Hrvatska se zbog pogotka primljenog u sudačkoj nadoknadi od Albanije našla “u banani”. Samo pobjeda u zadnjem susretu protiv branitelja naslova europskog prvaka Italije u ponedjeljak u Leipzigu vodi Hrvatsku dalje. U suprotnom “kockasti” idu kući, s dva boda se dosad nije prolazilo dalje u ovakvom formatu natjecanja.
Veliki problem Hrvatske prije tog susreta je što igrači te dijelom i izbornik Zlatko Dalić nisu realni u procjenama kako su odigrali, koliko su dva prva poluvremena bila katastrofalna. Dalić je još tu mnogo objektivniji. Iz izjava igrača može se iščitati kako i nismo baš imali sreće. Zaista i nismo, po promašenim velikim prilikama (sedam) smo do utakmica odigranih u četvrtak bili najveći pehisti turnira, a gol smo primili u nadoknadi. Ali ujedno je Hrvatska dala drugi gol Albaniji nakon što se lopta odbila od dva protivnička igrača. Toliko o manjku sreće! Dali smo dva gola, a primili ih čak pet. Čak dva od, bez uvrede, Albanije koja ne pripada europskom vrhu. A u konačnici susreta smo mogli i izgubiti.
Igrači se tješe
Prestanimo se lagati. Prije turnira govorili smo o iskustvu nastupa na velikim natjecanjima, pa primili pet golova u dva susreta, mahom na ovoj razini nogometa nedopustivih. Igrači se tješe dobrim drugim poluvremenima protiv Španjolske i Albanije. Čaša se može gledati kao dopola puna ili dopola prazna. Prespavali smo prva poluvremena u obje utakmice. A u finišu drugog susreta Albanija nam je i mimo gola napravila još par prilika, mogli smo i izgubiti. Tako da je to ukupno bilo jedva 85 zadovoljavajućih minuta. Utakmice se igraju od prve, ne od 46. minute!
Tek je s promjenama u nastavku Dalić razdrmao momčad, prvo ulascima Marija Pašalića i Luke Sučića, potom i Ante Budimira. Tada su stilom i u tom načinu igre profilima igrači više jedni drugima odgovarali. Izbornik kaže da igrači na igraju zbog starih zasluga, vrijeme je da to pokaže i u praksi. Marcelo Brozović je već neko vrijeme od odlaska u Saudijsku Arabiju u vidljivom padu, Marko Pašalić i(li) Luka Sučić trebaju dobiti priliku od starta. Isto vrijedi i za Josipa Šutala koji se ove sezone u Ajaxu nije usrećio. Martin Erlić čeka svoju priliku. Budimir je u dobroj formi cijelu sezonu u Osasuni, peti najbolji strijelac Primere, a kod nas ga se još podcjenjuje. Pokazao je mnogo više na turniru od Bruna Petkovića, u nešto više od dvadesetak minuta protiv Albanije upisao je asistenciju i pol (kod drugog gola je dodao Sučiću, ali to je bio autogol). I drugi senatori trebaju osvježenje.
Preradikalno bi bilo za ovaj susret iz početne postave maknuti Luku Modrića, ali ni on u dosadašnjem dijelu turnira nije bio pravi. Nije Carlo Ancelotti “luđak” zato što ga dozira, nego je svjesniji mogućnosti igrača koji će u rujnu napuniti 39 godina. Nemojmo sanjati, budimo svi malo realniji. Zato je dobro što ga je Dalić u prvom susretu izvadio nakon sat vremena igre. No, ovo je sad utakmica na sve ili ništa i nema čuvanja ni kalkuliranja. Ali mora biti promjena.
Radikalne promjene
Hrvatskoj pred Italiju trebaju radikalne promjene u kadru, slični potezi kakve je Dalić povukao nakon prošlog Eura, uglavnom tada dijelom vezanih i zbog problema i s disciplinom, ponašanjem. Tada smo se provukli u skupini nakon također jednog osvojenog boda u prva dva kola, pa smo ispali u osmini finala. No, tada je protivnik u zadnjem susretu grupne faze bila Škotska, ne opasna Italija.
Tada se Dalić zahvalio nekim igračima. Sada treba napraviti blažu varijantu, neke posjesti na klupi, promiješati dobro početnu postavu. Slično kao kada je na prošlom Euru gurao u vatru mladog Joška Gvardiola na lijevom beku. Makar se u tome nekome od senatora zamjerio. To mu je u opisu posla. Nije dovoljno da igraju najveća imena, nego igrači koji u datom trenutku mogu dati najviše.
Dan nakon susreta na konferenciji za medije u kampu u Neuruppinu Dalić je odigrao taktički mnogo bolje nego Hrvatska na prethodna dva susreta, makar je to bila dijelom i pila naopako. Nije otvarao nove frontove s igračima, kao nakon prvog susreta i zapucanog penala s Petkovićem.
Makar je bio u pravu, tada se zaletio, a treba držati svlačionicu pod kontrolom, škakljive stvari unutar nje. Za razliku od igrača barem je Dalić van terena pokazao iskustvo.
No, izbornik opet nije propustio navesti kako se njega ne spominje kada se priča o osvojenih hrvatskim medaljama posljednjih godina. Dalić je za to najzaslužniji, od zlatne generacije koja je gotovo otišla sa scene bez velikog rezultata, napravio je i doslovno srebrnu i brončanu generaciju. Ali ostavimo se prošlosti, uhvatimo sadašnjosti i budućnosti. A to je Italija. Za koju Hrvatskoj treba svježe krvi jer ovo dosad definitivno nije bilo dovoljno dobro.
Kod priče o Brozoviću pritom je Dalić neizravno za lošu igru optužio i Modrića i Matea Kovačića.
- Nikada ovoliko lakih lopti nismo izgubili u veznom redu. Moja ideja je bila da s ta tri vezna igrača imamo posjed, da se otvaramo preko bokova. Možda Brozović jest u nekoj malo lošijoj formi, ali nije do njega, nego do cijele momčadi – rekao je diplomatski Dalić, a treba čitati između redaka. Ali negdje mora početi. Od onih najlošijih. I ne raditi kozmetičke promjene nego povući konkretne poteze.