Više gotovo ni navijači Chelseaja ne mogu pohvatati sve promjene igračkog kadra u njihovom najdražem klubu.
Toliko je prometno na Stamford Bridgeu otkad je klub kupio američki milijarder Todd Boehly da uz toliko odlazaka, dolazaka, a u posljednje vrijeme i nevjerojatno veliki broj ozlijeđenih igrača, svaka utakmica ‘penzionera’ donese neko iznenađenje u igračkom kadru. Barem malo. Bio to Malo Gusto, Đorđe Petrović, Deivid Washington, Lesley Ugochukwu... Tu se više teško snaći čak i boljim poznavateljima otočkog nogometa.
Otkad je Boehly preuzeo kormilo kluba, na igrački kadar potrošio je više od milijarde funti (1,15 milijardi eura), a potpuno je razbio momčad koja je ne tako davno, prije samo dvije godine, osvojila Ligu prvaka. Uz sve to je prošlu sezonu momčad okončala na katastrofalnom 12. mjestu Premiershipa, bez plasmana u Ligu prvaka i Europu uopće. No, ništa bolje Chelseaju ne ide ni ove sezone. Nakon šest odigranih susreta u Premiershipu su na tek 14. poziciji, uz samo jednu ostvarenu pobjedu, dva remija i čak tri poraza. Posljednji je uslijedio u nedjelju, kod kuće od Aston Ville (0:1).
Iz početne postave s tog finala LP kontra Manchester Cityja na Stamford Bridgeu stanuju još samo trojica Reece James, Thiago Silva i Ben Chilwell. Otišli su Kai Havertz, Mason Mount, Edouard Mendy, N’Golo Kante, Cesar Azpilicueta, Timo Werner, Jorginho, Antonio Rüdiger... Pa čak i sva trojica igrača koji su s klupe ušli u tom susret, naš Mateo Kovačić, Christian Pulišić i Andreas Christensen. Naravno, i trener Thomas Tuchel.
Osjetno je Chelsea pomladio momčad. Izuzev Thiaga Silve u svlačionici više nema veterana. Potrošili su pritom bogatstvo, jer drugačije ne ide. A aktualni trener Mauricio Pochettino od tog ‘kupusa’ mora naprviti ukusno jelo.
Pravilima UEFA-inog Financijskog fair playa Boehly odnosno u Chelseaju su doskočili na način da su dovodili mlade igrače s kojima su potpisivali vrlo duge ugovore. Naime, prema pravilima FFP-a svaka se sezona računa pojedinačno. Sukladno tom pravilu Chelsea ove nije potrošio milijardu i kusur eura. Svaka odšteta (ne ulazimo u iznose plaća igrača i ostale troškove) dijeli se s brojem godina na koliko su ugovor igrači potpisali. A većina je potpisivala ugovore na sedam ili osam godina. ‘Prevario’ je Chelsea tako FFP, a UEFA tek priprema odgovor na to. No, jesu li u Chelseaju dugoročno napravili baš pametan potez?
Chelsea je dovodio mahom mlade igrače, ulagao u budućnost. Međutim, ako se ne pokažu ti igrači pojačanja, kadar za Chelsea, mogao bi klub upasti u probleme poželi li ih prodati i ne nađe adekvatne klubove ‘udavače’. A pogotovo ako ti igrači odluče baciti sidro, bude im dobro u Chelseaju i ne budu htjeli otići. Imat će višegodišnje ugovore, dobre plaće. Zašto bi se toga odricali? Neće klub imati mehanizma da ih se ‘riješi’. Naravno, s obzirom na godine akvizicija, za pretpostaviti je da će držati nekakvu cijenu na tržištu. Ipak, sve je to na tržištu nogu – lutrija.
No, s druge strane, s obzirom na najnaglašeniji trend koji trenutno vlada na nogometnom tržištu, možda su u Chelseaju najpametniji, ili barem korak ispred svih. Klubovi iz Saudijske Arabije ovog su ljeta kadrovski poharali europske. Svojim suludo visokim plaćama koje nude, ne otimaju više samo igrače koji su na zalazu karijera, nego i one koji su u najboljim igračkim godinama. Ako se taj trend nastavi, a sve vodi tome, europski klubovi, čak i oni najveći i najbogatiji, sve će teže moći zadržavati svoje vedete. A u tom bi scenariju tu bi se u boljoj situaciji u odnosu na ostale klubove mogao naći baš Chelsea. ‘Penzioneri’ će imati momčad punu mladih igrača vezanih dugogodišnjim ugovorima. U Chelseaju će zbog toga svojim vedetama lakše reći stop. Vidjet ćemo kakvom će se ova ‘taktika’ Chelseaja pokazati.