Pročelnik Upravnog odjela za urbanizam i izgradnju Teo Vojković očitovao se o svojoj ulozi u “slučaju pelegrinke” koju su, šokiravši Splićane, bageri brutalno uklonili s rubnog dijela gradilišta na Manušu uz Vukovarsku ulicu.
Naime, Vojković je bio pročelnik u vrijeme kad je izdana izmjena lokacijske dozvole 2014. i potvrda glavnog projekta 2015., po kojoj se izvode radovi za poslovno garažni centar Small Mall.
Urbanistica Ines Berlengi izjavila je za “Slobodnu” da u GUP-u postoji odredba da se na tom području trebaju štititi i zadržavati kvalitetna ulična stabla i drvoredi i da je te uvjete trebalo ugraditi u lokacijsku dozvolu.
Vojković se u svom podužem odgovoru vratio na početke priče, napominjući da je za ovaj zahvat arhitektonski natječaj proveden još 1996. Kaže da je temeljem natječaja izdana načelna dozvola 1998., koja je bila osnova za utvrđivanje odredbi i parametara u GUP-u, izmjene i dopune iz 2008.
Pročelnik kaže da je natječaju, održanom prije 27 godina, prethodilo dobivanje lokacijske dozvole koja je bila stručna podloga za provedbu natječaja, kao neka vrsta “urbanih pravila”, kojima su se odredili parametri gradnje kao uvjeti natjecateljima.
- Kroz sve ove dokumente, i procesne radnje, koji su bili pravna osnova za provedbu svih budućih procedura i izdavanje akata kojima je odobrena gradnja, nigdje se niti jednim slovom ne spominje zaštita postojećih stabala unutar građevne čestice zahvata.
Napominjem da u općim odredbama GUP-a, koje spominje ugledna urbanistica, odredba glasi “zaštita i održavanje kvalitetnih stabala na ULIČNIM parcelama ...” Čak bi i ona trebala znati razliku između “ulične parcele” i “građevne čestice” na kojoj se događa zahvat. Dakle, ovo stablo nije bilo na uličnoj parceli, nego na građevnoj čestici zahvata.
Za svaku osudu
Tvrdnja ugledne urbanistice “da se, prepisujući kao lokacijski uvjet ovo opće pravilo, to moglo nametnuti” nema uporište niti u jednoj odredbi GUP-a, Zakona ili bilo kojeg drugog propisa - zaključuje sadašnji i bivši pročelnik.
- Nesretna pelegrinka, koju je investitor srušio metodom, načinom i sredstvima koji su za svaku osudu, i što ja, ne da ne podržavam, nego sam užasnut kao i svi građani, “ubijena” je, nažalost, puno ranije. “Ubijena” je provedenim natječajem još 1996., u čijoj provedbi je sudjelovala široka stručna javnost.
“Ubijena” je GUP-om u čijem donošenju je sudjelovala ukupna stručna javnost (uključivši i spomenutu urbanisticu), ali i šira javnost, naravno i politička javnost - izabrana izvršna i zakonodavna vlast (gradonačelnik i Poglavarstvo iz 2008., i Gradsko vijeće koje je ovakve izmjene i dopune GUP-a 2008. usvojilo). Ovim činom sve je bilo gotovo - zaključuje Vojković.
Međutim, dok je Vojković bio pročelnik, za vrijeme Ive Baldasara mijenjana su prava građenja za Small Mall. Izdana je “II. izmjena lokacijske dozvole” 8. kolovoza 2014., koju je supotpisao Vojković kao pročelnik i izrađen je geodetski projekt od firme “Geoprojekt”, a to je poslužilo za Ugovor između Baldasara i direktora “Centra Brač” Siniše Škare o razmjeni prava građenja.
Ugovoreno je da se Škaro odrekne prava građenja na istočnoj strani zahvata, Grad je osnovao pravo građenja na zapadnoj strani, na javnim površinama oko pelegrinke koje je prenio na Centar Brač. Prema podacima za sjednicu Gradskog vijeća, površina građevinske čestice je izmjenom glavnog projekta 2015. (po kojem se sada izvode radovi) čak smanjena za 362 m2 u odnosu na projekt iz 2011. Ali, to nije spasilo pelegrinku.
Prava građenja
Zašto tvrdite da se radi o stečenim pravima radi kojih se ništa nije moglo učiniti, kad je 3. 3. 2015. sklopljen novi ugovor između Grada i Centra Brač, kojim su uređena prava građenja i vlasnička prava na osnovi Izmjene lokacijske dozvole i Geodetskog projekta?
Naime, nije li se moglo svega nekoliko četvornih metara izuzeti od prava građenja i tako spasiti pelegrinku prilikom usklađenja čestica i razgraničenja prava građenja i vlasničkih prava?
- Zato jer pitanje eventualne zaštite postojećih stabala na građevnoj čestici nije vlasničko pitanje koje se rješavalo kroz spomenuti Ugovor o uređenju prava građenja, nego se radi o prostorno-planskim parametrima, oblikovanju građevine i okolnog uređenja građevne čestice, što su parametri uređeni, kao što sam već opisao, lokacijskom dozvolom, programom natječaja, pobjedničkim natječajnim radom, načelnom dozvolom, izmjenama GUP-a, te lokacijskom dozvolom iz 2009. i Potvrdom glavnog projekta iz 2011., kojom je investitoru odobrena gradnja - nastavlja Vojković i još jednom izražava svoje zgražanje zbog gubitka pelegrinke.
- Kao što sam već naglasio, postupak investitora i njegovih plaćenika, i ja kao i ostali doživljavam kao najbrutalniji dokaz nasilja terorističkih investitora nad prirodom i prostorom našega grada. Iz ovog razloga mojim sljedećim obrazloženjem ne želim dati podršku ovom teroru nad prirodom.
Međutim, dužan sam upozoriti da ovo stablo, koje je u trenutku rušenja bilo impresivnih gabarita i vrijednosti, vrlo vjerojatno, ili gotovo sigurno, u vrijeme početka procesa (1995. - 1996.) nije svojim karakteristikama pripadalo u područje zaštite stabala, kako ih danas GUP propisuje. Vjerojatno niti u vrijeme izdavanja prvih akata (2009.) situacija nije bila drugačija - istaknuo je pročelnik, koji je time ublažio odgovornost onih koji su potpisali ranije dozvole. A time i svoju.
Lokacijska dozvola
- Nažalost, i administrativno gledano, propisi idu na ruku investitoru, jer prema odredbi Zakona o prostornom uređenju “Rješenje o izmjeni i/ili dopuni lokacijske dozvole donosi se u skladu s prostornim planom s kojim je lokacijska dozvola izdana”. Dakle, eventualni uvjeti i parametri za uspostavljanje obaveze zaštite bilo koje vrste ne promatraju se temeljem parametara predmeta eventualne zaštite iz GUP-a danas, nego u vrijeme izdavanja prve lokacijske dozvole.
Budući da niti u lokacijskoj dozvoli iz 2009., a pogotovo u svim prethodnim procesnim radnjama, da ih više ne ponavljam, o zaštiti postojećih stabala, pa tako niti ove pelegrinke, nema niti jedne riječi, u procesu koji je provođen 2014., nažalost, nije bilo nikakve pravne osnove da se ovo pitanje razmatra - zaključuje pročelnik.
Dakle, obzirom da pelegrinka, nije imala potrebnu veličinu 1996. kad je proveden natječaj, niti 2009. kad je izdavana lokacijska dozvola, nije postojala osnova da je se zaštiti onda, pa niti 2014., kad je on izmijenio lokacijsku dozvolu, a stablo je do tada itekako naraslo.
Što se tiče poštivanja obaveza iz natječaja i stečenih prava, napomenimo da se rijetko koji projekt mijenjao kao ovaj. Prema knjizi “Arhitektonski natječaji u Splitu” prof. dr. Darovana Tušeka prema natječaju iz 1996., objekt je trebao imati površinu veću od 30.000 m2. Nakon što je Grad prodao pravo građenja 2003., s izmjenama investitora planirani su hotelski sadržaji i površina je narasla na 40.000 m2. Godine 2009. zatražena je lokacijska dozvola za objekt od 50.000 m2. Prema izmjeni potvrde glavnog projekta iz 2015., ukupna površina je smanjena na 33.047 m2.
Natječaju iz 1996. je prethodila izrada DPU-a za taj dio Manuša. Tušek piše da je prema detaljnom planu i lokacijskoj dozvoli iz 1996.: “planiran kapacitet javne garaže od 550 parkirnih mjesta za vozila i 50 mjesta za motocikle; u najnižoj podzemnoj etaži predviđeno je dodatnih 210 boksova za okolno stanovništvo i korisnike okolnih prostora”.
Ali, izmjene GUP-a iz 2008. dale su dvosmislenu formulaciju da u Centru “Bonačić” treba biti minimalno 500 mjesta, a da je “broj mjesta za potrebe u javnom korištenju uključen u standard GUP-a za pojedine namjene kompleksa”. Rezultat je značajno smanjenje parkirnih mjesta. Po glavnom projektu iz 2015. podzemna garaža treba imati 501 mjesto u koje svi moraju stati. A po Ugovoru koji je s “Centrom Brač” potpisao Baldasar, samo minimalno trećina parkirnih mjesta se koristi za satno parkiranje građana.