Hajduk je pobijedio Slavena! Prekinuo crni niz, a Ivan Perišić je nastupio, riskirao i nije se ozlijedio.
Dobar posao su hajduci ostvarili, dali navijačima aspirin da im popusti glavobolja usred stresnog, mračnog proljeća... I nije trebalo više nego 1:0. Dovoljno i odlično, istodobno.
Hajduk je, dakle, istrčao na klizavu ledine Koprivnice odlučan da prekine nečuvenu seriju poraza, a trener Jure Ivanković sastavio je pomalo neobičnu, odnosno neočekivanu postavu. U prvih 11 našao se Anthony Kalik, a ne Filip Krovinović, dok je Vadis Odjidja također opet bio u početnom sastavu.
Ton solidnoj, sasvim korektnoj igri „tirkiznih”(skoro smo i zaboravili na taj treći dres koji se vadi uvijek kad je domaćin „bijelima” u plavoj/modroj odori), davali su oni koje zacijelo nećemo gledati iduće sezone u redovima Hajduka. Josip Brekalo na desnoj strani, „penzić” O-dida u sredini terena, te strijelac Aleksandar Trajkovski, rezervina rezerva, kao treći napadač iza Marka Livaje (ozljeda) i Nikole Kalinića (izostao zbog tri žuta kartona).
Od početka Hajduk se nametnuo, nije se susprezao na terenu koji je našim suflerima s malih ekrana bio ništa drugo nego – ledina... (a majke ti, na čemu se to igra? op. a.). K tome, treba znati da je domaćin sustavno natopio tu ledinu, da bude mekša, ali je time postala i klizava, a kasnije je počela i kiša koja je ranije bila najavljena, da bi „zakasnila” i počela padati tek tijekom nogometnog nadmetanja.
Nošen navijanjem Torcide, mnogobrojne i grlate, a bez straha od posljedica Hajduk je krenuo prekinuti crni niz poraza i zarana je stigao u vodstvo krasnom asistencijom Brekala, lijevom nogom s desne strane, što je dozvala Trajkovskog da poentira na drugoj vratnici. Alex Makedonski je pokazao svoje znanje iz davnašnjeg repertoara što ga i jest dovelo u Hajduk. Šteta što je došao malo kasno, u smiraj karijere, kad je bio pravi, upamtila ga je Italija.
Reagirao je golgeterski i Hajduk je poveo. Bilo je to nešto – zaboravljeno, to da hajduci povedu, što nismo vidjeli pet punih utakmica, dugih kao pet gladnih godina. Svaki put bi Hajduk primio gol i na kraju bio poražen u zadnjih pet susreta prije Koprivnice.
Tako je Hajduk zasluženo stigao u pozitivu, a kad je kasnije malo popuštao u intenzitetu istakao se mladi Borna Buljan na golu...
Dakle, Brekalo, Odjidja, Trajkovski i – Buljan. I Sahiti i Kalik.
Treba vodit računa da je niz od pet poraza Hajduk „ostvario” protiv momčadi s vrha i gornjeg doma, a Slaven je ipak pripadnik donjeg doma našeg baluna i vidi se razlika u kvaliteti.
Dok smo gledali susret bilo nam je zanimljivo čitati u zapisniku kako u sredini terena za Slaven igraju Lepinjica i Kajmakov (doduše, čitaju ga Kajmacov, ali to ne umanjuje doživljaj), pa smo se pitali a gdje su ćevapi?! A sad ozbiljno, u momčadi Slavena igra i Ante Šuto, prvi faul, drugi faul i sudac je pokazao žuti karton za borbenog igrača iz Zmijavaca koji je pojačao redove Slaven Belupa ove zime.
Često u Koprivnici imaju dalmatinski štih, evo u Slavena trenera Radeljića iz Vinjana i susjeda mu Šute iz Zmijavaca. Šuto, dakle, iz mjesta odakle su i Karoglani, Mislav i Goran koji su takoreći dojučer vodili „bijele”.
Sve to spominjemo dok je Hajduk vodio i otišlo se na predah, a da vidimo sad drugi dio... Hajduk, dakle, vodi, a u 60. minuti golema bakljada Torcide, baš u svom elementu. Zažalili smo opet i iznova zašto ovo nije bila važna etapa na putu ka šampionskoj kruni Hajduka, nego se sa četiri uzastopna ligaška poraza Koprivnica pretvorila u malo važnu epizodu. Kako bi tek gorio stadion Apaš, da je ovo bilo titule vrijedno...
No, nije momenat opet žaliti za prolivenim, neka se drugi raduju i može li Hajduk do pobjede makar sad kad više nije važno?
U to eto Ivana Perišića, pozdrav i pljesak kompletne publike, diglo se na noge i staro i mlado da ga pozdrave, hrabar čovjek što istrčava friško nakon oporavka od ozljede na ovakav travnjak. Igrala se 67. minuta, vanka Kalik, unutra Perišić... Ode Perija na lijevo krilo, Sahiti desno, Hajduk gotovo u 4 – 4 – 2 da se pretvorio, na trenutke, uz Trajkovski i Brekalo bi se pojavio centralno, u špicu.
Hajduk je odradio posao do kraja, ali nije moglo bez drame, mogu „tirkizni” zahvalit i domaćem Lepinjici što je promašio u 90. dobru šansu nakon kornera. Iz blizine je Lepinjica pucao visoko preko gola što bi tehnički potkovaniji nogometaš lakoćom zabio pod gredu za izjednačenje. To je ta razlika gdje igraš. U velikom ili samo malom klubu.