Desetljećima smo uživali u prekrasnim, idealiziranim rekonstrukcijama i crtežima Dioklecijanove palače koje su izradili Robert Adam (1764.), George Niemann (1910.), Ernest Hébrard (1912.), po njima se krojila slika careve utvrde iz 305. godine; posebno ova posljednja nam je u oku i na kartolinama, a takvom su je prihvaćali i znanstvenici, neki uz više, neki uz manje primjedbi.
Osnovna struktura je bila: južni dio palače bio je Dioklecijanov rezidencijalni prostor, a sjeverni prostor vojarne i vježbališta za vojsku, carevu zaštitarsku službu. Međutim, ova bi romantična teza mogla pasti u vodu istraživanjima koja traju u podzemlju Muzeja grada Splita, nekadašnjoj Papalićevoj palači iz 15. stoljeća.
Rekonstrukcija prizemlja koja je zamišljena kao prilično jednostavan pothvat kao dio europskog ITU projekta "Palača života, grad mijena", uz pomoć kojeg je Muzej trebao dobiti novi postav, ulaskom arheologa iznjedrila je senzacionalne nalaze koji će sasvim izmijeniti poimanje ovog dijela Palače!
Na dubini od dva i pol metra ispod današnje razine poda Muzeja i pločnika Dioklecijanove palače pronađen je čitav kompleks prostorija koje ne završavaju u perimetru Papalićeve palače, a čine ih gotovo svi povijesni slojevi - od antike do 20. stoljeća!
Puno toga upućuje na to da se u izvornom sloju - pretpostavlja se Dioklecijanovu, ako ne i starijemu - radilo s vodom, s puno, puno vode, bilo da je riječ o termama ili radionicama za bojenje tekstila, kako je to početkom dvijetisućitih pretpostavio povjesničar umjetnosti dr. sc. Joško Belamarić, na temelju golemih količina vode dopremanih akveduktom s Jadra do Dioklecijanovih zidina. Dosad zamišljane vojarne ovo sigurno nisu!
Pet prostorija
U prizemlju Muzeja grada koje je pretvoreno u duboke arheološke rovove presvlačimo se u radne trliše kako bismo se uvukli u podzemlje u pratnji ravnateljice Muzeja grada Vesne Bulić Baketić i Nebojše Cingelija, voditelja arheoloških istraživanja iz tvrtke "Neir":
- Riječ je o pet prostorija u podzemlju Papalićeve palače, odnosno sjeveroistočnom kvadrantu Dioklecijanove palače. Krenimo od južne dvorane, koju čini središnji, istočni i zapadni dio. Središnji dio prekriven je mozaikom od bijelih tesera, kockica, koji je karakterističan za drugo i treće stoljeće.
U sredini mozaika je uklesani trag okruglog postamenta, možda za stol, presječenog romaničkom cisternom. Sa sjeverne strane te prostorije su velika romanička vrata, a s južne sadašnja, gotička vrata Papalićeve palače, što bi značilo kako je riječ o starijem dvorištu jedne palače iz romaničkog doba, starije od sadašnje.
S jedne i druge strane su prostori popločani kamenim pločama, također rimski, a na zapadnom dijelu je i stilobat - ploha od kamenih blokova na kojoj izravno počivaju stupovi građevine, koji nam daje pretpostaviti kako je riječ o rimskoj građevini. Na toj je strani još jedna manja cisterna za vodu uklesana u tupini.
Zanimljivo je kako se u toj prostoriji uočavaju temeljni zidovi kuće iz sedmog ili osmog stoljeća od blokova tupine, jer taj povijesni sloj nadostaje u splitskoj arheologiji, i utoliko je značajan. Vidljivi su i ostaci dvaju paljevinskih slojeva, što bi značilo da je građevina već u antičko vrijeme dva puta gorjela u požarima - objašnjava nam arheolog Cingeli, pokazujući goleme nepravilne kamene gromade koje su ondje pronađene, a budući da je jedna od njih zaobljena, čini se da su činile krunu na kružnom dijelu središnjeg prostora.
Dječji grob
Pod je pod vodom pa skačemo po zidovima do sljedeće prostorije koju omeđuju rimski zidovi i ponovno bijeli mozaici. Najveći bazen (termi?) nasut je čim je izgrađen, naravno, ne zna se zbog čega. A u jednom zidu ukopan je dječji grob, Cingeli nam tumači kako je to običaj Gota.
- Ova velika isklesana ploča na zapadnoj strani je torkul, tijesak za grožđe ili ulje, a izrađena je od vapnenačkog bitumena koji se najčešće koristio za kameni crkveni namještaj. Ovo upućuje na kasniju namjenu prostora, koji je iz antičkih termi ili nečeg sličnog prenamijenjen u gospodarski, recimo konobu. Tijesak je povezan s velikom cisternom naknadno ukopanom u antički pod. Cisterna je pak povezana s dvorištem i krunom bunara.
U sljedećoj prostoriji na nižoj razini očuvan je antički pod u kojem bismo mogli prepoznati hipokaust, sustav za grijanje prostora vrućim zrakom, sastavni dio rimske arhitekture termalnih sklopova.
U petoj dvorani, ispod stubišta današnjeg muzeja, pronađen je bazen s mozaičkim podom dubok dva i po metra i širok četiri metra, a budući da je prostor građen od opeke obložene vodootpornom žbukom i na sve strane nalazimo kanale za vodu, sve to skupa navodi nas na pomisao o termama.
Uz ranije pronađene istočne (južno od Mauzoleja) i zapadne terme (ispod hotela "Slavija"), ovo bi mogle biti treće terme u Palači, prostranije od prethodnih. Valja napomenuti kako je u ranijim istraživanjima u neposrednoj blizini, ispod današnje Poljane Grgura Ninskog (pred crkvom sv. Filipa) pronađeno dvorište prekriveno crveno-bijelim mozaikom i s klupicama, što bi mogao biti južni dio ovog kompleksa.
Ali ostavite nam vremena za tumačenje nalaza, svakog dana nalazimo nešto novo što nas fascinira, ali ipak trebamo stati i sve analizirati kako bismo pobliže odredili moguću namjenu prostora. Već smo prilično oduševljeni jer otkrivamo tajnu sjeveroistočnog kvadranta Palače - oprezan je arheolog Nebojša Cingeli, koji smatra kako bi zbog ovako važnog otkrića trebalo još malo proširiti obuhvat istraživanja, s juga na Papalićevu ulicu i sa sjevera na Carraninu poljanu.
Svi slojevi grada
Oduševljeni su slojevima koje su našli u samo tristotinjak kvadrata:
- Imamo Dioklecijanov sloj, ne usudim se pretpostaviti da je još stariji. Potom kasnu antiku (5. - 6. stoljeće), dječji ukop po običaju Gota, temelje kuće iz ranog srednjeg vijeka (7. - 8. stoljeće), predromaniku (9. - 10. stoljeće), romaniku, gotiku, renesansu, barok, te 19. i 20. stoljeće. Pa to su svi slojevi povijesne arhitekture Splita pod jednom zgradom, a još nismo sve otkopali - ne krije zadovoljstvo arheolog Cingeli, koji ističe zahvalu dr. sc. Katji Marasović na pomoći jer su se dokumentacijom s prijašnjih istraživanja lakše definirali problemi i ciljevi prije novih istraživanja.
A ni ravnateljica Bulić Baketić nije ništa manje uzbuđena otkrićima pod Muzejom i reinterpretacijom ovog dijela Dioklecijanove palače:
- Riječ je o toliko važnim nalazima da smo spremni, uz potporu Konzervatorskog odjela Ministarstva kulture, ići dalje, što je moguće više. A potom naravno i osmisliti prezentaciju u prizemlju Muzeja. Prvotni dinamički plan morali smo prilagoditi zbog "viših razloga", a rok za okončanje projekta je krajem ove godine.
Kad smo započeli istražne radove, nismo ni slutili do čega će nas dovesti, a to je zapravo i najljepše što nam se moglo dogoditi. Muzej grada će, naime, ne samo dobiti novi postav kako smo predviđali, nego i neprocjenjive sadržaje za novo tumačenje povijesti Splita - zaključuje ravnateljica Vesna Bulić Baketić.