Prvo činjenice. Matija Gubica i Boris Milošević, najbolji sudački par Hrvatske, a godinama i svijeta, vjerojatno više neće suditi. Ustvari, gotovo sigurno. Nisu sudili gotovo od početka sezone, jer je to bila njihova odluka, a evo kasnije se na Matiju Gubicu ulovila i priča o kazni Europske rukometne federacije (EHF) koja je prije neki dan na svojim stranicama objavila da je naš sudac kažnjen s tri godine zabrane i 6.000 eura. Treba pojasniti da se radi o godini dana zabrane koja završava s 1. lipnjem sljedeće godine, a da su preostale dvije godine uvjetne. Kazna od 6.000 eura je slična, 2.000 eura odmah, a ostatak ako se nešto takvo ponovi u sljedeće dvije godine kušnje, pišu Sportske novosti.
Što je napravio Gubica, nigdje se u priopćenju EHF-a ne navodi, ali sudeći po tome kako je kazna obrazložena, riječ je vrlo vjerojatno o klađenju. Navodno za mizerne iznose i to prije nekoliko godina. Neslužbeno se ne zna ni kako je do svega ovoga uopće došlo, ni kako je uopće priča došla u javnost. Ono što se sigurno zna je da Hrvatski rukometni savez (HRS) kao matična organizacija nikada nije primio nikakvu prijavu bilo kojeg hrvatskog kluba, kao što su neki portali ranije objavili, a ni sam Matija Gubica nikada nije kontaktiran po tom pitanju. Otkud onda ove informacije i tko ih je pustio u javnost, o tome da ga je prijavio neki klub i da mu je na mobitelu išta ikada sporno pronađeno, teško je reći. Baš kao i da je smijenjen s dopredsjedničkog mjesta UHRS-a jer odluku o povlačenju je donio isključivo sam. Najvjerojatnije iz opravdanog razloga kako HRS-u ili UHRS-u ovo ne bi potencijalno predstavljalo problem u bilo kojem pogledu.
Poznato je da hajka Danaca traje još od SP-a koje se prošle zime igralo u Švedskoj i Poljskoj. Apsolutno ništa nije potvrđeno, ali se hajka razvlačila po medijima, posebno kroz danski TV2. I kako god, EHF je djelovao. Bit će zanimljivo vidjeti na osnovu čega konkretno, a kako je u tijeku žalbeni postupak, tako ni sam Matija Gubica, vidno uznemiren zbog situacije, nije želio komentirati ništa dodatno.
Neslužbeno se doznaje da je riječ o okladama od nekoliko eura i da su iste uglavnom bile nedobitne, ali unatoč tome u priopćenju EHF-a stoji između ostalog da je Matija Gubica proglašen krivim zbog kršenja temeljnih obveza navedenih u Kodeksu ponašanja EHF-a i Etičkom kodeksu IHF-a. U priopćenju iz Beča navodi se i ‘da slučaj nije povezan ni s kakvim navodima o mogućem namještanju utakmica, niti bilo kakvim nedopuštenim utjecajem na rezultat utakmice’.
Dakle, EHF je reagirao principijelno i to je njegovo pravo, ali bilo bi dobro da onda tako reagira i u slučaju ozbiljnih prekršaja koje rade suci i s njima kreiraju svakodnevicu Lige prvaka i ostalih rukometnih natjecanja. A nisu tu zbog toga, jer mnogi troše novac do kojeg danas nije lako doći. Inzistiranje na moralnim vrijednostima zaslužuje apsolutnu podršku i Gubica će pogrešku platiti, ustvari već je platio, jer ga se progoni na način koji apsolutno nije zaslužio, tim više što je očito pogrešku napravio nesvjestan da uopće čini bilo kakav prekršaj po bilo kojem kodeksu. A uz to nikada nije napravio ništa što bi vodilo prema krivičnom dijelu. I to je u suštini najvažnije.
Dojam je, makar treba pričekati konačnu presudu (nakon žalbe), da je EHF trebao Pedra i da ga je našao u najboljem svjetskom sudačkom paru, što zvuči jako. I jedino što se čovjek na tu moralnost zapita, zašto baš sada. A onda shvati da su uskoro izbori u europskoj kući rukometa, da su Danci đonom nasrnuli na vrijednosti koje su tu istu kuću rukometa gradile godinama. U svakom slučaju, vrijeme je uvijek najbolji lijek.
Gubica je pogriješio, nije se smio kladiti, ali nije napravio ništa dramatično da ga se vješa na stup srama. Činjenica da ni HRS nije dobio nikakvo upozorenje glede toga, sigurno dosta može reći. Ako je u pitanju moralni kredibilitet EHF-a, bilo bi dobro da i na drugim planovima postanu malo više principijelni. Ali kada bi pomogla kazna do 100 godina zabrane i milijun eura, teško da bi se išta promijenilo. Uz to, isti taj EHF, u istom Kodeksu ponašanja po kojem je kažnjen Gubica, u članku 4. npr. jasno navodi da se “zabranjuje konzumiranje alkohola, duhana ili sličnih sredstava ispred dvorane, neposredno prije ili nakon službenih aktivnosti i zadataka”, a nitko nikada nije bio kažnjen po ovoj osnovi. A vjerojatno bi se isto moglo sankcionirati gotovo pa na svakoj utakmici. Ako ćete biti principijelni, gospodo iz EHF-a, onda to trebate biti u svakom slučaju, a ne po potrebi.
Prije nekoliko mjeseci nastradao je Dragan Načevski, pa se optužba vratila na početak, sada je Gubica, ali sve je to vrlo providno i šteta zbog gluposti za par koji je sudio muška i ženska finala Lige prvaka, finala Super Globea, jedini par na svijetu koji je na istom natjecanju sudio i polufinale i finale SP-a rukometašica, finale Eura rukometaša, par na kojeg nikad nije bilo niti jednog prigovora i koji danas dobiva bezuvjetnu podršku svojih kolega sudaca u svijetu.
Ponovit ćemo, ako je optužba točna, a vidjet će se nakon konačne žalbe, Matija Gubica je pogriješio, ali greška te vrste je puno manja od mnogih koje je samo hrvatski rukomet doživio u posljednje vrijeme. Bit će zanimljivo vidjeti tko će na izborima u EHF-u napasti čelno mjesto Michaela Wiederera. A vi koji se trudite pratiti događanja, imate pravo prognozirati… Na žalost, ništa se ne događa slučajno i konačni dojam je da je nekome trebao jak adut, a jačeg od najboljeg sudačkog para nema. Kako god završi priča, Gubica i Milošević falit će europskom rukometu. A pjesma ‘Neka visi Pedro’ i tako je davno napisana. Ako će to pomoći rukometu u ovoj jako opasnoj igri koja se igra, u kojoj sport odavno nije nešto što spaja, nego nešto što razdvaja. To bi moralo ozbiljno zabrinuti velike glave.