StoryEditor
Više od sportakontroverzna ličnost

Bio je biznismen, političar i predsjednik nogometnog kluba, borio se s prostitutkama, a ponekad je znao nešto i ukrasti

Piše Antonio Juričić
20. veljače 2020. - 21:00

Nogomet je vidio svakakvih klupskih predsjednika kroz povijest, ali rijetko koji je bio kontroverzan i ekscentričan kao Jesús Gil.

Gil je bio biznismen, političar, dugogodišnji predsjednik Atletico Madrida i osuđeni kriminalac. Također je bio seksist, homofob, ksenofob i rasist te je bio poznat po svojim ekstremno desničarskim svjetonazorima.

Obogatio se šezdesetih godina prošlog stoljeća kao vlasnik građevinske tvrtke. Doduše, njegovo bogatstvo bilo bi značajno manje da je sve radio po propisima, a to je izašlo na vidjelo 1969. godine kada se urušila zgrada koju je njegova tvrtka izgradila i ubila 58 ljudi te ozlijedila njih 147.

Dogodilo se to za vrijeme proslave devete godišnjice poslovanja jednog nizozemskog trgovačkog lanca u Španjolskoj, a istraga je pokazala da je cijeli projekt bio dovršen bez korištenja usluga arhitekata i nadzornika te bez službenog plana izgradnje, a čak se i cement nije do kraja osušio prije nego što je zgrada stavljena na korištenje.

Gil je prvotno osuđen na "neograničenu" kaznu zatvora, ali je već nakon sedam mjeseci premješten u kućni pritvor, jer je unutar rešetaka pokrenuo uspješan biznis ilegalnom robom. Slučaj je kasnije ponovno došao pred suca, a Gil je ovoga puta bio osuđen na pet godina zatvora te je svakoj od obitelji preminulih isplatio milijun pezeta. Ipak, nakon samo pet mjeseci general Francisco Franco ga je pomilovao.

Predsjednik šovinist

Kao i svakom pravom moćniku, ni Gilu reputacija nije puno propatila zbog tragičnog incidenta, a 1987. odlučio se kandidirati za predsjednika Atletico Madrida. To je učinio u svom stilu, pojavivši se u jednom noćnom klubu, večer prije izbora, sa zvijezdom Porta Paulom Futreom i s obećanjem da je njegov transfer u redove Rojiblancosa dogovoren te će Portugalac doći u klub ako on bude izabran za predsjednika. Nakon toga njegov protukandidat Enrique Sánchez de León nije imao šanse te je Gil uvjerljivo pobijedio na izborima.

Početak vladavine kontroverznog predsjednika navijačima je donio radost, jer je Atletico u prvih pet sezona osvojio dva Kupa i svake godine završavao među najbolje četiri momčadi lige.

Poznat po ispadima u privatnom i poslovnom životu, svoju protukandidatkinju na izborima za gradonačelnika nazvao je "kurvom", a i kao predsjednik Atletica imao je nebrojeno mnogo uvredljivih i kontroverznih izjava.

image
AFP

Kada je njegov klub 1989. ispao od Fiorentine u Kupu UEFA-e, Gil se obrušio na suca utakmice, Michela Vautrota, koji je tada bio smatran najboljim djeliteljem pravde na svijetu.

- Nisam bio iznenađen njegovim suđenjem. On nije vila, on je - pederčina, rekao je tada Gil i zaradio jednoipolgodišnju suspenziju.

Njegovu šovinističku crtu potvrdio je i slučaj koji se navodno dogodio nedugo nakon te utakmice, kada je Gil u posljednji trenutak blokirao već dogovoreni transfer Jürgena Klinsmanna zbog toga što mu je netko rekao da je Nijemac homoseksualac.

Kazna ga nije spriječila da nastavi brutalno vrijeđati sve i svakoga tko mu stane na put pa je tako 1997. momčad Ajaxa, koja se Atleticu suprotstavila u četvrtfinalu Lige prvaka, nazvao "reprezentacijom Konga" zbog broja tamnoputih igrača.

- Pogledaš u jednu stranu i vidiš četiri crna igrača kako se zagrijavaju, pogledaš na drugu stranu, vidiš ih pet, a na terenu još trojica. Crnci su iskakali od svugdje, kao da je u pitanju stroj za churrose, objasnio je Gil svoju izjavu.

Ipak, njegovi potezi na čelu Atletica nisu bili isključivo usmjereni prema razvoju kluba. Gil je 1992. izvršio pretvorbu kluba u "Sportsko društvo s ograničenom odgovornošću", što je poseban pravni status uveden 1990. u Španjolskoj kako bi se povećala transparentnost poslovanja sportskih klubova. No Gil i njegov poslovni partner, aktualni predsjednik kluba Enrique Cerezo, napravili su upravo suprotno - iskoristili su pretvorbu da bi ilegalno preuzeli klub.

Dvojac je proglašen krivim za ilegalnu kupovinu dionica, ali dok je slučaj došao do suda nastupila je zastara te je klub ostao u rukama prvo Gila, a danas Cereza i Jesúsovog sina Miguela Ángela, koji posjeduje više od polovice dionica.

Gil je zbog načina na koji je vodio klub ubrzo postao omražena ličnost među navijačima, a jedan od njegovih kontroverznijih poteza bilo je zatvaranje klupske akademije 1992. godine. Ta priča posebno se pamti u kontekstu Raúla Gonzaleza, koji je tada kao 15-godišnjak prešao u redove gradskog rivala Reala i postao njihova legenda.

U političkim vodama

Gil je već tijekom osamdesetih bio aktivan u političkim vodama, a 1991. je osnovao stranku Grupo Independiente Liberal (skraćeno GIL) te je izabran za gradonačelnika Marbelle te iste godine. Prije same kandidature godinama je pripremao teren, otvorivši svoj ured u Marbelli, a čije zidove je između ostalog krasila i fotografija Marlona Branda u ulozi Kuma.

Njegova stranka bila je ekstremno desničarska, a osvojila je dvije trećine mjesta u gradskom vijeću na krilima Gilovih obećanja, koja su bila ekstremna, ali koja su djelovala kao da garantiraju promjene.

Novopečeni gradonačelnik u svojoj kampanji je obećao vratiti sjaj Marbelli tako što će istjerati šljam iz grada, a to obećanje je i ispunio. Protjerao je ilegalne doseljenike i Muslimane, podmićivao beskućnike da se presele u neki drugi grad te neslužbeno poticao nasilje nad prostitutkama kako bi ih rastjerao. A moglo ga se vidjeti kako i sam vrijeđa prostitutke hodajući gradom, što je bilo pomalo ironično ako se uzme u obzir da je u mlađim danima radio u bordelu.

image
AFP

Gilove metode možda su bile ekstremne, nehumane, šovinističke i sve što ide s tim, ali su bile i efikasne. Stopa kriminala i siromaštvo u Marbelli su se smanjili, stoga i nije previše čudilo što su mu građani povjerili tri mandata.

No nije samo zbog toga bio popularan među glasačima, Gil je također zabavljao javnost svojim izjavama i raznoraznim ispadima zbog kojih je on djelovao kao klaun, a sve čega se dohvatio kao cirkus.

Za vrijeme svog predsjedanja Rojiblancosima promijenio je 39 trenera, od čega čak petnaestoricu u razdoblju od samo tri mjeseca. Igračima je jednom zaprijetio da će ih propucati strojnicom, uz objašnjenje da "neki od njih ne zaslužuju živjeti", a sucima je slao žensko donje rublje prije utakmice.

Mrzio je Real toliko da je pokušao povući svoju momčad od odigravanja utakmica s Kraljevskim klubom, a osvojenu duplu krunu 1996. proslavio je jašući na slonu ulicama Madrida naslađujući se Realu i njegovim navijačima.

Ne treba zaboraviti ni njegovu popularnu televizijsku emisiju Las Noches De Tal Y Tal’ u kojoj se jednom i sam pojavio gol u jacuzziju okružen ljepoticama u kupaćim kostimima. Ta je epizoda privukla čak 40% španjolskog gledateljstva, a jednom je sa svojim konjem raspravljao o transfernoj politici i o tome treba li treneru dati otkaz.

Uspješno vođenje Marbelle Gila je motiviralo da počne razmišljati o poziciji premijera države, a glavni moto mu je bio "raščišćavanje Španjolske", na sličan način kao što je raščistio i Marbellu. Ipak, nije uspio u svom naumu jer su 1998. vlasti počele "češljati" gradsku vijećnicu i Atletico Madrid te došli do saznanja da je Gil u klub "upumpavao" pozamašne količine novca poreznih obveznika putem sponzorstva.

U jeku cijele afere Claudio Ranieri napustio je klupu Atletica, ostavivši ga na 17. mjestu ljestvice, a naslijedio ga je Radomir Antić kojem je to bio treći mandat na klupi Rojiblancosa. Antić nije uspio spasiti klub od ispadanja te je Atletico naredne dvije sezone proveo u drugoj ligi.

Atletico je već jednom bio umalo ispao iz prve lige za vrijeme Gilovog mandata, kada je klub 1992. upao u veliki dug. Ipak, predsjednik je pokrio taj dug i još doveo Bernda Schustera te se pohvalio da je sve to učinio sa svojim privatnim novcem, što nije bila istina.

Dobar posao u Africi

Unatoč strastvenim istupima, oni koji su ga poznavali znali su da mu motiv nije isključivo dobrobit kluba. Gila nogomet zapravo uopće nije zanimao. Rođen je u sjevernoj Kastilji gdje je najpopularniji klub bio Athletic Bilbao, a za madridski Atletico se zainteresirao jer je u pitanju bio klub iz glavnog grada i jer ga je vidio kao sredstvo za dolazak do svojih ciljeva - novca i moći.

- On je čovjek kojega ideš intervjuirati o nogometnim temama, a on ti održi predavanje o komunizmu, opisao ga je novinar Cadene SER Rubén Uría jednom prilikom.

I zaista, dva mjeseca nakon Gilove smrti 2004. godine, sud je osudio njega i njegovog sina Miguela Ángela da su oštetili klub za gotovo 20 milijuna eura kupivši četiri bezvrijedna igrača. No da ne biste pomislili da je sudac bio nogometni analitičar koji je procijenio da četvorka ne vrijedi toliko, objasnit ćemo slučaj.

Dvojica igrača već su bila u vlasništvu Atletica te ih je Gil ponovno kupio, dok druga dvojica uopće nisu stupili nogom u klub ni prije kupovine ni nakon. Novac je otišao na račun tvrtke Soccer Advertising koja je, pogađate, bila u vlasništvu oca i sina Gil.

"Gil je otišao u supsaharsku Afriku i doveo igrače koje je "prodao" kao velike talente, a igrači nisu dobili ništa zauzvrat. Oni su bili samo financijski alat za prijenos sredstava i naposljetku, da bi se ukrao novac iz kluba", stajalo je između ostalog u presudi.
Gilov sin pak nikada nije vratio novac, a iako je osuđen na godinu i pol zatvora, nije ni odslužio kaznu, čemu se navijači kluba i danas čude.

image
AFP

Jesús je krao i iz gradske blagajne, a dokazano je da je samo između 1991. i 1995. zajedno sa svojim suradnicima prebacio 35 milijuna eura na račune fiktivnih tvrtki, što znači da se bacio u akciju čim je zasjeo u gradonačelničku fotelju. Za sve je optužio svog dugogodišnjeg odvjetnika, ali nije uspio zavarati sud koji mu je odredio zatvorsku kaznu (ukupno treću u životu), koju nije odslužio.

Jesús Gil preminuo je 14. svibnja 2004. u 72. godini života od krvnog ugruška na mozgu, a na sprovod mu je došlo oko 20.000 ljudi. Iako ga nema već više od 15 godina, njegov "duh" još uvijek živi u Atleticu, ne samo kroz njegovog najbližeg suradnika i sina, već i kroz nebrojene transfere koji imaju sumnjivu pozadinu.

I danas postoje mnogi ekscentrični vlasnici i predsjednici klubova, ali s obzirom na evoluciju društva i pažnju koja se pridaje političkoj korektnosti, sa sigurnošću se može reći da više nikada na poziciji predsjednika nekog elitnog kluba nećemo vidjeti osobu kao što je bio Gregorio Jesús Gil y Gil.

Ostale tekstove iz serijala 'Više od sporta' pročitajte OVDJE.

#JESúS GIL#VIšE OD SPORTA

Izdvojeno