Na pitanje "koje vam je najlipše misto u gradu za popit kavu", velik dio Splićana će reć: "Dvor."
Položen na obroncima uvale nazvanoj po firli ili koromačnici - biljci koja se koristila za kresanje vatre; na čijem vršku je i sami Prometej ljudskon rodu poklonija vatru - pogled u daljinu s ovog mista lako zapali svačiju maštu, koju onda rasplamsa blagi povjetarac, uvik suzdržan na ovoj mikrolokaciji.
U podnožju se razlinija ritki splitski pijesak, upijajući dječju ciku, roditeljsku ćakulu i tutnjavu piciginaških makakadi. Lito plažu prekrije nauljenim tilima turističkih rekorda, a zima ponovo nanese lažinu na kojoj niko ne leži. Tamarisi onda samuju, a njihovo prhko lišće upija blago dalmatinsko sunce.
Je, puno je lipo na Firule.
Čak toliko lipo da je to ponekad teško za podnit.
Studentu, šta sidi na plaži, leđima naslonjen na zid narančast od teniske zemlje, dođe suza u oko kad triba uvatit bus za Zagreb. Kad kala mrak, pa zvizde vižitaju najdraži mul, uzmeš kojega pod ruku i sidnete doli, ka da ste u dnevni boravak.
Zna dikod čovika i kolpat kad se mora dignit s kave iz jednog od onih doli kafića, jer se u momentu triba pritvorit iz gušterice u gosta pa umisto repice, izvadit pare na sunce.
Srićon, neće više bit tih problema. Bar ne u "Dvora".
- Trenutno preuređujemo jedan manji dio koji je prije služio kavani kako bismo ga pretvorili u prostor namijenjen restoranu. Napravili smo analizu koja je pokazala da je u narednom periodu nemoguće poslovati kao kavana i kao restoran te smo se odlučili dati prednost ovom drugom. Gledajte, ionako kafić baš nije radio ljeti... Ljudi bi ujutro, umjesto na kavi, bili na moru... Tako da smo zaključili da je bolje da se skroz prebacimo - govori nam Marko Balić, vlasnik restorana "Dvor".
Pitamo je li u pitanju klasični proces prilagodbe tržištu, u kojen se domaći svit miče da bi ih se zaminilo onin fureštin, čiji takujin bolje piza i koji, umisto velike s ladnin, više uživaju u srkanju guščje jetrice, dobro odležane na posteljici turistifikacije.
- Restoran je proteklih godina ušao u neke svjetske gastronomske vodiče te je postalo nespojivo služiti zahtjevnu večeru, a paralelno imati zaigrane goste na susjednom stolu koji su došli poslije utakmice ili nekog sličnog događanja. Takvi ostave prljaviji sanitarni čvor i stvaraju buku, što ne ide s restoranom ovog tipa - objašnjava Balić.
Ipak, kaže, možda se nakon sezone, "ukoliko dozvole tehničke mogućnosti", ipak vrate posluživanju onih koji, u ton periodu, budu tili popit samo kavu. Jasno, ako još uvik budu mogli mirne duše uživat dok in, baš ka orao Prometeju, splitski turizam polako kljuca đigericu.