izdrže cijeli obrok vruće hrane a da se ne raspadnu. Ali ne samo to, aromatizirali su ih kimom (za slana jela) i šećerom (za slatka jela).
Platforme za dijeljenje, kao što je OLIO, omogućuju susjedima da obavijeste druga kućanstva u svom području kada imaju viška hrane, a osigurava preuzimanje i kod restorana, hotela i drugih tvrtki tako da se namirnice mogu sigurno preraspodijeliti u zajednici. Stvaranjem ovog kružnog lanca opskrbe dosad je više od 6,5 milijuna porcija hrane podijeljeno diljem svijeta.
---
---
Jedna od nuspojava linearne ekonomije je opsjednutost vlasništvom. No posljednjih godina bilježi se porast platformi u kojima je ta paradigma izazvana, što je ujedno značajno smanjilo negativne utjecaje na okoliš. Ako svi posjeduju vlastitu imovinu, ti predmeti su većinu vremena neiskorišteni. Prosječan automobil provede 95 posto vremena parkiran, a ne koristi se. DiDi je kineska aplikacija s više od 550 milijuna korisnika koja, među ostalim, nudi najam privatnog automobila, dijeljenje vožnje, taksi, dostavu itd.
Domaći primjeri
Postoje, srećom, i domaći primjeri. OPG Zvonko iz Splita bavi se proizvodnjom gljiva na talogu od kave koju, dvjestotinjak kilograma mjesečno, prikuplja po kafićima. Ona se zatim dezinficira i miješa s drugim materijalom, a nakon toga se cijepi s micelijem. Mjesečna proizvodnja kreće se oko pola tone svježih gljiva. Nakon berbe, supstrat se može koristiti opet za drugu proizvodnju ili kao gnojivo. Pogon za reciklažu SAPO iz Solina reciklira hotelske sapune, a to obavljaju osobe s invaliditetom. Ovaj projekt bio je nominiran za prestižnu svjetsku nagradu Worldwide Hospitality Awards 2016. Procjenjuje se da hrvatski hoteli bace oko 60 tona korištenih sapuna na godinu.
Farma Mitrovac u Belju u vlastitoj bioplinskoj elektrani pretvara organski i biljni otpad u električnu i toplinsku energiju koja se koristi u procesu hidroponskog uzgoja rajčica za zagrijavanje staklenika, ali pridonosi i smanjenju stakleničkih plinova i povećava plodnost obradivog tla. Nakon berbe, sakuplja se biljni otpad koji se ponovno vraća u drugi proizvodni proces i na taj način se zatvara proizvodni krug.
---
---
Nažalost, kružna ekonomija ne može se cjenovno suprotstaviti linearnoj jer se, umjesto isključivo profitom, vodi načelima šireg javnog, pa i općenito biološkog, interesa, što se u kapitalizmu penalizira zaostajanjem u konkurentnosti. U teoriji, kupci ih mogu stimulirati potražnjom, ali u praksi većina to sebi ne može priuštiti. A fantazija o "individualnoj promjeni svijesti" je priča za malu djecu jer se samo ona i mogu (pre)odgajati suhim autoritetom. Kod odrasle čeljadi, formirane u areni tržišnog natjecanja, solidarnost je potpuna apstrakcija, koju je pandemija isprala cjepivom i obrisala toaletnim papirom. Švedska je 1999. uvela strogo kažnjavanje nepravilnog rukovanja otpadom i danas im je reciklažna stopa kućanstava 99,5 posto. Uz to, godišnje uvoze 2,5 milijuna tona smeća čijim spaljivanjem griju 1.250.000 domova.
Ako plod spretno-sretnih okolnosti blagoslovi ljudski rod funkcionalnim i nediktatorskim uređenjem 2122. godine, njegovim pripadnicima će sigurno biti kulturološki nemoguće prodrijeti u koncept vrste koja gradi kule od smeća i ne doživljava to kao samoubojstvo, nego "fazu". Gledat će na nas s gađenjem, baš kao što i mi sa štekata na Rivi gledamo klimatske prosvjednike, koji izgledaju kao da im venama cirkuliraju lude gljive, dok nam kava teče niz grlo – linearno.
---
Još nekoliko činjenica i brojki:
– Na svjetskoj razini, godišnje konzumiramo više od 100 milijardi tona materijala, a samo 8,6 posto od te količine ponovno se iskorištava.
– Otprilike jedna trećina namirnica proizvedenih za ljudsku prehranu ide u truljenje ili otpad.
– Čovječanstvo godišnje koristi resurse koji 1,6 puta premašuju biokapacitet Zemlje.
– Tijekom proteklih 15 godina proizvodnja odjeće se udvostručila, ali zato je nosimo upola kraće.
– Od 100 milijardi tona resursa koji se koriste svake godine, više od 60 posto završi kao emisija stakleničkih plinova ili otpad.
– Od 300 milijuna metričkih tona plastike proizvedene u svijetu svake godine, samo 12 posto se reciklira.
– Manje od trećine od 160 milijuna tona građevinskog otpada ponovno se koristi, iako sadrži vrijedne koncentracije čelika, drva i betona.
Je li famozna kružna ekonomija jedini model koji ne vodi u propast? I u Splitu i okolici ima primjera koji bude nadu da logika ‘napravi-potroši-baci‘ ne mora biti jedina
Buddha kaže "Rođenje i smrt svakog fenomena povezani su s rođenjem i smrću svakog drugog fenomena. Jedan sadrži mnoge, a mnogi sadrže jedno. Bez jednog ne mogu postojati mnogi. Bez mnogih ne može postojati jedno." Ovo saznanje datira otprije dvije i pol tisuće godina, no čovječanstvo još uvijek ima stanovitih problema s njegovim razumijevanjem, a kamoli implementacijom.
Planet Zemlja je sinergetski ekosustav. Pristupiti mu ikako drukčije pogrešno je, nemušto i šarlatanski. Astronauti koji su imali prilike napustiti lokalnu orbitu uvijek svjedoče o gotovo spiritualnom iskustvu spoznaje krhkosti i kozmičke (ne)bitnosti, kako je Carl Sagan zove, bljedoplave točkice. "... nema naznake da će pomoć doći odnekud da nas spasi od nas samih. Za mene, to naglašava našu...
