StoryEditor
SplitDON JOSIPOVA PRIČA

Torcida sutra dolazi na misu, njihov Tafra postaje prvi svećenik s Kmana! ‘Kad sam svojima reka da ću se zaredit, materi je ispala teća iz ruke, a ćaća bi molija da me puste iz sjemeništa na Hajduka‘

Piše Damir Šarac
13. svibnja 2022. - 14:32
Don Josip Tafra: Šta u Zagrebu, šta u Splitu mislim da nikad nisan propustija utakmicu Hajduka ako san moga otićNikola Vilić/Cropix

Dok čekamo na klupi pred salezijanskim oratorijem čuli smo priču iz kvarta: 'Kad don Josip dođe iz Zagreba, svi torcidaši s Donjega Kmana su na misi. A kad ode, nema ih baš, čekaju ga da se vrati...' A ove subote svi Torcidaši, ali i stanovnici Donjeg i Gornjeg Kmana bit će na misi jer će se po prvi put u povijesti njihovog kvarta za svećenika rediti domaći sin - don Josip Tafra (27), dite kmanskog oratorija, veliki hajdukovac i nekoć živahni momčić s igrališta.

U to stiže i don Josip, uoči ređenja bio je na duhovnim vježbama na Kamenu, a s njim je u društvu i kolega don Sanjin Jurić, rodom iz Petrinje, obojicu će zarediti splitsko-makarski nadbiskup msgr. Marin Barišić u crkvi Marije Pomoćnice.

Don Josip malo cota na desnu nogu.

- Ma bija san na balunu, izvrnija san kolino, valjda će proć do subote. Ko je moga znat – vrti glavom...

Ajmo čut odakle naš Splićanin u katoličkoj družbi koju je utemeljio sveti don Ivan Bosco, a nazvao ih po sv. Frani Saleškome (zaštitniku učitelja i novinara), te im povjerio karizmu odgoja i brige za mlade u posebnim ustanovama – oratorijima.

- A ono, bio sam obično dite iz kvarta, ne previše problematičan ali prilično razigran, nemiran. Ekipa, balun, uvik vanka, nekako u skladu s okružjem, a znate i sami što je Kman bio...

- Strah i trepet!

- Ha, e tako nekako. Uglavnom, nismo ni neka pretjerano religiozna obitelj, ali za moju odluku presudno je bilo što smo imali salezijance i Oratorij. Tu su dolazile dvije moje starije sestre, mlađi brat i ja, igrali se, družili, upoznavali i kršćanstvo i salezijansku priču. Oduvijek sam bio lud za nogometom, pa smo kao ministranti sudjelovali u ministrantskoj ligi. Bio sam oduševljen načinom na koji salezijanci rade s mladima, potpuno su posvećeni, rade to na jedan način pun ljubaznosti, vedrine, strpljenja. Kako san ja bija malo 'nezgodniji' tako sam često bio i na razgovoru s tadašnjim voditeljem oratorija don Mladenom Delićem, a njemu sam prvom rekao za namjeru da se pridružim salezijancima. Bio sam osmi razred, odlično mi je išla matematika i svi su doma bili uvjereni da ću upisati MIOC – priča don Josip sjećajući se kako je svoju odluku potom rekao majci koja je taman nešto radila oko sudopera.

image
Nikola Vilic/Cropix

- Ispala joj je teća iz ruke! Ali nije dizala paniku, samo je rekla: 'Pričaj ti s ćaćom.' A ćaća me odveo na pizzu, i tako, pričali smo. Njegova je najveća briga bila: 'Ti si dosta živ, tamo ti je strogo, nećeš izdržat, potirat će te...' A moj protuargument je bila grafološka analiza don Boscova rukopisa: stručnjaci su zaključili kako bi, da nije svetac, moguće bio najveći delikvent u Torinu! Ipak, otišao sam i te 2009. počeo pohađati Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju u Zagrebu, živo s drugim sjemeništarcima u salezijanskoj kući. Svi su me zvali Splićo i bio sam sretan, novi grad, nova sredina, gimnazija kao gimnazija, još nisam dublje razmišljao o svećeničkom pozivu.

Najveći mi je problem bio kad bi Hajduk igrao u Zagrebu, pitao bih odgajatelja don Milana mogu li ić, on bi redovito odgovorio: 'Ne možeš.' Onda bi ja nazva ćaću, a ćaća bi zva njega pa moli, kumi, na kraju bi me pustija. Šta u Zagrebu, šta u Splitu mislim da nikad nisan propustija utakmicu Hajduka ako san moga otić – kaže don Josip, prisjetivši se kako je u četvrtom srednje stavio svoj život na papir, puno molio i stavio se u Božje ruke, odlučio odgovoriti na Božji poziv i nastavio formaciju.

Teologiju i filozofiju studirao je u Rimu na Sveučilištu Salesianum, gdje mu se pridružio i prijatelj s Kmana Matej Sunara, koji je studirao komunikologiju.

- Šest godina Rima. A šta reć, divan grad, zauvijek ću pamtiti ljepotu arhitekture i povijesti, taj šušur i zalaske sunca, posebno našu Internacionalnu zajednicu gdje je pedesetak bogoslova bilo iz 24 zemlje. Nisam puno obišao svijeta, ali s tim društvom kao da jesam. Doživotne zavjete položio sam 2020. godine kad sam dobio ovaj naš salezijanski križ kojem je na prednjoj strani Isus kao Dobri pastir, a s druge don Boscova poruka: 'Nastoj da te zavole!'

To se tiče naše posvećenosti mladima u što ulažemo svu svoju životnu energiju, bilo da je riječ o igri, razgovoru, pomoći bilo koje vrste. Mladima ćeš se svidjeti samo ako im daš srce na dlanu, nema druge – navodi Tafra, kojeg je za đakona prošle godina zaredio kardinal Angelo Amato u bazilici Sv. Ivana Bosca u Rimu.

image
Nikola Vilic/Cropix

Na službi je u oratoriju u zagrebačkoj Knežiji, a za salezijance oratorij je živa Crkva koja prihvaća i evangelizira, škola života koja odgaja za život, i igralište na kojem se sklapaju prijateljstva kroz sport.

- Ambijent je to u kojem mladi nalaze smisao, nije to samo dvorana za vjeronauk, a niti je samo teren za balun. Naša tri stupa su vjera, razum i ljubaznost. Puno pažnje i energije ulažemo u rad s mladima nastojeći od njih načiniti dobre katolike i poštene građane – pojašnjava.

Pred njim je veliki korak, više nema natrag, a veliko uzbuđenje vlada i na Kmanu, redi se crkva Marije Pomoćnice, stižu gosti, dok će prava fešta biti 16. srpnja kad će don Josip ovdje slaviti mladu misu.

- Pokušavam zadnjih dana biti u miru i molitvi, neću ni nastojati do kraja shvatiti - niti je to moguće - što će se dogoditi i kolika je to milost. To će se otkrivati kroz moj život i pastoralno djelovanje. Bogu prepuštam svoje slabosti i lutanja. A što se tiče ređenja, moglo je biti bilo gdje, ali ne mogu opisati koliko san sritan da je baš na Kmanu, od svih župa na svitu samo je jedna tvoja. Samo ovde, ja san – Tafra s Kmana! Znam kako diše kvart, šta misle moji ljudi, mogu sist na klupu u parku, ić navijat i vikat na sjever ili sjeverozapad Poljuda, nosit dres Hajduka, a da se niko ne začudi... Ipak, kao svećenik, kao salezijanac, poslan sam svima i moje je služiti gdje god me pošalju. Možemo se i našaliti: Bog je godinama čekao nekog svećenika s Kmana, pa kad nije dočekao najboljeg kandidata, uzeo je nagoreg - smije se prvi kmanski salezijanac. Naš Tafra s Kmana.

image
Jakov Prkic/Cropix
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
15. svibanj 2022 14:39