Zazivalo se na presici u Hajduku Ivana Katalinića.
Kate je prozvan i kao Ivan Grozni, kad je u svoje doba u 11 dana triput svladao Dinamo, tadašnju Croatiju, u trenutku osvajanja duple krune 1995. godine. Uzimao je skalpove “modrima” kao od šale.
Poznato je da voli, preferira direktan, okomit balun. Pa je i Ivan Leko, kormilar “bijelih” prihvatio priču o svom starijem imenjaku, trenerskom uzoru u pojedinim taktičkim segmentima. Evo Katalinića da nam pomogne:
- Čitao sam, lijepo da su me se sjetili, a sad treba pobijedit, da se sve zaokruži kako valja – smije se čuveni Hajdukov brk.
Ponudio nam je šampionski eliksir iz svoje bačve mudrosti:
- Pobjeda znači odvojak na vrhu, zato je posebno važna. Treba igru prebacit što dalje od vlastitog gola, živcira me kad vidim ona pusta kratka dodavanja preko zadnje linije, sve to u dva metra, ja tebi, ti meni, što uspava i momčad i publiku. Nemojmo tako...
Leko je rekao da neće, kažemo, pa Kate nastavlja:
- Hajduk ne smije igrat u širinu, nego okomito, a morao bi zaigrat i bolje nego u posljednje tri utakmice. To nije bilo dobro. I puno je izgubio s dva poraza. Izgubio je prednost.
Lako je to reći, a što učiniti?
- Moraš znati što tvoja ekipa može, onda ti sve bude lakše kako da se odrediš.
Zna li Leko?
- Sigurno da je spoznao. Onda malo vidiš protivnika i znaš da im od Mišića sve ide, treba njega pritisnut i ne dat im disat. Iza leđa imaš podršku 30.000 duša i svu tu energiju treba usmjerit u srčanu igru.
Bit će pritisak velikih očekivanja?
- Kome smeta pritisak, taj ne može igrat u Hajduka. A ima li što ljepše od velikih utakmica?! Ja sam dosta toga naučio u Engleskoj i to svojedobno prenio u Hajduk, tu bržu, izravnu igru, beskompromisnu. I da znate, neće pojedinac riješit utakmicu, nego kolektiv. Uvijek može netko bljesnuti, ali kolektiv mora odradit svoje. Nadam se pobjedi Hajduka – komentirao je Ivan Katalinić (72), legenda sam po sebi.