Kako je Jairo od glavnog napadača postao rezervni desni bočni: to je samo jedna od mnogih tužnih hajdučkih priča čija je radnja uvijek ista

stdClass Object ( [id] => 1094246 [title] => Kako je Jairo od glavnog napadača postao rezervni desni bočni: to je samo jedna od mnogih tužnih hajdučkih priča čija je radnja uvijek ista [alias] => kako-je-jairo-od-glavnog-napadaca-postao-rezervni-desni-bocni-to-je-samo-jedna-od-mnogih-tuznih-hajduckih-prica-cija-je-radnja-uvijek-ista [catid] => 275 [published] => 1 [introtext] => [fulltext] =>

„Žongliranje” statusima igrača u ekipi ovisno o promjenama na klupi i u uredima kluba s Poljuda nije novost. Dapače, to je proteklih godina postalo pravilo. No rijetko je čija priča neobičnija od Jairove.

Brazilac je u skoro tri godine provedene u Splitu promijenio nekoliko pozicija i uloga, a u protekle dvije utakmice imali smo ga prilike gledati na poziciji desnog bočnog. I dok je u Koprivnici pokazivao želju, iako je bilo evidentno da se ne snalazi najbolje u toj ulozi, protiv Dinama je djelovao totalno indisponirano i dosta nervozno, što je apsolutno razumljivo.

Jairo je na Poljud stigao u srpnju 2018. iz PAOK-a, a tadašnji trener Bijelih Željko Kopić opisao ga je kao „kreativnog ofenzivca, igrača između linija, koji može igrati i na oba krila”. Brazilac je tijekom svoje prve sezone na Poljudu imao uloge koje su iziskivale te kvalitete te je bio jedan od ponajboljih igrača Hajduka.

Onda je u ljeto 2019. na klupu Hajduka došao Damir Burić, koji je u nedostatku kvalitetnog klasičnog napadača tu ulogu povjerio Brazilcu, premjestivši ga iz njegove „komfor zone” u situaciju u kojoj će mu glavni zadatak biti trpjeti duele s protivničkim stoperima i zadržati loptu. I unatoč sumnji mnogih, Jairo je pokazao da može biti taj igrač.

Bio je čvrst, nije bježao od kontakta te je bio i više nego solidan u skoku. Ali je također, zahvaljujući dobrom razumijevanju igre i osjećajem za situaciju, i bez lopte stvarao probleme protivničkim obranama. Svojim spuštanjima po loptu remetio je protivničku strukturu i otvarao prostor za suigrače, kao što je to radio i samim postavljanjem na pravo mjesto u pravo vrijeme. Ukratko, glavni zadatak bio mu je služiti momčadi.

Isto tako je bio podređen ekipi i kada je na klupu došao Igor Tudor, samo se tada problem nedostatka klasičnog napadača počeo još više naglašavati u javnosti, igra je izgubila bilo kakav smisao i Brazilac se u svemu tome nije najbolje snašao te su i njegove predstave postale dosta slabije.

Prije početka proljetnog dijela sezone 2019./20. Jairo je imao ponudu Kazahstanskog Kairata koja je Hajduku trebala donijeti navodno preko dva milijuna eura, a samom igraču neusporedivo veću plaću. No odlučeno je da će Brazilac ostati na Poljudu. Zatim se prošlog listopada pojavila informacija da je Dinamo poslao ponudu za Jaira koju je Hajduk odbio. Iz zagrebačkog kluba su potom negirali postojanje službene ponude, ali su potvrdili svoj interes za Brazilca.

---

---

Jairo je nakon toga „nestao”. Doduše, pod Vukasom i Primorcem je i dalje bio jedan od najstandardnijih igrača, ali je u 13 prvenstvenih utakmica postigao samo jedan pogodak i upisao tri asistencije, a taj jedini gol datira još iz drugog kola i utakmice u Osijeku.

Dolaskom Paola Tramezzanija na klupu Bijelih Brazilac je pao u drugi plan, a siječanjski derbi u Maksimiru je propustio jer su ga iz kluba bili stavili „na hlađenje”. Onda, nakon što je u ožujku s dvama pogocima sudjelovao u Hajdukovom izbacivanju Zagreba iz Kupa, Jairo je s javnosti podijelio tragičnu vijest.

- Posvećujem ovaj gol bratu koji je nedavno umro. To me sve jako pogodilo. Zato sam i igrao lošije u posljednje vrijeme – izjavio je tada Brazilac i iznenadio javnost.

Sve je to djelovalo pomalo katarzično. Dva pogotka nakon kojih je uslijedilo skidanje s duše onoga što ga je mjesecima tištilo obećavalo je povratak Brazilca na stare staze, no Jairo je nastavio s blijedim predstavama u ono malo minuta što bi ih dobio. A onda je nakon pet uzastopnih utakmica u kojima nije odigrao ni minute, u Koprivnici osvanuo na poziciji desnog bočnog.

Tramezzani se na takav potez odlučio zbog manjka stopera koji su mu bili na raspolaganju, zbog čega je Todorovića morao povući centralnije, ali on nije imao previše smisla s obzirom na neupoznatost Jaira s pozicijom i njegovo mentalno stanje. Igrač koji je tri godine proveo bespogovorno prihvaćajući sve uloge koje su mu nametnute i koji je sada zacementiran na klupi trebao je prihvatiti njemu apsolutno nepoznatu, a s druge strane jednu od ključnih pozicija u Tramezzanijevom sustavu. Jasno je da to jednostavno nije moglo isfunkcionirati kako treba.

Da se razumijemo, Jairo je profesionalac i uvijek je ostavljao takav dojam na terenu. Ostavio ga je i protiv Slaven Belupa i protiv Dinama, ali vidjelo se da to nije to. Bilo je evidentno da Brazilac jednostavno nije u utakmici koliko bi trebao biti.

A kako bi i bio? Istina, on je plaćen da bi radio što mu trener kaže i nigdje u njegovom ugovoru ne stoji da mora igrati na određenoj poziciji i u određenoj ulozi, ali njegova nervoza, isfrustriranost i na trenutke ravnodušnost koje je pokazao u Zagrebu, razumljive su za čovjeka s kojim se tijekom tri godine „žongliralo” kako se kome prohtjelo i koji je ne tako davno ostao bez brata.

Dojam je da je Jairo ipak zaslužio malo više respekta, pogotovo zato što primjerice Dimitrios Diamantakos, čovjek doveden upravo zato da bi Brazilca razriješio dužnosti prvog napadača, ničim nije pokazao da je čak i jednako dobar, a kamoli još bolji od Jaira, dok ni Umut nije do sada napravio osjetnu razliku u odnosu na najbolje Jairove dane, iako se radi o igraču koji ima karakteristike klasičnog napadača.

Sve smo bliži tome da će priča o Brazilcu na kraju vjerojatno biti još jedna od onih iz kolekcije tužnih hajdučkih pripovijetki u kojima je radnja uvijek ista. Igrača koji je dokazano kvalitetan pusti se da polako propadne, dok se istovremeno na njemu ni ne zaradi koliko se potencijalno moglo.